Za odbranu demokratskih vrijednosti Evropa treba ozbiljne i odlučne lidere

Evropska demokratija suočava se s ozbiljnim prijetnjama iznutra i izvana. Politički komentatori upozoravaju da Evropa u ovom trenutku treba ozbiljne i odlučne lidere spremne da prepoznaju i suoče se sa svim izazovima.

Uoči izbora za EU parlament, koji se održavaju krajem proljeća, Carnegie Europe je uradio analizu s vodećim političkim stručnjacima iz cijele Evrope o tome može li Evropa u ovim teškim i izazovnim vremenima odbraniti demokratiju i vrijednosti na kojima počiva.

Cornelius Adebahr, saradnik Carnegie Europe, smatra kako Evropa može i treba braniti demokratiju, a da su dvije stvari ključne: Evropa ne smije biti sama i treba ići dalje od puke odbrane demokratije kakva jest.

„Posebno u današnjem napetom međunarodnom poretku, ključno je da je demokratija kao vladavina naroda, za i od strane naroda nešto čemu ljudi diljem svijeta mogu težiti. Da se sloboda, pravda i, u konačnici, blagostanje mogu steći samo u demokratskom okruženju, koliko god ono nesavršeno bilo. Da ne postoji ništa inherentno zapadnjačko, ili zapravo samo zapadnjačko, u cijelom konceptu. I da su međunarodna pravila, baš kao i domaća, tu da ih poštuju svi, u velikim i malim zemljama“, smatra on.

To prema njegovom mišljenju ukazuje na potrebu za obnovom, a ne pukom odbranom demokratije, jer nisu samo autoritarne ovlasti te koje prijete demokratijama, već i samozadovoljstvo političara radom sistema, što je dodatno pojačano nemarnom upotrebom tehnologije od strane građana, uključujući društvene medije.

„Čelnici na svim nivoima trebaju težiti inoviranju političkog učešća, bilo putem organiziranja zajednice, lokalnog budžeta ili uključivanja građana u odlučivanje o politici. Vlade moraju preispitati svoje pružanje usluga, svjesne da će javna uprava u digitalnoj eri morati biti drugačija od one u proteklih pola stoljeća. I konačno, takva bi se obnova trebala temeljiti na demokratskim iskustvima u drugim dijelovima svijeta i učiti na njima“, kaže Adebahr.

On zaključuje da, ako se Evropa želi ponositi rodnim mjestom demokratije, to znači da snosi posebnu odgovornost za svoju odbranu, jer dugoročni napredak demokratije može se postići samo ako se svi glasovi čuju i računaju.

Bez saradnje s krajnjom desnicom

Krzysztof Bledowski, profesor na Fakultetu za informacijske tehnologije i menadžment u poljskom gradu Rzeszowu, kaže da Evropa može odbraniti demokratiju, ali da postoje dvije dimenzije odgovora.

„Prvo, tu su brojke. Trenutno, krajnja desnica kontrolira između petine i trećine biračkog tijela u zemljama u kojima ekstremne stranke imaju šanse doći do političkih pozicija. Kako bi ih spriječili da formiraju vladajuće koalicije, ostatak demokratskog prostora mora se ujediniti u odbijanju dijeljenja vlasti. Rječit primjer bili su nedavni izbori u Poljskoj gdje je krajnje desničarski Pravo i pravda (PiS) dobio većinu glasova, ali je ujedinjena opozicija osvojila većinu nakon koordiniranog odbijanja saradnje s pobjednikom“, navodi primjer Bledowski.

Druga dimenzija, prema njegovom mišljenju je odbrana demokratskog načina života.

„Evropa je sama sebe naučila historijsku lekciju o cijeni demokratskog nazadovanja. Fašizam, nacizam i komunizam sve su to naslijeđe. Demokratske stranke ne smiju se umoriti od podsjećanja glasača na te opasnosti. Isto vrijedi i za tumačenje budućnosti. Nedemokratska Evropa sutrašnjice mogla bi izgledati kao današnja Rusija, Kina ili Iran. Peking i Moskva neće odustati od istraživanja slabosti u evropskom političkom krajoliku kako bi stekli utjecaj. Gotovo posvuda te slabe tačke nalaze se na krajnjem desnom dijelu spektra. Stranke centra trebale bi nastaviti upirati prstom u očitu vezu“, zaključuje on.

Ken Godfrey, izvršni direktor Evropskog partnerstva za demokratiju kaže kako je aktuelna Evropska komisija poduzela brojne korake za odbranu demokratije u Evropi, posebno na internetu.

„To treba pohvaliti, iako mnoge od inicijativa – transparentnost političkog oglašavanja, evropski zakon o slobodi medija, finansiranje evropskih političkih stranaka – neće biti na snazi prije izbora za Evropski parlament u proljeće. Mehanizam uvjetovanja vladavine prava također je bio vitalan korak naprijed u evropskim pokušajima odbrane demokratije koja je sada dovedena u pitanje nedavnom odlukom o odmrzavanju sredstava zbog mađarskih ucjena financiranjem Ukrajine. Sve ovo pokazuje da Europa može poduzeti korake za odbranu demokratije, ali da političke i institucionalne stvarnosti često znače da dobre namjere nemaju željeni učinak“, smatra Godfrey.

Uvođenje reda u evropskim zemljama

Shada Islam, direktorica projekta Novi horizonti, kaže da Evropa može odbraniti svoju demokratiju, ali ne čini ono što je potrebno da se ona odbrani.

„Čelnici EU-a beskrajno brinu hoće li se Donald Trump vratiti u Bijelu kuću nakon izbora u SAD-u ove godine. A tu su i stalna upozorenja o opasnosti stranog uplitanja i vanjskih pokušaja destabilizacije evropskih demokratija. Međutim, postoji vrlo malo introspekcije o tome koliko brzo evropske demokratije venu iznutra i kako najbolje dovesti u red evropsku kuću“, kaže Islam.

Prema njenom mišljenju, impresivni odaziv javnosti u Njemačkoj protiv plana Alternative za Njemačku (AfD) o “remigraciji” jedna je pozitivna demonstracija da uspavani demokratski instinkt nekih čelnika EU-a može oživjeti – ponekad.

„Ali ono što zapravo nedostaje evropskom političkom spektru su čelnici koji su otvoreni, glasni i iskreni u odbrani autentičnih evropskih vrijednosti demokratije i ljudskih prava, i koji su spremni ozbiljno se uhvatiti u koštac sa siromaštvom, nejednakošću, isključenošću i diskriminacijom, problemima koji obične ljude stvarno muče“.

Smanjenje političkog utjecaja zapadnih demokratskih sila može biti zajednički cilj za brojne zemlje, ali potpirivanje regionalnih sukoba samo po sebi neće proizvesti “novi poredak”, a kamoli stabilnost i prosperitet za narode, zaključuje se u analizi.