Cvjetković: Odsustvo oružanog sukoba ne znači nužno i mir

Ambijent za razvoj civilnog društva niti u jednoj od šest zemalja Zapadnog Balkana nije povoljan niti podsticajan i već nekoliko godina govorimo o sužavanju prostora za njegovo djelovanje, kaže Dajana Cvjetković, menadžerica regionalnog projekta SMART Balkans.

Nakon druge regionalne konferencije koja je nedavno održana u okviru projekta SMART Balkans – a čiji je fokus bio na temama Mir, stabilnost i dobro upravljanje kao preduslovi ekonomskog i opšteg prosperiteta; politički ekstremizam, etnonacionalistički terorizam i organizirani kriminal kao direktne prijetnje miru i napretku te eliminacija nasilja nad ženama i djevojčicama – Cvjetković za Al Jazeeru Balkans govori o trenutnoj društveno-političkoj situaciji i izazovima s kojima se suočava društvo na Zapadnom Balkanu.

• Od posljednjih ratova u zemljama bivše Jugoslavije prošle su decenije. Uprkos uspostavljenom miru svako malo govorimo i slušamo o rastućim napetostima i prijetnjama i miru i stabilnosti. Šta Vam je rad kroz projekt SMART Balkans do sada pokazao, koliko su mir i stabilnost zapravo mogući i kako ih postići?

– Odsustvo oružanog sukoba ne znači nužno i mir, te da prateći tu definiciju mi živimo u stanju kontinuiranog stresa, nemira, koji se reflektuje i na društvo u kojem svjedočimo kontinuiranoj netrpeljivosti, političkoj i društvenoj napetosti baziranoj na nacionalnim netrpeljivostima koje podupiru retrogradne politike, mediji, ali i drugi akteri. Zaključeno je da intenzivnije moramo raditi na stabilnosti, funkcionalnosti sistema u svih šest država kako bismo osigurali minimum uslova za održavanje stanja u kojem je moguće graditi demokratsku budućnost ispunjenu vladavinom prava i poštivanjem osnovnih sloboda svih ljudi.

Biti aktuelan u turbulentnim vremenima je vrlo zahtjevno, posebno ako radite u regiji zapadnog Balkana gdje se problemi gomilaju i vrlo sporo rješavaju, gdje nema kontinuirane predanosti donosioca odluka da po svaku cijenu grade stabilnost, dobre odnose i zdravo i povoljno okruženje za blagostanje pojedinaca. Regionalni projekti su pokazali potrebu za komunikacijom i zajedničkim djelovanjem zemalja regije u odnosu na izazove s kojima se suočavamo i istinski se nadam da će i drugi donatori, međunarodna zajednica, ali najvažnije, domaći akteri prepoznati nužnost regionalne saradnje i oslanjanja jednih na druge. Organizacije su to davno prepoznale i ostvarile istinsku i suštinsku saradnju koja vrlo brzo donese prave rezultate. Za mene su najznačajnije lokalne organizacije koje usmjereno djeluju na specifičan problem i nude praktična rješenja, pa mogu slobodno reći kako je projekat potvrdio da je rad na lokalnom nivou, uz uključenost lokalnih aktera i lokalnih ljudi, recept za efektan rezultat koji ima uticaj na određenu lokalnu zajednicu. Ovo pokazuje i neophodnost uvezivanja i multipliciranja dobrih praksi u druge lokalne zajednice, ali ne smijemo se zavarati i očekivati da iste organizacije trebaju da rade u zajednicama u kojima inače ne djeluju. Baš suprotno, moramo pronaći te organizacije, osnažiti ih, dati im podršku i pomoći u njihovoj borbi, ali borba i djelovanje mora ostati na lokalnom nivou. Isto je sa problemima koji se tiču dobrog upravljanja na nivou, npr., kantona ili određenog ministarstva. Tu su nam, također, potrebni akteri, ali i mreža organizacija i različitih zainteresovanih osoba, ali i šire zajednice kako bi određeni zakon, normativ ili vodič našao svoje mjesto i u praksi.

Istinski vjerujem da su mir i stabilnost u regiji zapadnog Balkana mogući. Nužni su i mi smo ti koji mogu doprinijeti, ali moramo kontinuirano, zajednički i beskompromisno raditi na tome da budemo nosioci promjena. Još nam nedostaju politički lideri i liderice koji će beskompromisno zastupati interese građana i građanki koji su bez dileme, bazirani na miru i stabilnosti.

• Naveli ste da su mir, stabilnost i dobro upravljanje zapravo preduslov za ekonomski i društveni prosperitet Zapadnog Balkana. Koliko nas trenutna društveno-politička situacija zapravo koči na tom putu naprijed?

– Zaključak je, ne samo konferencije nego i drugih aktivnosti i inicijativa SMART Balkans projekta da nas nestabilna društveno-politička situacija, kontinuirana polarizacija društva ili društava u regiji, prijetnje i igranja političara sa našom budućnosti kako u smislu EU integracija, NATO-a, tako i u smislu drugih važnih pitanja, dovode ne samo u stanje stagnacije nego i nazadovanja, posebno u smislu ljudskog kapitala koji se brzo i sistematično premješta u uređenije, evropske zemlje i prirodnih bogatstava koje imamo, ali tendenciozno prepuštamo drugima ne na upravljanje nego na otuđivanje koje dovodi do uništenja svih šest zemalja.

• Možemo li se vratiti na naziv konferencije i istaći prijetnje miru, na koje se njim referirate. Dakle, o kojim je konkretno prijetnjama riječ? Koju ulogu u njihovom prevazilaženju, odnosno procesu izgradnje mira, ima civilno društvo?

– Civilno društvo igra važnu ulogu kako u detekciji društveno-političkih pitanja i sfera koje trebaju biti adresirane u određenom periodu ili situaciji, tako i kroz zagovaranje i apostrofiranje prioriteta u javnom diskursu te u monitoringu procesa, ali i rada domaćih donosioca odluka, vlasti, ali i međunarodnih, koji igraju značajnu ulogu u cijeloj regiji, posebno u izgradnji odnosa između država.

Prijetnji je mnogo, vrlo su očite, ali zbog višedecenijske prisutnosti ih prihvatamo kao datost u našem balkanskom društvu. Međutim, u 2023. godini bili su evidentni i novi uticaji i prijetnje, koje su spomenute i na konferenciji, a vjerujem da ćemo se još godinama nositi s njima.

Neke od prijetnji su neuređeni i nefunkcionalni državni sistemi koje dodatno podriva korupcija, nekompetentni ljudi i nefunkcionalnost pravosuđa. Na konferenciji je predstavljen i Indeks održivog okruženja za razvoj biznisa koji pokazuje blagi napredak u našim zemljama, ali ukazuje i na uzročno-posljedičnu vezu nestabilne političke situacije, stepena korupcije s niskim indeksom razvoja privrede. Sve to se kroz medije predstavlja građanima, često i neobjektivno, s ciljem podrivanja osnovnih vrijednosti društva, zajedništva, i osjećaja pripadnosti i nade za bolju budućnost. Mediji nisu samo svjedoci ili transmiteri društveno-političke situacije, nego su i direktni kreatori koji nose dio odgovornosti.

Neke od novih prijetnji za stabilnost su regiji su oružani sukobi u svijetu, prije svega napad Rusije na Ukrajinu i napad Izraela na Palestinu. Oba ova sukoba su nas podsjetila na ne tako davna ratna dešavanja na Balkanu i nas u civilnom sektoru dodatno podstakla da žustrije i organizovanije branimo ljudske vrijednosti, prava i više radimo na povezivanju mira, stabilnosti i demokratskog razvoja koji nas može sačuvati u ovim situacijama.

• Kada već govorimo o civilnom društvu, kako ocjenjujete ambijent i stanje u kojem djeluje? Koliko se (s obzirom na to da pratite stanje u zemljama zapadnog Balkana) razlikuje od zemlje do zemlje?

– Ambijent za razvoj civilnog društva niti u jednoj od šest zemalja zapadnog Balkana nije povoljan niti podsticajan i već nekoliko godina govorimo o sužavanju prostora za djelovanje organizacija civilnog društva, neformalnih grupa, medija ili akademske zajednice.

Svjedočimo stalnim napadima na aktiviste i aktivistkinje, novinare i novinarke. Odnos lokalnih i državnih vlasti još ne možemo percipirati kao saradnički, ali u nekim zemljama je civilno društvo snažnije, donosi promjene i ostvaruje saradnju s vlastima na način da se zahtjevi civilnog sektora uvažavaju, poštuju ili barem uzimaju u razmatranje.

U Bosni i Hercegovini je godina bila vrlo turbulentna i pokazala je intenciju vlasti u entitetu Republika Srpska da suzi prostor za slobodu mišljenja i govora, djelovanja civilnog sektora kroz kriminalizaciju klevete, razgovore o Nacrtu zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, zatim smo u više zemalja vidjeli da vlasti represivno djeluju na organizacije, koristeći mehanizme kao što su vanredni inspekcijski nadzori, oduzimanje dozvole za rad medija koji je percipiran kao medij kritike vlasti, kroz sistemski ignorantski pristup prema određenim organizacijama i medijima i slično.

Moram istaći da je prostor za djelovanje organizacija sve nepovoljniji, da se u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji suočavamo i s dodatnom preprekom u borbi gdje su uključene međunarodne kompanije, drugi međunarodni akteri, lokalne vlasti i mediji, ali čini mi se da civilno društvo nikad nije snažnije zagovaralo i borilo se, što nam povećava želju za borbom i pokazuje da ono što radimo zaista ima smisla.

• U konačnici, šta vam je pokazalo iskustvo – može li sektor civilnog društva biti spona koja povezuje zemlje zapadnog Balkana?

– Civilno društvo je uvijek bilo spona i tako treba i ostati. Mi smo vezivno tkivo koje bez obzira na sva politička zbivanja djeluje proaktivno, u dobroj namjeri i najboljem interesu građana.

Takve inicijative su prepoznate i kroz projekat SMART Balkans i na to sam posebno ponosna, jer nudimo alternativne pristupe, nudimo rješenja i vjerujemo da se sistem u našim zemljama može unaprijediti, međuljudski odnosi popraviti ili osnažiti, prošlost zajednički prepoznati i prihvatiti te stvoriti ambijent u kojem i generacije poslije nas mogu živjeti u sreći i blagostanju.