Komunikacija s djecom najvažnija u prevenciji sprečavanja nasilja

Tragedija koja se dogodila u Osnovnoj školi „Lukavac Grad“, u kojoj je maloljetni učenik ranio nastavnika, ponovo je otvorila pitanje sigurnosti u školama i načina na koji postupati u ovakvim situacijama.

Vlada Tuzlanskog kantona (TK) nakon ove tragedije donijela je odluku o završetku školske godine, ali ostaje pitanje kako pripremiti učenike i nastavnike za narednu školsku godinu, jer prekid nastave sigurno neće riješiti probleme koji, očigledno, postoje u društvu.

Sumedin Kulović, predsjednik Samostalnog sindikata radnika osnovnog obrazovanja i odgoja TK, kaže za Al Jazeeru da se mora nastaviti s radom, ali da se moraju pronaći neki novi uslovi.

„Mi znamo da nemamo izbora nego nastaviti svoj posao, ali ne više pod uslovima kakvi su sada. Nastavnici nisu dovoljno zaštićeni u školama, izloženi su pritiscima, prijetnjama, uvredama i napadima. To mora prestati“, kaže Kulović.

Dodaje kako je neophodno promijeniti propise u smislu da se napad na zaposlene u obrazovanju tretira kao napad na službenu osobu.

„Moramo imati jasne protokole u slučajevima šta uraditi i kako postupiti kada se desi prijetnja u školi prema zaposlenima ili učeniku od roditelja ili drugoga učenika. Potrebno je rasteretiti nastavnike silne administracije tako da mogu više vremena posvetiti odgojnom radu sa učenicima“, smatr.

Posebnu pažnju, kaže, treba posvetiti djeci koja su problematičnog ponašanja.

„Trebamo naći modalitet da roditelji djece koja su odgojno zapuštena ili imaju problematično ponašanje sarađuju sa školama i nadležnim zdravstvenim ustanovama. Potrebno je također educirati nastavnike, učenike i roditelje u smislu prevencije nasilničkog ponašanja“, zaključuje Kulović.

Problem se ne smije gurati pod tepih

Lemana Terzimehić, učiteljica u OŠ „Hrasno“ u Sarajevu kaže da kada se dogodi jedna ovakva tragedija niko ne može ostati ravnodušan i ono što svaki nastavnik očekuje jeste reakcija sistema.

„Sigurno je da zaposlenici te škole i sam kolega za čiji se život bore trebaju adekvatnu stručnu pomoć, ali i svi ostali nastavnici i stručni saradnici. Nadležne institucije moraju osigurati adekvatne politike i postupke, koji će osigurati da se svaki zaposlenik bilo koje škole osjeća sigurno i zaštićeno tokom svog rada u učionici i izvan nje. U svakom slučaju jedan ovakav događaj zahtijeva hitnu i odgovarajuću reakciju“, kaže Terzimehić za Al Jazeeru.

Dodaje kako mora postojati kontinuiran rad i sa roditeljima, i sa djecom.

„Danas je izuzetno izazovno biti roditelj, ali je i iznimno odgovorno. U utrci za ocjenama zanemaruje se veoma važno djelovanje na području prevencije maloljetničkog nasilja. Odgovornost je podijeljena. Prevencija nema alternativu“.

Terzimehić napominje da kraj nastavne godine ne smije biti izgovor da se ovaj problem gura pod tepih.

„Dovoljno je vremena da se pripremi kvalitetna strategija, program i sadržaj prevencije maloljetničkog nasilja, ali i edukacija roditelja, djece, te nastavnog i nenastavnog osoblja. U ovom slučaju smo svi na istoj strani, ne smije biti suprotstavljenih strana. Mislim da su sada sve oči uprte u vlast i da se očekuje odgovarajuća i pravovremena reakcija“, zaključuje Terzimehić.

Obavezni razgovor s roditeljima i djecom

Miroslava Marjanović, dječija i adolescentna psihoterapeutkinja specijalizantkinja pod mentorstvom i supervizijom, kaže za Al Jazeeru da, iz primjera slične, ali nažalost mnogo veće, tragedije u Beogradu mogli bismo naučiti šta bi trebalo, a šta ne uraditi.

„Prije svega škola bi trebalo da razgovara sa roditeljima i djecom i da im obezbijedi adekvatne i tačne informacije. Samo raspuštanje nastave bez komunikacije i razgovora ne može donijeti ništa dobro. Takođe, bilo bi važno ne širiti neprovjerene informacije i ne davati pretpostavke kao činjenice, jer mi gotovo ništa i ne znamo o samom uzroku događaja“, kaže ona.

Kada su u pitanju radnje koje bi se trebale poduzeti, smatra da je za samu školu važno da se vrate unazad i vide gdje su bili možda neki propusti u radu i je li moglo nešto drugačije da se uradi, nešto bolje, pa da se ovo ne desi.

„I ne samo za ovu školu, mislim da je važno da sve škole iskoriste raspust ne samo za odmaranje, koje je zasluženo, već za jednu detaljnu samorefleksiju u smislu: kako odgajamo djecu, koje im vrijednosti nudimo, imamo li vremena baš za svako dijete, znamo li kako je našoj djeci u našoj školi, da li vole ići u školu, šta misle o nastavnicima… i da prva naredna aktivnost za sljedeću školsku godinu bude da zaista pitaju ovo svoju djecu, urade jednu detaljnu anketu i na osnovu dobijenih rezultata probaju da mijenjaju stanje na bolje“.

Dugotrajan i naporan proces

Dodaje kako je, takođe jako važno u školama uspostaviti mehanizam za prijavljivanje i reagovanje na svaku vrstu nasilja.

„Većina škola to nema jer se pretpostavlja da će se djeca požaliti pedagogu ili psihologu ili razredniku, ali dešava se da čak i kad to urade, ne dobiju adekvatnu podršku. Ili čak i ako mehanizam postoji, ne koristi se adekvatno odnosno prijave se zaprime ali se na njih ne reaguje. Ako zaista želimo da se stanje popravi onda svako od nas ima svoj dio odgovornosti, i škola i roditelji i djeca. A da bismo tražili od djece da preuzmu odgovornost, prvo mi kao odrasli moramo biti odgovorni. Ako se dijete požali na nešto i ne vidi nikakve efekte teško da će se opet požaliti i smatraće da nema nikakvu podršku i da mora stvari rješavati na svoj način“, objašnjava Marjanović.

Školska godina je okončana, što trenutno svima djeluje kao spas, ali najvažnije pitanje sada je kako pripremiti djecu za narednu školsku godinu.

„Za roditelje je takođe važno da otvore ovu temu sa djecom, po principu ankete u školama, da li vole školu, ako da šta vole, ako ne šta ne vole i zašto, ali da bi djeca bila iskrena sa roditeljima treba raditi na odnosima sa djecom i graditi takvu atmosferu unutar porodice da djeca mogu reći istinu kakva god da je, da ih roditelji neće osuđivati, odbacivati, kažnjavati niti posramljivati… Ovo je dug i naporan proces, pogotovo u našoj kulturi, koja je još daleko od ovoga. Ukoliko roditelji ne znaju kako da uspostave dobru komunikaciju sa djecom ili nisu sigurni da li dijete nešto proživljava o čemu ne želi da priča sa njima, savjetujem da potraže stručnu podršku“, zaključuje Marjanović.

Svakako ide ljeto, prestaju školske obaveze i bilo bi dobro odvojiti vrijeme za zbližavanje sa svojom djecom i unaprjeđivanje međusobnih odnosa i komunikacije.