Je li za Plenkovića važnije da razgovara sa Vučićem, nego sa Brnabić?

Od ratova na prostoru bivše Jugoslavije ‘90-ih godina prošloga stoljeća međudržavni odnosi Hrvatske i Srbije su često bili na većoj ili manjoj kušnji. Ti odnosi se mogu opisati „toplo-hladnim“ s tim da su većinom zategnuti radi brojnih neriješenih pitanja iz rata. Hrvatska je država koja je punopravna članica Europske unije i NATO-a, dok je Srbija prostorno najveća i stanovništvom najbrojnija država nastala razdvajanjem republika bivše države. Upravo zbog toga se s posebnom pažnjom gleda na odnose dvije države koje, i jedna i druga, unutar svojih granica imaju i veliki broj pripadnika nacionalnih manjina. Značajan je i utjecaj koji dvije države imaju na svoje sunarodnike u Bosni i Hercegovini, te Crnoj Gori.

S posebnom se pažnjom zato gleda na posjetu Subotici Andreja Plenkovića, predsjednika Vlade Hrvatske, koja je najavljena za petak, gdje će prisustvovati otvaranju Hrvatske kuće, ali i sresti se s predsjednicom Vlade Srbije Anom Brnabić. Neki imaju očekivanja kako će taj susret popraviti odnose dvije države koji su posljednjih mjeseci, pa i godina, prilično hladni i svode se na međusobne prozivke kada god je to moguće. Mogu se čuti i očekivanja o popravljanju položaja pripadnika nacionalnih manjina, kao i daljem zajedničkom radu i djelovanju sa ciljem smirivanja tenzija.

„Ovo je svakako smer kakav je trebao i ranije da se dogodi s obzirom da Srbija i Hrvatska imaju puno međusobno nerešenih problema. Oni se i ne mogu rešiti ako nema međusobne komunikacije, a ovaj susret je primer što se i kako treba raditi“, rekao je Srđan Kolar, predsjednik vukovarskog SDSS-a i zamjenik gradonačelnika Vukovara iz reda srpske nacionalne manjine. „Pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj, a verujem i hrvatske manjine u Srbiji, imaju velika očekivanja od susreta Brnabić i Plenkovića. Ovaj susret svakako otvara mogućnost za razgovore i bolju suradnju dve države i mi ga, kao Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS), svakako pozdravljamo“.

Dodao je i kako svako zahlađivanje odnosa dvije države prvi osjete pripadnici nacionalnih manjina, jer su oni uvijek prvi na udaru. Ukazao je i kako su upravo hrvatska i srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj i Srbiji inicijatori susreta u Subotici.

Mali koraci

Istim povodom kontaktirali smo i predsjednika Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine (DSHV) Tomislava Žigmanova, koji je od listopada prošle godine i ministar u Vladi Srbije. Prema njegovim riječima, sam čin posjete Plenkovića hrvatskoj zajednici u Srbiji i radni susret s premijerkom Brnabić po sebi je događaj koji pridonosi poboljšanju odnosa i između dviju država i između dvaju naroda.

„To je iz razloga što smo imali višegodišnje ‘sušno’ razdoblje institucionalnih oblika komunikacije između visokih predstavnika državnih vlasti, pa se redovitost susreta u kratkom vremenskom razdoblju, jer ovo će biti drugi susret predsjednika vlada za manje od dva mjeseca, zacijelo može ocijeniti pozitivnim. Naravno, svjesni smo da su to mali koraci u započetom procesu normalizacije s obzirom na broj i složenost otvorenih pitanja koji opterećuju međudržavne odnose, no ipak su koraci koji pridonose njihovoj relaksaciji“, rekao je Žigmanov.

Govoreći o trenutačnim odnosima dvije države kazao je kako se oni ne mogu imenovati prijateljskim ili partnerskim zbog spomenutih neriješenih problema od kojih se najteži odnose na nedavnu ratnu prošlost, ali i da se čini da se stvara jedan povoljni ambijent za početak njihovog rješavanja. Ključni izazov pri tomu je uspostava izgubljenog povjerenja između dviju državnih vlasti. Istakao je kako političke institucije manjinskih zajednica, Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj, svojim djelovanjem potiču i daju posebni obol procesima o kojima je riječ. Progovorio je kratko i o važnosti dobrih odnosa Hrvatske i Srbije za stabilnost na Balkanu.

„Ustalila se teza, a ona je istinita, da narav odnosa između Hrvatske i Srbije najznačajnije utječe na stabilnost međudržavnih odnosa u Jugoistočnoj Europi. U tom smislu, jasno je da su dobri odnosi između Srba i Hrvata, to jest Hrvatske i Srbije, ‘melem’ i za odnose u regiji“, rekao je Žigmanov.

Srbija bez utjecaja

Govoreći o posjeti i susretu u petak, politički analitičar Žarko Puhovski smatra kako razgovori Plenković i Brnabić neće donijeti ništa bitno, osim možda nekog napretka oko položaja manjina koje bi mogle imati nekih dobrih vijesti. Podsjetio je kako Brnabić nema niti ovlasti, a niti apsolutni vlastodržac u Srbiji Aleksandar Vučić trenutno kapaciteta da se bavi odnosnima s Hrvatskom jer ima dovoljno problema.

„Kada je riječ o odnosima Hrvatske i Srbije ne smatram da su oni tako loši. U vrijeme obilježavanja Dana pobjede i ‘Oluje’ u Hrvatskoj, oni se pogoršaju. Međutim, međusobni ekonomski, turistički i komunikacijski odnosi su sasvim u redu. Mislim kako se Hrvatska ponaša korektno prema kandidaturi Srbije za članstvom u EU. I jedna i druga država ne žele, radi podrške nacionalista, priznati kako ti odnosi i nisu tako loši kako se predstavljaju“, rekao je Puhovski.

Kada je riječ o tezi kako su dobri odnosi Hrvatske i Srbije važni i za mir na Balkanu, posebno kada je riječ o stanju u Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori, rekao je kako to već dugo nije istina jer „Srbija nije moćna“. Prema njegovim riječima, „Srbija je trenutno najnemoćnija ikada i jedino na koga trenutno na neki način utječe je Priština“.

„Srbija nema više nikakvu ulogu u odnosima na Balkanu, osim na Kosovu. Vidi se to i u Bosni i Hercegovini, i u Crnoj Gori koje su prije svega okrenute prema EU i zapadnoj Europi. Pri tome Vučić i Srbija se suočavaju s masovnim prosvjedima građana, stalnim prozivkama iz Bruxellesa… Slijedom svega toga dobri odnosi Hrvatske i Srbije više nisu okosnica dobrih odnosa na Balkanu. U takvim odnosima ‘srpski svet’ je fantazija i histeriziranje po raznim krčmama što ne znači da bi za šest mjeseci ili godinu dana to mogao postati problem“, rekao je Puhovski.

Vučić kao smetnja boljim odnosima

Niti politički analitičar Davor Gjenero ne vidi prostora da će mogući bolji odnosi Hrvatske i Srbije utjecati na odnose na Balkanu. Prije svega, po njegovim riječima, razlog tome je što Brnabić, iako je premijerka, nema nikakve ovlasti jer sve u svojim rukama čvrsto drži Vučić.

„Ovlasti Aleksandra Vučića su slične kao i ovlasti predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, ali on se miješa u sve, sve drži u svojim rukama i svime upravlja. Ana Brnabić, kao premijerka, samo obavlja domaći zadatak koji dobije od Vučića. Pri tome Vučić ne samo da sjedi na dvije stolice, nego i prkosi i vrijeđa NATO i EU. Zbog svega, kao i niza drugih razloga, nikakvi bolji odnosi u budućnosti Srbije i Hrvatske ne mogu utjecati na odnose na Balkanu“, rekao je Gjenero.

Dodaje i kako od susreta Brnabić i Plenkovića u Subotici ne očekuje nikakvo otopljavanje odnosa između dvije države, kao i da je sve to kombinacija i pritiska Beograda da se nešto dogodi te silnih pokušaja da se „na ovaj ili onaj način ponizi gosta“. Podsjetio je na dvije zanimljive stvari koje su se dogodile ovoga tjedna, nekoliko dana prije dolaska Plenkovića u Suboticu, za koje kaže kako se nisu slučajno dogodile. Jedna je potpisivanje memoranduma između Matice Srpske i Nacionalnog savjeta Bunjevaca, rekavši kako on za cilj ima degradaciju Hrvata u Srbiji, a drugi je intervju generalnog konzula Republike Srbije u Vukovaru Aleksandra Nakića koji je „s pozicije gosta ocjenjivao političko stanje u Hrvatskoj što nije dozvoljeno Bečkom konvencijom“.

„To se ne događa slučajno samo nekoliko dana prije posjete Plenkovića Subotici. Kada se zna da će Plenković u Subotici razgovarati s Brnabić, a ne s Vučićem koji drži sve poluge vlasti, jasno je da se od ovoga susreta ne mogu očekivati nikakvi posebni rezultati. Koliko znam na Plenkovića je postojao snažan pritisak da ode u Beograd i sastane se s Vučićem što je on diplomatski odbio uz obrazloženje da bi na taj način ulazio u politički prostor predsjednika republike. Plenković nije bio spreman putovati nigdje osim u Suboticu, iako je svima jasno kako bi sastanak s Vučićem bio nešto sasvim drugo i imao bi jednu sasvim drugačiju težinu i značaj“, rekao je Gjenero.

Kada govori o mogućem poboljšanju odnosa dvije države kaže kako trenutno nema nekoga prostora za to te da je osnovni razlog tome upravo Vučić.

„S njim jednostavno nema mogućnosti niti prostora za popravljanje odnosa. Za neke bolje odnose Hrvatske i Srbije u budućnosti ćemo morati svi zajedno sačekati da Vučić ode s vlasti, a to ćemo kako stvari stoje još sačekati. Kako je bilo nekada dovoljno se sjetiti vremena dok je predsjednik Srbije bio Boris Tadić koji je posjetio i Ovčaru, i Paulin Dvor. Na ta dva mjesta stradanja iz Domovinskog rata bili su tada i predsjednici Hrvatske i Srbije. Tadić je bio i u Jadovnom, gdje su ubijeni neki njegovi članovi obitelji, gdje je tom prilikom održana pristojna komemoracija i prisjećanje na prošlost, ali ne politički manifest kako to radi Vučić“, zaključio je Gjenero.