Otkud poplave u najsušnijim predjelima Zemlje?

Poplava kao prirodna pojava se javlja u prostorima gdje se akumulira veća količina vode od one koju prirodni objekti ne mogu u sebe akceptirati. Za upijanje vode prije svega je zadužena vegetacija, ali i tla koja mogu primiti određene količine vode. Svakako količina vode koju neko tlo može primiti zavisi od toga kakve je vrste, kao što i vegetacija ima određene kapacitete za prihvatanje određene količine vode.

Najčešće poplave nastaju prirodnim putem usljed veće količine padavina u određenom vremenskom intervalu. One se javljaju i kod pucanja brana, pa se jedna takva dogodila u Ukrajini prije nekoliko mjeseci u donjem toku rijeke Dnjepar. Normalne klime na godišnjoj razini primaju cca 1000 mm padavina, a to znači da na svaki kvadratni metar tog prostora padne 1.000 litara kiše. Matematički prosjek je tri litra dnevno što nije neki kapacitet koji prirodna osnova ne bi mogla upiti. Ali problem se javlja jer se padavine ne izlučuju aritmetičkom sredinom nego u obliku kratkotrajnih pljuskova koje dovode do bujičnih poplava.

Ovakva logika nalaže da prostori sa više padavina imaju veću mogućnost poplave. Zanimljivo je da to ne odgovara istini nego da se poplave javljaju tamo gdje je količina padavina najmanja – u pustinjama. Pustinja je klimatsko-vegetacijski pojam koji se odnosi na klimatske varijante velike dnevne amplitude temperature i iznimno male količine padavina. Godišnja količina padavina je ispod 250 mm, a nerijetko se dešava pojava da više godina u nekim pustinjskim pejzažima se ne izluči ni kap kiše.

Pustinje su zbog toga akomodirane i u aspektu flore i faune. Kaktusi su smanjili transpiraciju (isparavanje) jer umjesto lišća imaju iglice, a kamile su u mogućnosti da akumuliraju vodu za duži vremenski period. Sve u pustinji pokušava da u sebi „zadrži“ vodu i vlagu te se prilagodi prostoru bez vlage i padavine. Kako je onda moguće da tamo gdje nema kiše dođe do poplave?

Kiša u pustinjama zapravo pravi probleme

Upravo je osnovna posljedica stvaranja pustinje, a to je nedostatak vegetacije, krivac za pojavu poplava. Nema drveća koje bi potencijalno „popilo“ pljuskovite padavine koje se iznimno rijetko javljaju u pustinjama. Logika nalaže da je kiša dobra stvar u ovim predjelima, ali ona pravi dodatne probleme. Nedostatak korijena drveća omogućava i bujične poplave. U pustinjama dominiraju kamena tla, takozvani litosoli. Posebno dominiraju u hamadama, kamenitim pustinjama. Kamena tla, osim što su neplodna jer u sebi ne sadrže organsku materiju humus, imaju problem jer nemaju nikakvu pluvijalnu akcepturu. A to znači da ne mogu da prime „ni kap kiše“ i da sve ono što se izluči kiše u kratkom periodu ostaje na samoj površini i kreće se po njoj izazivajući poplave.

U procesu moderne urbanizacije često ljudi naprave „vještačke pustinje“ jer se prave procesi deforestizacije i asfaltiranja prostora. Asfalt nema mogućnost akcepture padavinske vode, a kad tome dodamo i plastikom začepljene odvode i u gradovima „normalne klime“ javljaju se poplave. Često se to pravda klimatskim promjenama, ali u suštini radi se o ljudskom nemaru i formiranju pustinjskog pejzaža koji ne može da primi veću količinu padavina u tako kratkom periodu.

Upravo je nedostatak pluvijalne akcepture omogućio neke od poznatih i apokaliptičnih poplava u pustinjskim pejzažima. U novembru 2018. godine u Saudijskoj Arabiji je 30 ljudi u pustinji izgubilo život zbog poplava, a snimci pokazivali da je akumulirana voda napravila „more“ u pustinji.

Posljedice hladne struje

U jednoj od najsušnijih pustinja svijeta, Atacami u Čileu, koja je nastala kao posljedica hladne Humboldtove morske struje, desila se kataklizma 2015. godine. Na hiljade ljudi je evakuirano, a njih 15 izgubilo život u vodenim bujicama u prostoru u kojem za 80 godina nije palo toliko kiše. Atacama je kamena pustinja bez ikakve vegetacije i kiša koja se izlučila je izazvala brzo kretanje vode i bujice koje su odnijele i ljudske živote.

Sredinom februara ove godine je poplava zahvatila i poznati turistički centar Ujedinjenih Arapskih Emirata – Dubai. Godišnji prosjek padavina u tom gradu iznosi 80 mm, a dana 13. februara palo je pola te količine. U normalnim vegetacijskim pokrovima ta količina kiše ne bi izazvala nikakav problem, ali u pustinjskom Dubaiju se desila poplava. Srećom nije bilo žrtava, ali je cestovni i zračni promet bio zaustavljen jer se i aerodrom našao pod vodom.

U SAD-u, saveznoj državi Nevada, poplava je u septembru prošle godine ozlijedila brojne ljude, a jedna osoba je preminula. U istom periodu je ciklon sa Sredozemlja donio obilje kiše u Libiju. Zbog toga su u ovoj pustinjskoj državi, u gradu Dernu, kiša i višak vode srušili branu koja je odnijela više od 20.000 života. To je jedna od većih katastrofa koje su se dogodile u nekom pustinjskom prostoru.

U Jemenu i Saudijskoj Arabiji je 40 mm kiše izazvalo u aprilu 2016. godine katastrofu u kojoj su 42 osobe preminule. Materijalna šteta je bila ogromna, a više od 1.000 automobila moralo biti izvučeno iz vode. Najveću količinu kiše u danu je pretrpila luka Džeda. Ovaj grad je primio 150 mm kiše, a to je tri puta više nego što godišnje padne u tom gradu. Dvije osobe su izgubile život, ali je grad bio pod vodom. Dvije djevojčice su izgubile život zbog poplava u maju 2020. godine koje su bile u pustinji savezne države Utah, nadomak Salt Lake Cityja.

U pustinjama moguć i snijeg

Iako je Australija poznata po požaru koji je uništio floru i faunu prije četiri godine, 2010. godina je bila poznata po poplavama. Brojna naselja i gradovi su ostali potopljeni u prostoru koji je veoma suha pustinja. Tada je ciklon donio veću količinu padavina i napravio površinske bujične poplave. Posebno je zanimljiva bila pojava obnove vegetacije oko Meke u januaru 2023. godine, a dolinom Akik u Medini je potekla rijeka kao posljedica poplave. Inače je to zona uadija, suhog riječnog korita, koji je svjedok klimatskih promjena u geološkoj prošlosti. To korito je ostatak neke rijeke koja je tu bila u periodu normalne klime.

U Nigeru, državi koja se nalazi u centralnom dijelu Sahare, septembar 2017. je bio obilježen poplavama koje su odnijele 54 ljudska života. Poplave su imale i susjedne države.

Osim poplava, u pustinjama se može desiti i prirodna situacija koja nije svojstvena tom prostoru, a to je pojava snijega. Tako se u januaru 2022. i 2023. dogodilo da se, zbog zahlađenja zraka, izluče snježne padavine na pješčane dine u Alžiru. Pojava nije tako česta, ali se zna dogoditi. Ovaj prizor se veže za pustinjske dijelove gorja Atlas koji se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Afrike.

Priroda nam daje pojave, a one su nekada za ljude nepogode ili čak katastrofe. Na nama je da pokušamo da se akomodiramo, a posebno da razmislimo kako devastiramo šumu koja je posljedica klimatskog podneblja. Svakako da u narednom periodu možemo očekivati ­da se jave poplave gdje ih ranije nismo viđali ni očekivali. A u pustinji je to normalna pojava.