Može li vjetar donijeti promjene u evropskom sektoru energije

Čelnici Evropske unije i energetski stručnjaci posljednjih godina, pogotovo od početka ruske agresije na Ukrajinu, ističu važnost tranzicije evropske industrije na energiju vjetra.

Ipak, uprkos povoljnim vjetrovima potaknutim sve većim klimatskim ambicijama EU-a, evropska industrija energije vjetra suočava se s kombinacijom izazova uzrokovanih inflacijom, problemima u lancu snabdijevanja i rastućom konkurencijom jeftinijih kineskih proizvođača.

Ova godina trebala je biti dobitna godina za evropske programere energije vjetra. Potaknuta visokim cijenama fosilnih goriva, industrija je dobila dodatnu priliku početkom godine kada je devet zemalja EU-a koje okružuju Sjeverno more potpisalo sporazum o postizanju cilja od najmanje 120 gigavata (GW) pučinskog vjetra do 2030. godine, u odnosu na današnjih 16 GW.

Do 2050. devet se zemalja složilo postići 300 GW instaliranih pučinskih vjetroelektrana u Sjevernom moru. Međutim, na godišnjem susretu industrijske lobističke grupe WindEurope održanom u aprilu u Kopenhagenu, raspoloženje je bilo nešto lošije.

Predstavnici industrijskog sektora žalili su se na trostruki udar: povećanja cijena roba, globalne nestabilnosti uzrokovane ruskom invazijom na Ukrajinu i rastućih kamatnih stopa.

“U kombinaciji, to je prilično moćna kombinacija u smislu izazovnog poslovnog okruženja. Povrati i zarada pod pritiskom su u cijelom lancu snabdijevanja i za programere i za dobavljače”, rekao je Anders Hangeland, potpredsjednik Equinora, norveške energetske kompanije.

Brze promjene prijete budućim projektima, ali također utječu na krajnji rezultat industrije na postojećim projektima s konačnom odlukom o ulaganju, poručeno je sa sastanka.

“Projekti za koje su cijene bile fiksirane znatno prije trenutne krize postali su finansijski krhki. Nedavne rasprave o budućem obliku dizajna tržišta električne energije u EU dodale su regulatornu nesigurnost“, rekao je Mads Nipper, izvršni direktor danskog energetskog diva Ørsted.

Stalna zabrinutost

Evropski proizvođači vjetroturbina, uključujući špansko-njemačku kompaniju Siemens Gamesa i dansku Vestas, trenutno posluju s gubitkom. I suočavaju se s rastućom konkurencijom kineskih kompanija, koje imaju pristup jeftinijim sirovinama i pobijedile su na konkursu u Keltskom moru u Velikoj Britaniji prvi put 2022.

„Postoji stalna zabrinutost zbog pretjeranog oslanjanja na Kinu za sirovine poput rijetkih zemalja, potrebnih za proizvodnju snažnih magneta ugrađenih u vjetroturbine“, kaže Nikolaus J. Kurmayer, stručnjak za energetiku i okoliš iz Njemačke, u analizi za Euractiv.

Prema Equinorovom Hangelandu, nije “korisno što smo previše ovisni o jednoj regiji ili jednoj zemlji u ovome”. „Dok se problemi gomilaju, industrija vjetra sada se obraća za pomoć evropskim vladama. Kako možemo potaknuti daljnju izgradnju i jačanje lanca bliže tržištima na kojima se energija proizvodi”, pita se Hangeland.

„Industrija je daleko odmakla u proteklom desetljeću. Dok su se prošli projekti uvelike oslanjali na državnu podršku, energija vjetra sada je postala troškovno konkurentna. Međutim, to je rezultiralo onim što evropske kompanije nazivaju ‘utrkom prema dnu u cijenama’. Kako su ponude postale negativne, developeri su počeli plaćati za privilegiju razvoja pučinske vjetroelektrane na državnom zemljištu, povećavajući finansijski teret sektora“, kaže Kurmayer.

Dodaje kako je ovo ponovno potaknulo raspravu o postavljanju kvalitativnih kriterija za javne konkurse za vjetroelektrane, gdje developeri nude širu kategoriju usluga poput zaštite biološke raznolikosti umjesto puke “kvantitativne” cjenovne konkurencije, gdje kineski ponuđači imaju prednost.

Takvi bi kriteriji mogli uključivati poštivanje ljudskih prava, kibernetičku sigurnost ili sigurnost snabdijevanja, što bi trebalo biti nagrađeno u postupku nadmetanja, predložio je Javier Rodriguez Diez, izvršni potpredsjednik u Vestasu.

Evropska komisija već razmatra kvalitativne kriterije kao dio svog Net-Zero Industry Act kako bi potaknula evropsku industriju čistih tehnologija. Umjesto da budu samo dobrovoljni, neki bi mogli postati obavezni u budućnosti, dok neki žele ići i dalje od toga.

Za Ørsted, kvalitativni kriteriji bi se trebali primijeniti “ili za pretkvalifikacijske ponuđače” – potez koji bi nekim kompanijama zabranio potpunu prijavu – ili kao način da se “nadopuni ili potpuno zamijeni komponenta cijene”.

Poziv na oprez

Kako bi stabilizirala cijene, Evropska komisija je nastojala promovirati dugoročne ugovore kao što su ugovori o kupnji električne energije (PPA) sklopljeni između energetskih kompanija i kupaca električne energije te ugovori za razliku (CFD), gdje država intervenira kako bi proizvođačima električne energije garantirala minimalnu cijenu.

Međutim, Komisija nije promijenila temelje tržišta EU-a, koje će se i dalje temeljiti na trenutnom sistemu marginalnih cijena gdje se jeftini obnovljivi izvori energije i nuklearna energija prvo pozivaju kako bi se zadovoljila potražnja potrošača.

Prijedlog Komisije također nije zadržao gornje granice cijena za plin koji se koristi u proizvodnji električne energije primijenjene u zemljama poput Španije i Portugala, što je umjetno držalo niske cijene za potrošače i štetilo finansijama energetskih firmi.

Ostale vanredne mjere usvojene tokom krize, poput poreza na neočekivanu dobit koju su ostvarili proizvođači obnovljive energije koji su imali koristi od visokih cijena plina, neće biti produžene. Te poteze, koje podržavaju sjeverne zemlje EU-a, pozdravila je trgovačka grupa WindEurope, koja je pozvala zemlje članice EU-a da ostanu što je moguće bliže izvornom prijedlogu Komisije.

“Evropa sada mora vratiti svoj ugled atraktivnog i sigurnog investicijskog okruženja za obnovljive izvore energije”, rekao je Sven Utermöhlen, predsjednik WindEuropea.

Evolucija, a ne revolucija

Prema WindEuropeu, radikalni prijedlozi poput izvlaštenja razvijača vjetroturbina, ideja koju je pokrenula grčka vlada, ili tržišne intervencije usmjerene na izvlačenje prekomjerne dobiti uplašili su ulagače. “Evolucija” bi bila bolja nego “revolucija”, rekao je Utermöhlen.

Drugi igrači u industriji vjetra dijele isto mišljenje. “Moramo biti pragmatični” i “brzi”, rekla je Danielle Jarski, glavna direktorica za pučinski vjetar u njemačkoj energetskoj kompaniji RWE. Jarski je upozorila industriju da ne izgubi iz vida svoj veći cilj – profitabilnost. Pretjerano oslanjanje na dugoročne ugovore poput CFD-ovog, koji ograničavaju profit, ili PPA-ovog, koji prodaju po unaprijed određenoj cijeni, moglo bi rezultirati “neispravnim dizajnom dražbi” gdje uspješni ponuđači “završe s prokletstvom pobjednika”, upozorila je.

Evropska unija želi više obnovljivih izvora energije. Kreatori evropske politike uvijek su bili jasni u pogledu vitalne uloge energije vjetra u postizanju evropskih klimatskih i sigurnosnih ciljeva. Ono što je novo je da je REPowerEU, energetski odgovor EU-a na rusku invaziju na Ukrajinu, sada učinio ubrzano širenje energije vjetra glavnim prioritetom za evropsku sigurnost, geopolitičke interese i stratešku autonomiju, smatra Giles Dickson, izvršni direktor kompanije WindEurope u analizi za Euractiv.

On smatra da je pretjerano oslanjanje Evrope na uvoznu naftu i plin učinilo Evropljane ranjivima na Putinove političke manevre. Uz REPowerEU političari su se probudili u spoznaji da će samo domaća energija Evropi dati kontrolu nad svojom energetskom sigurnošću i garantirati pristupačne cijene električne energije za svoje građane i preduzeća.

“Promijenjena geopolitička situacija nakon ruske invazije na Ukrajinu i prošlogodišnje energetske krize samo je povećala hitnost da energija vjetra postane okosnica novog energetskog sistema Evrope. Vjetar je već 17 posto ukupne električne energije koja se danas troši u Evropi. To će biti evropski izvor električne energije broj jedan prije kraja ovog desetljeća. Danas EU ima nešto više od 200 GW energije vjetra. Evropska komisija želi da to poraste na 1.300 GW do 2050. Ali u ovom prijelomnom trenutku, evropska industrija vjetra suočava se s vlastitom krizom“, dodaje Dickinson.

Kombinacija visokih ulaznih troškova, teškog lanca snabdijevanja  i nekoordiniranih tržišnih intervencija diljem Evrope uzeli su svoj danak. Evropski proizvođači turbina borili su se da ostvare profit u 2022. Narudžbe turbina značajno su pale, a ulaganja u nove vjetroelektrane smanjena su za gotovo 60 posto na godišnjem nivou. A EU još uvijek instalira samo polovicu novih kapaciteta vjetroelektrana koji su mu potrebni da postigne svoje ciljeve obnovljivih izvora energije, navodi on.

Vrijeme za jačanje kapaciteta

„Evropski kreatori politike odlučni su ponovno pokrenuti stvari, a REPowerEU je već donio značajna poboljšanja. Ali sada je vrijeme da se ozbiljno pozabavimo širenjem energije vjetra u Evropi. Vrijeme je da se ubrza izdavanje dozvola. Izdavanje dozvola historijski je bilo najveće usko grlo za izgradnju vjetroelektrana. 80 GW kapaciteta energije vjetra trenutno je zapelo u procedurama za dobivanje dozvola diljem Evrope. Birokratska pravila, premalo osoblja u tijelima za izdavanje dozvola i dugotrajne pravne žalbe koče nove projekte“, navodi Dickinson.

Smatra i da je vrijeme za jačanje lanca snabdijevanja. To uključuje sve aspekte lanca snabdijevanja, od proizvodnje i instalacije do logistike, održavanja i popravka. Danas 300.000 ljudi radi u više od 250 tvornica duž lanca snabdijevanja energijom vjetra u Evropi. Ali loš dizajn aukcije, skokoviti troškovi za robu i međunarodnu dostavu te inflacija uzeli su svoj danak u tom lancu.

„Evropska unija je shvatila da je situacija ozbiljna. Nedavno predstavljen EU zeleni industrijski plan ima za cilj ojačati evropsku proizvodnu bazu čiste energije i povećati njezin kapacitet za nabavu kritičnih sirovina. Ali ovaj plan ne ispunjava ono što je potrebno i ono što je ključno: ne osigurava odgovarajuća sredstva za ulaganja u optimizirane i nove tvornice u Evropi, nove mrežne veze, priobalne vjetroluke i plovila i dovoljno kvalificiranu radnu snagu. EU mora hitno navesti kako planira finansirati ta ključna ulaganja“, kaže on.

Ističe kako je vrijeme za izgradnju mreže koja će odgovarati budućnosti, jer iz godine u godinu hvatamo više vjetra nego ikada prije. Ali ta energija nema gdje otići ako nemamo mrežnu infrastrukturu za isporuku. Evropa treba udvostručiti trenutnu stopu godišnjih ulaganja u mrežu. I treba povećati kapacitet interkonektora, i na kopnu i na moru.

Mnogo je razloga za optimizam u pogledu budućnosti energije vjetra u Evropi, navodi Dickinson. Danas je energija vjetra među najjeftinijim oblicima proizvodnje električne energije u Evropi.

Zemlje sada sarađuju na prekograničnim projektima vjetroelektrana na moru neviđenih razmjera. Sektor već zapošljava stotine hiljada ljudi diljem kontinenta, a taj će broj vjerovatno rasti kako se industrija bude širila.