Dodikova bitka protiv posljednje efektivne prepreke secesionizmu

Gorućih problema i tema u Bosni i Hercegovini je toliko da ih je teško i samo nabrajati, no ona koja bi prema svim parametrima morala spadati u sami vrh je Ustavni sud BiH, stub svake civilizirane zemlje.

Institucija koja predstavlja stub državnosti, suverenosti i integriteta Bosne i Hercegovine već je dugo omiljena meta udara onih koji osporavaju njene temelje, a koji u Ustavnom sudu BiH – prema definiciji, nezavisnom čuvaru ustava i najvišem garantu zaštite vladavine prava – vidi najčvršću prepreku u provođenju vlastite antidržavne, secesionističke i antiustavne politike.

Normativni principi poput osiguranja poštivanja ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti, mira, pravde, tolerancije…, i sve drugo što stoji u opisu posla Suda na stvaranju miroljubivih odnosa unutar pluralističkog društva Bosne i Hercegovine, zapravo predstavlja smetnju mnogima koji zagovaraju sasvim suprotne ideje, zaključno sa urušavanjem države.

No, jedan od osnovnih razloga za sve učestalije i žešće napade na Ustavni sud BiH je njegov sastav. Uz šest sudija koje biraju parlamenti entiteta (četiri iz entiteta Federacija BiH i dva iz entiteta Republika Srpska), u Sudu je troje stranih sudija, koje nakon konsultacija sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine bira Evropski sud za ljudska prava. Trenutno su to Helen Keller, potpredsjednica Suda iz Švicarske, Angelika Nussberger iz Njemačke i Ledi Bianku iz Albanije.

Takvo ustrojstvo je na snazi još od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, čiji je Aneks 4 u formi Ustava BiH stupio na snagu 14. decembra 1995. godine.

‘Strana politička organizacija’

Inostrane sudije već su dugo trn u oku Milorada Dodika, lidera entiteta Republika Srpska, i njegovim predstavnicima u državnim institucijama, naročito otkako je Ustavni sud osporio mnogobrojne odluke tog entiteta, što je otvorilo novi front napada na njega. Kulminiralo je time da je Narodna skupština Republike Srpske 23. juna prošle godine donijela Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, koji je taj sud potom, naravno, proglasio neustavnim.

Prije toga, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je nekoliko puta do sada donosio odluku da je proslava 9. januara kao dana entiteta Republika Srpska neustavna, kao i zakoni koji se tiču državne imovine, dok je isto konstatirao za čitav niz entitetskih akata i zakona, što je izazvalo gnjev u tom entitetu, sa retorikom sličnom onoj kojom se nemilice zasipa Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH.

Izljevi bijesa usmjereni su na strane sudije, čiji su glasovi, što je indikativno, u velikom broju slučajeva bili odlučujući u proglašenju neustavnosti nekog postupka ili akta koji se tiče entiteta Republika Srpska.

„Ustavni sud Bosne i Hercegovine je strana politička organizacija čije odluke na teritoriji Republike Srpske nemaju nikakav značaj“, rekao je nedavno Dodik, ponovo Sudu prkoseći u lice.

„Mogu da zasjedaju koliko hoće, svi ti stranci tamo, za Republiku Srpsku oni ne postoje“, napisao je na društvenim mrežama, dodajući da će „smatrati nelegitimnim sve što se odluči u USBiH dok se ne donese zakon o Ustavnom sudu, jer je tako odlučila Narodna skupština Republike Srpske”.

Osim što ne mari za mnogobrojne odluke Ustavnog suda BiH, Republika Srpska ne želi niti imenovati svoje sudije u Sud, koji sada radi u krnjem sastavu, sa šest članova (uz dva iz Republike Srpske, nedostaje još jedan iz Federacije BiH). Želja vlasti tog entiteta je da stranaca nema, već da sve sudije budu domaće, izabrane na političkom nivou, što mnogi tumače kao Dodikovu želju da Ustavni sud BiH stavi pod svoju kontrolu i tako se riješi još jedne glomazne prepreke u provođenju svoje secesionističke politike. Neki čak kažu – i neometanog nastojanja da uništi državu Bosnu i Hercegovinu.

‘Zamjena teza predstavnika RS-a’

Osim toga, mnogi smatraju da bi kontrolom Ustavnog suda BiH, Dodik sebi, između ostalog, osigurao štit od mogućih budućih krivičnih progona.

Ako ćemo suditi prema riječima predsjednika entitetske skupštine Nenada Stevandića, koji je rekao da “BiH ne može funkcionisati preglašavanjem sudija iz Republike Srpske”, jasno je koja je namjera tog entiteta – imati Sud koji neće osporavati odluke iz Banje Luke, koliko god neustavne bile.

Zbog svega toga, mnogi pravnici su stava da strane sudije u Bosni i Hercegovini do daljnjeg moraju ostati.

„Mislim da su predstavnici iz Republike Srpske zamijenili teze, jer ako se oni odreknu svoje secesionističke politike, onda nema niti potrebe da u Ustavnom sudu BiH budu strane sudije“, kaže Kasim Trnka, ekspert za ustavno pravo, u izjavi za Al Jazeeru.

„Zapravo, sve sudije u Ustavnom sudu BiH, kao i Ured visokog predstavnika, posljednje su efektivne prepreke politici recesije koju u dogovoru sa Beogradom i Moskvom provode vlasti Republike Srpske“.

Isto mišljenje ima i pravnik Asim Crnalić.

„Moje je mišljenje da strane sudije trebaju ostati u Ustavnom sudu BiH iz jednostavnog razloga – situacija nije zrela za njihov odlazak“, kaže Crnalić. „Mogu otići tek kada se o tom pitanju postigne potpuni konsenzus svih u Bosni i Hercegovini, jer odluka na štetu neke od strana ne bi donijela ništa dobro“.

A, kada već govorimo o konsenzusu, treba reći to da se Dodikovim željama otvoreno pridružio i lider Hrvatske demokratske zajednice BiH Dragan Čović. Takozvana treća strana u Bosni i Hercegovini, u ovom slučaju stranke koje čine „Trojku“, dugo su bile protiv toga. No, glasine i nepotvrđene informacije sa nedavnog sastanka sve tri strane na kojem se, između ostalog, raspravljalo i o Ustavnom sudu BiH, navode da bi „Trojka“ pod nekim uslovima mogla prihvatiti odlazak stranih sudija.

Šta ako stranci odu?

Prema jednoj od informacija koje su objavili mediji, „Trojka“ bi navodno mogla pristati na izmjene Zakona o izboru sudija Ustavnog suda BiH ako se ispuni uslov dobijanja datuma otvaranja pregovora o pristupanju Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.

Šta bi bilo ako se to desi i Ustavni sud padne u ruke bosanskohercegovačkih sudija? Tačnije, devet sudija koje bi postavili entiteti. Odnosno, njihovi lideri – Dodik, „Trojka“ i Čović.

Crnalić navodi da to zasad ipak nije realno očekivati.

„Treba znati da je politika i do sada uticala na izbor sudija Ustavnog suda BiH, tako da ne bi bilo promjena kada se radi o sudijama koje dolaze iz konstitutivnih naroda, a koje biraju parlamenti. Ako bi se desilo da se sve tri strane dogovore o tome, onda bi to stvorilo pretpostavku za odlazak stranih sudija. No, izgleda za to sada nema“, kaže Crnalić. Također smatra i da je u Bosni i Hercegovini suviše problema da bi se oni isporučili u ruke bh. sudija.

„Moramo biti realni i reći da će se to morati desiti jednog trenutka prije nego što Bosna i Hercegovina bude primljena u EU, ali o tome mora postojati konsenzus. S obzirom na konflikte koji u BiH traju već skoro 30 godina i nesposobnost politički odlučujućih faktora da se međusobno dogovore o funkcioniranju najznačajnijih institucija, skeptičan sam da bi to sada bilo dobro.“

A kada bi se to desilo, dodaje, „teško je reći“ šta bi bilo, ali kaže da je pesimista i da misli da ne bi završilo dobro.

„Ako bi ljudi postupali razumno i racionalno, a tu mislim na političare, onda bismo mogli očekivati da Ustavni sud BiH bez političkih uticaja donosi odluke. Gledajući kako se stvari razvijaju i šta se sve dosad događalo, u ovom trenutku je teško vjerovati u sretan ishod odlaska stranih sudija“, dodao je.

„Sama činjenica da se srpski i hrvatski predstavnici slažu o potrebi odlaska stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, dovoljno je upozoravajuća za Bošnjake, koji bi morali biti veoma oprezni u rješavanju problematike Suda“, rekao je Crnalić.

Ako Republika Srpska nastavi sa bojkotom i ne imenuje svoje sudije u Ustavni sud BiH, što je i najavio, kako će Sud funkcionisati? Bez sudija iz tog entiteta se može, jer je za donošenje odluke potreban kvorum od pet članova (sada ih i u okrnjenom sastavu ima šest). Tako kažu i odredbe Ustava BiH, koje ne poznaju mogućnost da Ustavni sud bude u blokadi. I pored toga, odgovor iz Banje Luke na bilo kakvu odluku „strane organizacije“, kako kaže Dodik, vjerovatno će biti isti – odbijanje. I status quo će ostati – zakoni, proslave, ocjene o njihovoj neustavnosti i nekažnjivost.

„Ako ništa drugo, nadam se da će Federacija BiH uraditi svoj dio posla i sada izabrati jednog sudiju. Sa druge strane, Republika Srpska, koja se stalno poziva na poštivanje Daytona i Ustava, krši svoju ustavnu obavezu da bira sudije u Ustavni sud BiH“, kaže Trnka.

Problem Tužilaštva BiH

Ustavni sud će, dakle, nastaviti raditi, bez obzira na pokušaje blokade iz entiteta Republika Srpska. Uprkos neupitnom značaju koji ima, pitanje je koliko će njegove odluke biti provođene. Doduše, mnoge nisu niti do sada, ne samo u Republici Srpskoj, već i u Federaciji BiH, dok se oni koje bi Tužilaštvo trebalo procesuirati zbog neprovođenja odluka Ustavnog suda BiH, nisu procesuirali.

Predsjednica Ustavnog suda BiH Valerija Galić prošle godine rekla je da Tužilaštvo ne istražuje neprovođenje čak 24 odluke tog suda.

“Zakonom je propisano da je kazneno djelo ne samo odbijanje izvršenja, nego i sprječavanje izvršenja”, naglasila je Galić tada za Radio Slobodna Evropa.

Prema Zakonu, neprovođenje odluka Ustavnog suda je krivično djelo za koje su propisane zatvorske kazne od šest mjeseci do pet godina. Da li će i Dodik i njegovi saradnici koji omalovažavaju Sud zbog njegovih odluka i stranih sudija biti krivi za kršenje Ustava BiH, pitanje je na koje je teško dati odgovor. To bi, sudeći prema riječima Trnke, trebalo pitati Tužilaštvo BiH.

„Moramo razdvojiti dvije stvari. Ogroman broj odluka o pojedinačnim pravima građana je proveden, gotovo sve, ali odluke o takozvanoj apstraktnoj nadležnosti ocjene ustavnosti, pojedinih propisa i odredbi – to se ne provodi. Tužilaštvo bi trebalo ispitati tu situaciju i dokazne materijale, podići optužnice i proslijediti ih Sudu BiH, no Tužilaštvo se nije snašlo u svemu tome, naročito jer se postavljaju pitanja u vezi odluka koje je donio neki kolegijalni organ, poput Narodne skupštine RS-a, a ne pojedinac. Ko je onda tu odgovoran i koga goniti“, pita Trnka.

„Ipak, postoje naznake da će se Tužilaštvo konsultirati sa organima za provođenje zakona i Ustavnim sudom BiH kako bi to bilo precizirano“, naveo je Trnka. Prema njegovim riječima, potrebno je riješiti i još jedan problem: „da se ne ulazi u osjetljiva politička pitanja i da se Tužilaštvo ne opterećuje političkim problemima“.