Kako se Sarajevo, Zagreb, Muminović, Morava, Brač… nađu u svemiru?

Dubokim prostranstvima svemira lete Sarajevo, Zagreb, Muminović, Brač, Mali Lošinj, planetu Vlasina obasjava zvijezda Morava, dok se u blizini zvijezde Bosona nalazi planeta Naron (što su latinski nazivi rijeka Bosne i Neretve).

Pažnju javnosti regije je proteklih godina i zaokupilo slijetanje NASA-inog rovera Perseverance u krater Jezero na Marsu, gdje je Američka svemirska organizacija pokrenula velika istraživanja Crvene planete. Taj krater imenovan je po mjestu Jezero, nedaleko Jajca u Bosni i Hercegovini.

Ovih dana je objavljeno i da su dva svemirska tijela ponijela imena likova iz bajke hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić, pa tako jedna zvijezda nosi ime Kosjenka, a jedna egzoplaneta je dobila ime Regoč.

S obzirom da zemlje regije nemaju svemirske programe kojim se mogu pohvaliti i rijetko ko bi se usudio ovaj dio Evrope nazvati predvodnicom u svemir, pitanje je kako onda brojna nebeska tijela, bez obzira radilo se o asteroidima, zvijezdama ili planetama dobijaju imena po gradovima i mjestima republika nekadašnje Jugoslavije; ili kako gradovi i rijeke i istaknute ličnosti i likovi dobijaju dvojnike hiljadama i milionima kilometara daleko od Zemlje.

Pravila imenovanja

Adela Subašić Kopić, predsjednica sarajevskog Astronomskog društva Orion, pojašnjava da je imenovanje asteroida ili drugog nebeskog tijela moguće izvesti isključivo putem Međunarodne astronomske unije (IAU) i to od onog ili onih čije je to otkriće. Sam postupak uključuje podnošenje službenog prijedloga kroz IAU-ov Odbor za imenovanje tijela.

Kako kaže, prijedlog treba sadržavati detalje o tijelu i razloge zašto baš to ime treba nositi, gdje postoji veliki niz pravila koja govore o tome koja imena nisu dopuštena, a nakon odobrenja od IAU-a, tijelo se službeno imenuje.

Neka od pravila su da predložena imena trebaju biti imena mjesta, stvari i ljudi od značaja, biti izgovorljiva, bar na nekim jezicima, sadržavati određeni broj znakova i tako dalje.

Predsjednica AD Orion ističe da je mnogo uvjeta kakva imena ne smiju biti, a neka od njih su svakako da ne smiju biti uvredljiva, komercijalne prirode, povezana sa političkim, vojnim ili religijskim aktivnostima, izmišljena imena ili ona koja već postoje.

Prijedlog samog imena dolazi od osobe ili tima osoba koji su to nebesko tijelo otkrili, a koji imaju potpuno pravo konsultacije ili uvažavanja mišljenja trećih osoba.

Također, Međunarodna astronomska unija je nekoliko puta do sada, obično prilikom obilježavanja važnih datuma za Uniju i slično, dala mogućnost imenovanja nekoliko nebeskih tijela putem objavljenih natječaja na koji se, u ime države, prijave voditelji projekta (predlagači) koji putem konkursa, komisija i slično predlažu imena, pojašnjava Subašić Kopić.

Nema mjesta manipulaciji

Ono što je zanimljivo jeste da su pojedina imenovanja nebeskih tijela tematski povezana pa se u tim slučajevima potrebno držati tematike (naprimjer Sunčev sistem i mitologija).

Za ljubitelje astronomije, ali naučnu zajednicu i cijela društva postoji veliki značaj u imenovanju nekog tijela po osobi, mjestu ili liku djela iz regije, dodaje.

Kako kaže, to je važno je što praktično manipulaciji mjesta nema, što postoje rigorozna pravila i naravno što imena ostaju zauvijek.

“Uz svako ime u bazi postoji i kratki opis zašto se baš to ime usvojilo kao zvanično, tako da je to veliko priznanje. Izuzetna je prilika da se osobama koji su dali veliki doprinos društvu u naučnom ili kulturnom smislu oda priznanje.”

Kako živimo u prilično komercijalnom društvu, mnogi se pitaju koji je cilj i koju korist imaju oni koji neko tijelo otkriju i imenuju, ili osoba po kojoj se imenovalo neko nebesko tijelo.

Značajna priznanja

Adela Subašić Kopić kaže da osoba koja otkrije, imenuje ili se po njemu imenuje nebesko tijelo nema materijalnu korist od toga, ali ističe da je to izuzetna čast i priznanje rada i doprinosa u određenoj oblasti.

“Tako je nama mnogo značilo posljednje imenovanje asteroida Muminović, za što je zaslužan prof. dr. sc. Željko Ivezić, u čast našeg Muhameda Muminovića. Čovjeka sa impresivnom biografijom, koji mnogi zovu živom legendom, doajenom bosanskohercegovačke astronomije je u svakom smislu to zaslužio. U vrijeme kada se kod nas najmanje cijene naučni doprinosi, to predstavlja motivaciju.”

S obzirom da je AD Orion, kao predstavnik Bosne i Hercegovine uključen u globalni projekat potrage za asteroidima IASC (International Astronomical Search Collaboration, globalni astronomski program long-distance potrage za asteroidima), te da već imaju 20-ak pervizionalnih otkrića, treba očekivati da ćemo u skorijoj budućnosti imati još nekoliko “naših” imena u svemiru, ponosno kaže predsjednica tog astronomskog društva.

“Obzirom da je dug proces od otkrića, potvrde pa do imenovanja, među našim ‘lovcima’ se ne priča toliko o imenima, ali se svakako radujemo momentu odluke. Prvo potencijalno ime je naravno bilo Muminović, međutim na našu radost ono je već zauzeto.”

Otkrivanje asteroida

Imenovati neki asteroid po imenu drage osobe ili čak po sebi, kako bi zauvijek nebom lutalo svemirsko tijelo tog naziva zvuči primamljivo, ali ipak nije dovoljno kupiti teleskop, usmjeriti ga ka zvijezdama i tražiti po bespućima svemira.

S obzirom da su kutni promjeri asteroida promatrani sa Zemlje vrlo mali, nije dovoljno usmjeriti teleskop u neko područje neba i prepoznati ih, a na pojedinim fotografijama se oni ne mogu razlikovati od pozadinskih zvijezda.

Zbog toga se metoda otkrivanja asteroida sastoji od prikupljanja nekoliko snimaka istog područja neba tokom noći, te detekcijom svih objekata koji se kreću. Nakon što se otkrije objekt koji se kreće, precizno se mjere njegov sjaj i položaj. Ako se snimljeni objekt ne nalazi u katalogu Centra za mala tijela Sunčevog sistema (Minor Planets Center – MPC), vrlo vjerovatno se radi o kandidatu za novo otkriće. U tom slučaju, u narednim noćima potencijalnog kandidata za novo ime je potrebno snimiti još jednom, te skupa s podacima iz prve noći poslati otkriće u MPC.

Potvrdom otkrića asteroid najprije dobije privremeni naziv, a taj naziv zadržava se sve dok se ne sakupe promatranja tog asteroida u najmanje tri opozicije. Nakon tri promatrane opozicije, nakon što se objektu precizno odredi orbita, asteroid se numerira. Poslije numeriranja, otkrivač ima pravo predlagati naziv asteroida.

O tome hoće li naziv biti prihvaćen odlučuje posebna komisija za imenovanje asteroida koju je imenovala Međunarodna astronomska unija (IAU).

Finansije više nisu problem

Ono što je dobra vijest za one koji žele da se bave otkrivanjem novih tijela u svemiru jeste da je danas razlika između amaterske i profesionalne astronomije vrlo mala, a u posljednje vrijeme finansijska sredstva više nisu problem.

Osim što dobri instrumenti svojim cijenama postaju pristupačni već amaterima, jer je tehnologija proizvodnje napredovala i postala jeftinija nego što je nekada bila, u današnjem globaliziranom svijetu pristup podacima nije problem. Uz sve postojeće baze podataka koje su javno dostupne online, vrlo je jednostavno sklopiti internacionalne saradnje i dobiti teleskopsko vrijeme na korištenje, kazao je ranije astrofizičar Stefan Cikota, vanjski saradnik Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. On je jedan od najuspješnijih “otkrivača” nebeskih tijela iz regije, koji je otkrio hiljade takvih tijela i između ostalog imenovao asteroid Zagreb (187700) te asteroid Sarajevo (178267).

Osim što imaju mogućnost da imenuju neka nebeska tijela, astronomi amateri svojim otkrićima doprinose i široj naučnoj zajednici, s obzirom da je astronomija područje u kojem amateri još mogu doći do značajnih rezultata i otkrića i time svojim vlastitim istraživanjima doprinesu profesionalnoj zajednici, posebno u današnjem globaliziranom svijetu kada umreženost i komunikacija astronoma amatera i profesionalaca više nisu problem.

Uz to, kazao je Cikota, svako amatersko promatranje potencijalno opasnih asteroida, određivanje njihovih parametara orbita, predviđanje njihovih položaja u budućnosti i fotometrijsko određivanje njihovih fizikalnih karakteristika predstavljaju vrlo vrijedne podatke, a time i direktan doprinos profesionalnoj naučnoj zajednici.

“To dokazuje činjenica da ponekad i do 80 posto astrometrijskih mjerenja pojedinih Zemlji Bliskih Objekata prikupe astronomi amateri, a samo 20 posto profesionalne zvjezdarnice”, kazao je astrofizičar iz Hrvatske.