Izraelski napad na Baalbek: Kršenje pravila sukoba sa Hezbollahom

„Mali rat“ između Izraela i Hezbollaha se pooštrava, a borbeno područje se ​proširilo duboko unutar teritorije Libana, pri čemu su prekršena mnoga pravila sukoba. Posljednji takav slučaj je zabilježen u ponedjeljak, kada je Izrael izveo napad na grad Baalbek u istočnom Libanu, i to prvi put od početka rata, pa čak i od Julskog rata 2006. godine.

Nakon izraelskog bombardovanja južnog Libana, koje je nekada uključivalo i civile, naseljena područja, objekte i infrastrukturu, eskalacija koja se dogodila u ponedjeljak ima dosta implikacija na destruktivne i vojne sposobnosti obje strane.

Počela je tako što je Hezbollah raketom oborio napredni izraelski dron Hormuz 450 iznad područja Iqlim al-Tuffah, koje se nalazi oko 20 kilometara od granice. To je, prema analitičarima, Hezbollahovo pokazivanje primjera svojih vojnih sposobnosti.

Nakon toga je izraelska vojska pokrenula seriju napada na Baalbek u istočnom Libanu. Vojska je rekla da su njeni napadi bili usmjereni na sistem protivzračne odbrane koji pripada Hezbollahu, kao odgovor na obaranje njenog drona. Ovo nije potvrđeno od suprotne strane, koja je objavila smrt dva svoja pripadnika.

U roku od nekoliko sati, Hezbollah je ispalio baraž od oko 60 raketa prema sjedištu izraelske vojne divizije na Golanu, kao odgovor na napad na Baalbek.

​Čini se da Izrael namjerava napadati ciljeve, objekte i infrastrukturu Hezbollaha dalje od juga, što je u skladu s izraelskim izjavama, od kojih je posljednja izjava izraelskog ministra odbrane Yoava Galanta: „Ako se postigne privremeno primirje između Izraela i Hamasa, ono neće uključivati ​​sukobe s Hezbollahom u južnom Libanu.“

Napad na Baalbek podsjetio je na izraelski napad prije otprilike sedmicu dana na dva radnika na glavnoj južnoj magistrali u gradu Ghazieh u blizini Sidona.

Prije nekoliko dana, izraelske platforme objavile su video u kojem se tvrdi da su Hezbollahove lokacije projektila prisutne u okrugu Keserwan u pokrajini Mount Liban, što je libansko Ministarstvo energetike brzo demantovalo. U isto vrijeme Izrael je gađao civile u Libanu, a posljednji masakr počinio je u gradovima Nabatieh i Al-Sawwanah, kada je poginulo oko 15 civila, među kojima su i žene i djeca.

Kršenje pravila sukoba

Mnogi smatraju da vojni napadi Hezbollaha predstavljaju veliku provokaciju za Izrael, čiji je cilj uklanjanje Hezbollaha južno od rijeke Litani, kao uslov za zaustavljanje njegovih napada na Liban, te povratak više od 100.000 doseljenika na sjever.

Hezbollah je preko svog generalnog sekretara Hassana Nasrallaha rekao da je sudbina juga kao fronta podrške Hamasu povezana sa zaustavljanjem izraelske agresije na Pojas Gaze.

Politički analitičar Tawfiq Shoman kaže da su izraelskom napadu na Baalbek prethodila velika kršenja pravila sukoba u geografskom pogledu, jer su zahvaćena neka područja na libanskoj obali, južno predgrađe Bejruta, Ghazieh, Iqlim al-Tuffah, Nabatieh, Jezzine i druga.

U intervjuu za Al Jazeeru, on kaže da postoje dva razloga za izraelsko kršenje pravila sukoba s Hezbollahom. Prvi je poklapanje sa intenziviranjem agresije na Gazu i sastankom „kvarteta“ za Bliski istok u Parizu u potrazi za sporazumom o mogućem primirju. Drugi razlog je pokušaj da se uđe u poluotvoreni rat u južnom Libanu kako bi se izvršio pritisak na Hezbollah i da se naseljenicima na sjeveru sugeriše da izraelska vojska ima prednost u njihovoj zaštiti i kažnjavanju onih koji prijete njihovoj sigurnosti.

Shoman smatra da trenutna dešavanja u Libanu uvode zemlju u vrlo opasnu fazu, pogotovo što se, po njegovom mišljenju, Izrael sprema da gađa mete na cijeloj libanskoj teritoriji, što se vidi kroz Baalbek, a prije toga Ghaziyeh i Nabatieh.

Dodao je: „Izrael je gađao čitave stambene četvrti, na primjer u pograničnom gradu Blida, te industrijsku, poljoprivrednu i uslužnu infrastrukturu u južnom Libanu i njegovoj okolini. To znači da Izrael za sljedeću fazu na spisku ima druge, osjetljivije i opasnije mete.“

Novinar i politički analitičar Ali Hamadeh rekao je za Al Jazeeru da izraelsko gađanje Hezbollaha u Baalbeku, oko 100 kilometara sjeverno od granice, prevazilazi okvire odgovora na obaranje izraelskog drona. Postepenu eskalaciju tumači kao izraelske prijetnje u želji da poveća nivo nasilja i riješi „pitanje“ pozicije Izraela kod sjeverne granice.

Podsjećanja radi, strahovi Izraela prije 7. oktobra bili su usredsređeni na opasnost koja dolazi sa sjevera, a ne sa juga, smatra Hamadeh koji je rekao da je scenario kopnenog prodora bio moguć u Galileji, sve dok se nije desio Potop al-Aksa u Pojasu Gaze.

Budući da je front otvoren i da rat u Gazi još traje, Hamadeh kaže da bi Izrael mogao pronaći „priliku da se suoči s Hezbollahom, jer njegove ogromne vojne i ljudske sposobnosti predstavljaju njegovu najveću brigu. U suprotnom bi pokrenuo sveobuhvatan rat sa Libanom nakon Potopa al-Aksa.“

Između rata i diplomatije

Tawfiq Shoman smatra da postoji utrka između rata i diplomatije, i u Gazi i u Libanu, te da će naredni dani biti odlučujući i osjetljivi, a Izrael može eskalirati svoje napade i počiniti još zločina istovremeno sa intenziviranjem američkih i britanskih napada na Huse u Jemenu.

Uprkos pregovorima u Parizu, Shoman smatra da primirje neće biti postignuto sve dok Washington nastavi sa velikom i efikasnom podrškom Izraelu, i diplomatski i vojno.

S druge strane, Ali Hamadeh smatra da je još uvijek mala vjerovatnoća za sveobuhvatan rat u Libanu, ukazujući na mogućnost da Izrael proširi svoje napade čak na sjeverni Liban.

On smatra da je Hezbollah pod velikim pritiskom jer je izgubio više od 220 vojnih lica, pored pretpljene ogromne štete u pograničnim područjima, koja su postala otvoreno bojno polje, zbog čega su raseljeni deseci hiljada stanovnika. Hamadeh vjeruje da će napadi sjeverno od rijeke Litani postati izraelska rutina te kaže: „Napad na Baalbek pokazuje da je Izrael počeo tražiti ciljeve Hezbollaha van juga.“

Međutim, Hamadeh smatra da diplomatija uvijek ima svoje mjesto, ali ono što upada u oči je, prema njegovim riječima, to što pariški sastanci nisu povezivali sudbinu rata u Gazi sa situacijom na libansko-izraelskoj granici. Napominje da je kretanje zapadnih delegacija u Bejrutu gotovo i ne postoji, nakon što je Hezbollah odbio razgovarati o francuskom prijedlogu i mehanizmu za implementaciju Rezolucije 1701 prije zaustavljanja rata u Gazi.

Dodao je: „Možda kod Francuza i Amerikanaca postoji uvjerenje da je nemoguće uvjeriti Hezbollah da kontroliše tenzije i zaustavi svoje napade, što povećava opasnost od postepenog klizanja ka ratu, a da to i ne znaju obje strane sve dok jer je riječ na terenu, kako je rekao Nasrallah.“