Krajnje desničarske grupe povezanije i sinkroniziranije nego ikad ranije

Nalazi istraživanja pod nazivom „Digitalna dinamika radikalizacije tragom krajnje desnog ekstremizma u Bosni i Hercegovini i jugoistočnoj Evropi“, čija je autorica dr. Nejra Veljan, projektna menadžerica i istraživačica iz Atlantske inicijative, pokazali su značajnu prilagodljivost krajnje desničarskih grupa, koje strateški oblikuju diskurs kako bi služio njihovim ciljevima.

„Te grupe se bave historijskim revizionizmom, promoviraju etnonacionalizam i pozivaju se na narative viktimizacije kako bi napravile poveznice s osjećajima nepravde ili nezadovoljstva među ljudima. Rad otkriva i jedan zabrinjavajući trend: neke od ovih online zajednica nisu samo izolirane eho komore, već se povezuju s nasiljem u stvarnom svijetu, čime pokazuju opipljiv stvarni efekat online radikalizacije“, kaže dr. Nejra Veljan.

Nastavlja da su eho komore (echo chambers) metafora koja se koristi za opisivanje situacije u kojoj informacije, ideje ili vjerovanja kruže unutar određene grupe ili zajednice na način koji pojačava postojeće stavove i mišljenja članova te grupe, često filtrirajući ili odbacujući suprotstavljene perspektive.

„Ovaj fenomen je posebno izražen na internetu i društvenim mrežama, gdje algoritmi i personalizirani feedovi mogu da dovedu do toga da pojedinci budu izloženi samo sadržaju koji odgovara njihovim prethodnim interesovanjima i uvjerenjima, čime se smanjuje izloženost različitim ili kontrastnim informacijama“, dodaje sagovornica.

Istraživanje je otkrilo jasne obrasce i trendove u širenju online ekstremističkih narativa među krajnje desničarskim akterima u jugoistočnoj Evropi, a posebno specifične upotrebe različitih platformi za iskorištavanje njihovih jedinstvenih formata i strateško postavljanje sadržaja koji promovira različite teme koje su u skladu s globalnim narativima, ali su lokalizirane za regionalne etnonacionalne zajednice.

„Ova analiza pokazala je da su ti akteri prilično vješti u manipuliranju strukturama digitalnih platformi kako bi gurnuli ranjive korisnike dublje u informacijske vrtloge i maksimizirali svoje formate za širenje tema viktimizacije unutrašnje grupe, kao i anti-LGBTQ+, antimuslimanskih i antizapadnih narativa. Tema viktimizacije posebno prevladavala u regionalnom krajnje desnom miljeu i u digitalnim formatima.“

Također, korisnici s krajnje desnice strateški plasiraju anti-LGBTQ+ i islamofobne narative u online prostore.

„Kratki videozapisi i memeovi često naglašavaju stereotipe, dok su duži videozapisi i tekstovi osmišljeni tako da potvrđuju diskriminatorna stajališta. Negativni prikazi LGBTQ+ zajednice i islamofobni narativi često se oslanjaju i na humor kako bi normalizirali predrasude i desenzibilizirali korisnike na slike i jezik koji dehumanizira te grupe, što je taktika koja se dugo povezivala s antisemitskom propagandom“, kaže dr. Nejra Veljan.

Ne krije da se i antizapadne teme, koje sve više prožimaju ostale sadržaje, plasiraju na sličan način.

„Kratki videozapisi i memeovi obično kritiziraju zapadnu kulturu ili politiku i opisuju zapadna društva kao manjkava. Kratki tekstovi dovode u pitanje vjerodostojnost ovih društava, dok dugi videozapisi i tekstovi kritikuju zapadne politike i prakse, nudeći dokaze za antizapadne perspektive“, kaže sagovornica.

Taktičko razumijevanje online platformi

Prema njenim riječima, ova strateška upotreba različitih formata sadržaja među krajnje desnim akterima dokaz je njihove prilagodljivosti i signalizira da je, kao pokret, globalna krajnja desnica razvila digitalnu oštrinu zbog koje je sve teže suprotstavljati joj se.

„Krajnje desničarske grupe ne samo da su povezanije i sinkroniziranije nego ikad ranije, već su razvile i taktičko razumijevanje online platformi koje im omogućava prilagođavanje sadržaja različitim formatima kako bi najefikasnije iskoristili emocionalne i kognitivne reakcije korisnika i pojačali odjek određenih narativa. Istraživanje je pokazalo da ta značajna uloga društvenih medija i online platformi u procesu stvaranja i konsolidacije narativa među krajnje desničarskim grupama u regiji ima uticaja i u offline svijetu. Kako se razlika između našeg online i offline svijeta samo još više zamagljuje, ključno je da se u potpunosti razumije uloga platformi društvenih medija u olakšavanju radikalizacije i ekstremizma.“

Procesi online radikalizacije potaknuli su sve veću transnacionalnu zabrinutost djelimično zato što je internet takav da potencijalno radikalizirajući sadržaj sada nadilazi državne granice.

„Ova tehnološka evolucija, zajedno s promjenama u politici i religiji u digitalnoj eri, redefinirala je ‘terorizam vuka samotnjaka’ i preoblikovala proces radikalizacije. Pojava i rast online radikalizacije direktna je posljedica široke dostupnosti i pristupačnosti interneta, a posebno platformi društvenih medija“, kaže dr. Nejra Veljan.

Nadalje kazuje da su mnogi online prostori osmišljeni kako bi korisnicima omogućili povezivanje, razmjenu informacija i učestvovanje u dijalogu, zbog čega su idealni za regrutere koji dijele ekstremistički sadržaj i o njemu raspravljaju u nastojanju da privuku nove sljedbenike krajnje desnih pokreta.

„Osim trenutne dostupnosti informacija i mogućnosti da se tako brzo dopre do tako velikog broja ljudi, online prostori također nude anonimnost koja krajnje desničarskim grupama omogućava djelovanje u sjenama cyber svijeta koji je puno teže regulirati i nadzirati od sastanaka. Ipak, online i offline regrutacija i radikalizacija jedva da su različite pojave u procesu koji se kreće između cyber prostora i prostora stvarnog svijeta. Putevi radikalizacije sada uključuju kombinaciju online i offline uticaja, u različitim stepenima“, kaže sagovornica.

Potom govori da snaga narativa krajnje desnice dijelom zavisi od online platforme putem koje se šire.

 

„Krajnje desničarske grupe u regiji prihvatile su određene platforme društvenih medija kao svoja primarna sredstva za dijeljenje ideologija i interakciju s ciljnom grupom, a koje uključuju Facebook, Instagram, TikTok, Telegram, Twitter i YouTube te Viber, od kojih svaka pruža različit virtualni prostor koji služi različitim oblicima komunikacije, angažmana i mobilizacije. Odlike, korisnička demografija i načini interakcije na ovim platformama utiču na to kako se krajnje desničarski sadržaj predstavlja, promovira i prima među korisnicima.“

Uticaj na društvene dinamike i javni poredak

Istraživanje je otkrilo i zanimljiv trend prema kojem neki korisnici pokazuju “višestruke ličnosti” na različitim platformama.

„Ova analiza je uhvatila suptilne razlike u tome kako krajnje desničarske grupe djeluju na tim platformama i kako iskorištavaju uzajamno djelovanje vizualnog sadržaja, tekstualnih narativa i mehanizama angažmana da bi pridobile, zadržale i uticale na sljedbenike. Sve u svemu, krajnje desničarske grupe koriste širok spektar digitalnih platformi za širenje svojih poruka, prilagođavajući svoje strategije specifičnostima svake platforme. Ovo ukazuje na hitnu potrebu za razvijanjem sofisticiranih metoda moderiranja koje mogu efikasno adresirati i suzbiti širenje ekstremističkog sadržaja, uz istovremeno očuvanje slobode izražavanja. Nužno je uspostaviti međunarodnu saradnju i razmjenu najboljih praksi kako bi se digitalni prostori učinili sigurnijima za sve korisnike, a ne sredstvo kojim se širi mržnja i podstiče nasilje“, kaže dr. Nejra Veljan.

Zatim kazuje da online ekstremni desničarski narativi imaju značajan uticaj na prelivanje takvih ideologija u fizički svijet, manifestujući se kroz javno zagovaranje i, u nekim slučajevima, nasilje.

„Dinamika online radikalizacije ne samo da omogućava grupama da šire svoje poruke širokoj publici, već također stvara okruženje u kojem se ideje mogu pojačati i radikalizirati do tačke gdje pojedinci ili grupe preuzimaju akciju u stvarnom svijetu. Primjetno je da se ekstremni desničarski narativi, koji se često temelje na idejama superiornosti, isključivosti, antimigrantskim stavovima, anti-LGBTQ+ sentimentima i antizapadnim osjećajima, sve češće ne samo izražavaju online, već i mobiliziraju pojedince i grupe da se angažuju u javnom zagovaranju ovih ideja. Ovo može uključivati organizovanje protesta, ili drugih javnih događaja koji promiču ekstremne desničarske ciljeve“, kaže sagovornica.

Ne krije da u nekim slučajevima, ovi narativi podstiču na direktno nasilje protiv percepiranih neprijatelja, uključujući napade na migrante, LGBTQ+ osobe, ili druge manjinske grupe.

„Pored toga, ekstremni desničarski narativi često koriste teme koje izazivaju emocije  i manipulišu strahovima i percepcijama nepravde kako bi potaknuli reakciju. Kada se ovi narativi neprestano ponavljaju u online prostoru, mogu se duboko ukorijeniti u uvjerenja pojedinaca, motivišući ih da preduzmu akcije koje odražavaju te ideje u stvarnom svijetu. Vidljivost i širenje ekstremnih desničarskih ideja preko online platformi također pruža iluziju šire podrške i prihvaćenosti ovih ideologija, što može dodatno ohrabriti pojedince da preduzmu javne ili nasilne akcije.“

Podsjeća da je efekat pojačan kada mainstream mediji i političke figure, bilo namjerno ili nenamjerno, daju pažnju ili čak podržavaju određene aspekte ekstremnih desničarskih narativa.

„Kao rezultat, jasno je da online ekstremni desničarski narativi ne samo da oblikuju digitalni diskurs, već imaju stvaran i ponekad opasan uticaj na društvene dinamike i javni poredak u fizičkom svijetu. Ovo zahtijeva pažljivu pažnju i odgovor od strane zajednica, vlasti i platformi društvenih medija kako bi se suzbile štetne ideologije i spriječilo njihovo manifestovanje u obliku nasilja ili diskriminacije“, kaže dr. Nejra Veljan.

Etnonacionalizam igra ulogu u mobiliziranju

Govori da se online radikalizacija često dešava uz offline uticaje, čime se naglašava činjenica da su te dvije sfere međusobno povezane, a ne razdvojene u procesu radikalizacije.

„Važno je naglasiti da istraživači i istraživačice posljednjih godina ne razdvajaju online sferu i stvarni svijet – upravo zbog činjenice da zlostavljanje u online prostoru može nanijeti jednake psihološke posljedice, unijeti strah i netrepeljivost te doprinijeti većoj socijalnoj distanci“, kaže sagovornica.

Kazuje da istraživanje otkriva i to kako krajnje desničarske grupe koriste online platforme za širenje svojih narativa, često apelirajući na emocionalne tačke ranjivosti kod potencijalnih regruta.

„Ove grupe nastoje odražavati simplistički svjetonazor koji nudi reduktivna objašnjenja za složene društvene probleme, što može duboko odjeknuti kod pojedinaca koji se osjećaju nesigurno ili marginalizirano. Naravno, etnonacionalizam igra ulogu u mobiliziranju pripadnika jedne etničke grupe da se priduži ili da ‘lajka i zaprati’ određenu stranicu ili grupu koja igra na kartu viktimizacije, upozorava na one “druge” i širi dezinformacije.“

Prema riječima autorice, sve ekstremističke grupe u velikoj mjeri bave se političkom situacijom u Bosni i Hercegovini i regionu.

„Uključeni su u diskusije, kreirajući tako veći doseg i dolazeći do osoba koje ih na drugi način ne bi ni primjetile. one to rade da bi normalizirali svoje postojanje i zapravo sebe predstavili kao ‘zabrinute građane’. Ono što je jedno od naših prethodnih istraživanja pokazalo jeste da politički narativ ima velik utjecaj na ekstremističke grupe i takav narativ ih zapravo ohrabruje u njihovom djelovanju“, kaže dr. Nejra Veljan.

Stava je da je razumijevanje dinamike između mainstream i ekstremističkih narativa u Bosni i Hercegovini i šire ključno, jer oni nisu odvojeni.

„Ekstremistički narativi, uključujući one koji promoviraju nasilje, usko su povezani s mainstream diskursom, što zahtijeva angažman mainstream aktera u borbi protiv radikalizacije i ekstremizma. Posebna pažnja mora biti usmjerena na ‘Teoriju Velike Zamjene’, koja iako manje prisutna u regiji, predstavlja potencijalni rizik zbog svoje povezanosti s narativima protiv LGBTQ+ zajednice i ‘rodne ideologije’. Ti narativi koriste percepcije prijetnji od ‘drugog’ i ukazuju na opadajuću stopu rađanja kroz prizmu narativa žrtve“, kaže sagovornica.

Završava da efikasne intervencije zahtijevaju razumijevanje formi, argumenata, jezika i simbola korištenih u konstrukciji i promociji ovih narativa.

„Važno je prepoznati značaj vizualnog sadržaja i simbola koje ekstremističke grupe koriste na društvenim medijima, obuhvatajući zastave, historijske ličnosti i ambleme sa složenim značenjima, što je ključno za efektivnu borbu protiv nasilnog ekstremizma. Također, naglašavamo važnost obrazovanja i podizanja svijesti o utjecaju ekstremističkog sadržaja, posebno među mladima, i poticanje politika koje promiču inkluziju i suprotstavljanje diskriminaciji.“