Vojta: Rehabilitacija nije odobravanje ili opravdavanje zločina, pa ni ratnih

Međunarodni zločini, konkretnije genocid, zločin agresije, zločini protiv čovječnosti te ratni zločini, su primjer koliko može biti pogubno kada se izvjesne političke ideje nastoje beskrupulozno ostvariti. Štoviše, često uz direktnu primjenu prava kao instrumenta takve politike, kaže dr. Filip Vojta, postdoktorski istraživač i predavač međunarodnog krivičnog prava na Institutu za krivično pravo i kriminologiju Univerziteta u Bernu (Švicarska).

„Masovna stradanja i razaranja koja su se događala pod okriljem totalitarnih režima 20. stoljeća su i dovela do spoznaje da države same ne mogu garantirati zaštitu prava svojih građana te da je potrebno stvoriti pravne instrumente njihove zaštite na međunarodnoj razini, primjerice putem raznih konvencija za zaštitu ljudskih prava i sudova koji će, bilo fizičke osobe, bilo države, moći pozvati na odgovornost za njihovo kršenje. To je u izvjesnoj mjeri utjecalo na jačanje jedne nadnacionalne pravne svijesti i načela kojima bi se državne politike i pravni sustavi trebali rukovoditi, no koje, kako povijest, a i trenutne prilike u svijetu pokazuju, uvijek iznova treba osnaživati.“

• Kako gledate na proces tranzicijske pravde u zemljama Zapadnog Balkana i koliko je regija zapravo odmakla od ratnih ‘90-ih?

– To je kompleksno pitanje. Proces tranzicijske pravde nije linearan; njegova brzina i učinkovitost ovise o interakciji mnoštva faktora koji ga, ovisno o stadiju, mogu ubrzati ili usporiti. Ocjena učinkovitosti ovisi i o tome što smatrate ciljem takvog procesa: ako je to pomirenje, kako definirate pomirenje? Određene studije tranzicijske pravde u zemljama Zapadnog Balkana upozoravaju kako pomirenja u smislu ponovne uspostave povjerenja, solidarnosti i aktivnog rada prema nekom vidu zajedničke budućnosti nema, nego se ono svodi isključivo na međusobnu toleranciju različitih etničkih skupina. Međutim, problem takvih studija je selektivnost.

Nedostaju nam sveobuhvatne analize interakcija različitih mehanizama tranzicijske pravde u regiji, uključujući one koji su inicirani od nevladinih organizacija i građana na lokalnoj razini, a koji dobivaju manje medijskog prostora od primjerice kaznenopravnih postupaka protiv počinitelja ratnih zločina. Takve inicijative, bez obzira da li kroz dijalog, komemoraciju žrtava ili umjetničke projekte, ako su vođene idejom međusobne solidarnosti, mogu pozitivno djelovati protiv društvene klime u kojoj političke elite i dalje zagovaraju politiku podjela. Bitno je da mlađe generacije potiču na kritičko razmišljanje, rastvaranje predrasuda i gajenje pozitivnog pogleda na zajedničku budućnost. Nažalost, veliki izazov takvim promjenama su i ekonomske mogućnosti. Dokle god korupcija i određena politička opredjeljenost budu uvjetovale radna mjesta, mladi će nastaviti tražiti budućnost u inozemstvu. A upravo oni su glavni nositelji pozitivnih društveno-političkih promjena u regiji.

• Koliko je opasna rehabilitacija pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca?

– Rehabilitacija, kao pravni institut, ne znači odobravanje ili opravdavanje bilo kakvih zločina, pa tako ni ratnih. Rehabilitacija osuđenika, u smislu ponovne uspostave njihovog statusa punopravnih građana, je vođena načelima pravednosti i prevencije. Kaznenopravno gledano, ako je osuđena osoba izdržala svoju kaznu te nije počinila daljnja kaznena djela, smatra se da je ona svoj dug društvu i žrtvama djela „otplatila“ te joj treba omogućiti ravnopravan položaj sa ostalim građanima. Također, kriminološke studije ukazuju kako rehabilitacija ima pozitivan učinak na reintegraciju osuđenika, jer je manje vjerojatno da će se, zbog društveno-pravne degradacije koju kazna uzrokuje, ponovno okrenuti kriminalu. To vrijedi i za ratne zločince. Ako zbog djela koja su počinili moraju i nakon izdržane kazne besprekidno trpjeti gubitak ili ograničavanje svojih prava i sloboda, veća je vjerojatnost da će potporu i dalje tražiti među onim društvenim slojevima koji takva kaznena djela negiraju ili čak veličaju.

Međutim, sporno pitanje je da li brisanje osude iz kaznene evidencije, a koju rehabilitacija za sobom povlači, istovremeno odmaže utvrđivanju istine o ratnim zločinima? Zbog društveno-političke dimenzije ratnih zločina bi vrijedilo razmisliti o nekom vidu potvrde o rehabilitaciji koja podatke u kaznenoj evidenciji ne bi brisala već dopunila izjavom o rehabilitaciji osuđenika. Na taj način bi se spriječilo negiranje ratnih zločina, a istovremeno jasno dalo do znanja da su osuđene osobe zaslužile ponovno se smatrati punopravnim građanima. O tim temama detaljno pišem u svojoj studiji o izvršavanju kazne i reintegraciji osuđenika Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, a koja se uvelike temelji na intervjuima sa osuđenicima i onima koji su kaznu već izdržali.

• Kako zaustaviti negiranje ratnih zločina?

– Kažnjavanje negiranja ratnih zločina u određenim okolnostima može imati izvjestan preventivni učinak. Međutim, isključivo društvena edukacija i transparentan dijalog o tome da ratni i ostali međunarodni zločini nisu nikakvo „herojstvo“ ili „potrebne žrtve“ već kaznena djela koja su činila sve strane oružanog sukoba i koja se ne mogu tolerirati mogu dugoročno smanjiti vjerojatnost takvog negiranja. Istraživački radovi vođeni objektivnošću i legitimnom metodologijom te pristupačnost njihovih rezultata stanovništvu, primjerice putem suradnje akademskog i medijskog sektora, mogu uvelike doprinijeti takvom učinku.

• Šta je neophodno za vladavinu prava u postkonfliktnim društvima?

– Neovisne pravosudne institucije, službenici koji dijele moralni integritet temeljen na nepristranom poštivanju ljudskih prava te prikladna financijska i materijalna sredstava za učinkovito djelovanje pravosuđa i organa unutarnjih poslova. Korupcija, koja je učestala u postkonfliktnim društvima, predstavlja ozbiljan izazov vladavini prava i može narušiti povjerenje građana u spomenute institucije. Često je stoga potrebna dodatna potpora; primjerice putem istraživačkog novinarstva ili nevladinih organizacija koji mogu djelovati kao vanjski mehanizmi kontrole korupcije.

• Kako komentirate situaciju u svijetu imajući u vidu rat u Ukrajini?

– Teško je predvidjeti da li i u kojoj mjeri će oružani sukob u Ukrajini redefinirati odnose svjetskih sila. Usprkos velikoj podršci njegovog razrješavanja u korist Ukrajine, što bi to konkretno trebalo značiti je otvoreno pitanje. Mnogi analitičari isključuju mogućnost potpune kapitulacije Rusije, jer bi ona predstavljala veliko poniženje i gubitak potpore Putinovoj vladi, a što ne isključuje i rizik od nuklearne eskalacije, ako se osjete stjeranima u kut. S druge strane, velikodušni ustupci Rusiji tijekom mirovnih pregovora, ako i kada do njih dođe, čine se malo vjerojatnim, jer bi se to moglo tumačiti kao implicitno opravdanje kršenja međunarodnopravne zabrane agresije, pogotovo od strane svjetskih velesila, a čemu se prvenstveno Europska unija uvelike protivi. Činjenica je da su društveno-ekonomske posljedice sukoba jako izražene. Naredni period će pokazati u kojoj će mjeri pritisak građana i nadolazeći izbori u Europskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Ukrajini, pa i Rusiji, utjecati na dinamiku sukoba i njegovog razrješavanja.

• Može li prema međunarodnom krivičnom pravu Vladimir Putin biti krivično gonjen za ratne zločine?

– Može, jasan primjer toga je nalog za uhićenje Vladimira Putina i Marije Lvove-Belove kojeg je Međunarodni kazneni sud (ICC) izdao 17. ožujka ove godine, a na temelju sumnje da su odgovorni za ratne zločine nezakonite deportacije i premještanja pučanstva, konkretnije djece, sa okupiranih područja Ukrajine u Rusku Federaciju. Iako nije članica ICC-a, Ukrajina je prihvatila nadležnost Suda za međunarodne zločine počinjene na svom teritoriju, uključujući ratne zločine. Sa te osnove, te na temelju rekordnog broja zahtjeva ostalih država članica ICC-a, tužitelj Suda je prošle godine pokrenuo kaznenopravnu istragu moguće počinjenih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Ukrajini. Uhidbeni nalog protiv Putina je konkretan rezultat te istrage, a s obzirom na njegov položaj i ulogu u oružanom sukobu u Ukrajini, moguće je da će se optužnica proširiti i na druga kaznena djela.

Naravno, postoji izvjesna skepsa u pogledu Putinovog de facto uhićenja, jer ono ovisi o suradnji država članica ICC-a, a koje često u prvi plan stavljaju svoje političke, ekonomske i međunarodne interese, bez obzira na pravnu obvezu suradnje sa Sudom. Primjerice, Južnoafrička Republika, kao jedna od država članica ICC-a, trenutno muku muči kako ne narušiti odnose sa Rusijom, a istovremeno udovoljiti zahtjevu Suda za uhićenjem i predajom Putina ukoliko ovaj posjeti sastanak na vrhu BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina) koji se treba održati u Johannesburgu u kolovozu ove godine.

Bez obzira na ishod, već je sam simbolički značaj uhidbenog naloga velik, jer jasno pokazuje da su ljudska prava i vrijednosti zaštićene međunarodnim pravom iznad bilo kakve politike koja opravdava njihovo kršenje, te da postoje konkretni mehanizmi njihove zaštite. Ovdje ne treba zanemariti ni potencijalni preventivni učinak, jer nalog isto tako pokazuje da nitko odgovoran, a pogotovo ne čelnici država, nije izuzet od kaznenog progona za međunarodne zločine.

• Kako se efikasno boriti protiv organizovanog kriminala?

– Jedna od glavnih karakteristika organiziranog kriminala danas je njegov transnacionalni karakter. Mnoge kriminalne grupe funkcioniraju po načelu kriminalnih mreža sa ograncima u raznim državama koji međusobno surađuju. Međunarodna suradnja policije i pravosuđa u istragama i kaznenom progonu, zajedničke baze podataka o članovima kriminalnih skupina, dijeljenje dokaza, učinkovite mjere zaštite svjedoka te odgovarajući zakonski okviri kojima se inkriminira organizirani kriminal su neophodni za njegovo efikasno suzbijanje. Međutim, kako naglašava i Ured Ujedinjenih naroda nadležan za drogu i kriminal, u borbi protiv organiziranog kriminala podjednako je važna i prevencija, i to kroz suradnju državnih institucija, privatnog sektora, civilnog društva i lokalnih zajednica. Siromašne sredine su plodno tlo za regrutaciju pripadnika kriminalnih skupina, jer njihovi stanovnici, a pogotovo mladi, nemaju sredstava za ostvarenje društveno proklamiranih ciljeva, kao što je financijski uspjeh, a to čini kriminalne grupe posebno privlačnima. Povećanje mogućnosti zapošljavanja na lokalnoj razini, poboljšanje uvjeta života svih građana te povećanje svijesti o ljudskim pravima i negativnom utjecaju kriminala su samo neke od mjera koje mogu smanjiti rizik „novačenja“ u kriminalne grupe.

• Kako ocjenjujete sigurnosnu situaciju na Zapadnom Balkanu i hoće li informacije prikupljene preko Sky aplikacije biti priznate kao dokazi na sudu?

– Oružani sukob u Ukrajini je jasan pokazatelj ruskih teritorijalnih pretenzija i ambicije za povećanjem geopolitičkog utjecaja. Već unazad nekoliko godina stručnjaci za sigurnost upozoravaju kako se ta ambicija odnosi i na zemlje Zapadnog Balkana kao potencijalne točke ruske destabilizacije ne samo odnosa u regiji već i proširenja  Europske unije i Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a). Indikator ozbiljnosti prijetnje takve destabilizacije se može naslutiti u relativno nedavnoj promjeni retorike čelnika vodećih zemalja Europske unije koji su iznenada počeli naglašavati prijeku potrebu što prijeg priključenja zemalja kandidatkinja Europskoj uniji, a što uključuje i određene zapadnobalkanske zemlje. Što se tiče organiziranog kriminala i Sky aplikacije, ovdje su relevantni uvjeti koje kaznenopravni okviri postavljaju glede zakonitosti dokaza, ali i njihovo tumačenje od strane sudske prakse kako bi se smanjila mogućnost povrede načela pravičnog postupka.

• Kakva su Vaša predviđanja i očekivanja kada je riječ o Zapadnom Balkanu?

– Nadam se jenjavanju važnosti političkih aktera koji još uvijek proklamiraju destruktivnu politiku ‘90-ih, snažnijem ekonomskom oporavku i povećanju životnog standarda građana. Također, nadam se kontinuiranom poboljšanju međusobnih odnosa i suradnje u regiji.