I naučnici u borbi za spas Neretve, jedne od najljepših i najugroženijih rijeka u Evropi

Više od 70 naučnika iz 17 zemalja svijeta istraživalo je, tokom Sedmice nauke na Neretvi,  gornji tok te rijeke, njene pritoke, okolna polja i jezera. Skupljali su informacije o ovom jedinstvenom eko-sistemu.

Šta tu sve živi? Kakvih sve čudnovatih i jedinstvenih riba ima? Insekata kojima se one hrane? Ima li endemskih vrsta biljaka? Koliko vrsta ptica ima? Da li ovo područje nastanjuju divlje zvijeri? Šta se krije u brzim protokama Ljutoj, Jezernici, Međeđaku? Šta ima Nevisnjsko, Dabarsko i Fatničko polje, a šta Crvanjsko jezero? Ima li života nakon ponora rijeke Zalomke?

Do sada je otkriveno preko 1.300 vrsta živih bića i za neke od njih je potvrđeno da su nove za nauku.

Cilj ovog, drugu godinu zaredom održanog događaja, je sistematizacija svih nalaza u snažne argumente zašto ovo područje treba zaštititi. Naročito pred brojnim hidroenergetskim projektima.

Naučnici su jednoglasni: ovaj eko-sistem je jedinstven i treba ga nužno sačuvati. Sa druge strane, isti taj eko-sistem je među najugroženijima u Evropi. To je na čast svih onih koji imaju udjela u bilo kakvoj odluci da se rovari po toku Neretve i njenih pritoka.

Ulrich Eichelmann, jedan od najutjecajnijih evropskih ekologa

Dolazim na Nevesinjsko polje i tu zatičem grupu naučnika. Čude se jedinstvenom toku rijeke Zalomke. Ona vijuga do ponora čiji je kapacitet gutanja preko stotinu kubnih metara u sekundi (110 prema posljednjim podacima). Podzemnim sistemom odvodnje, ta voda kasnije dospijeva na vrela Bune, Bunice i Bregave u Hercegovini. Na kraju završi u Neretvi.

Među mnoštvom naučnika koji istražuju svijet spilja, insekte u vodi i travi, zmije i guštere, divlje zvijeri, nalazim i Ulricha Eichelmanna, jednog od najutjecajnijih evropskih ekologa današnjice. Rukovodio je desecima projekata među kojima se ističe projekat zaštite rijeke Vjose u Albaniji. Na toj rijeci se odigravao sličan scenariji. U bogatom riječnom toku je bila planirana izgradnja hidroenergetskim projekata. Danas je rijeka Vjosa nacionalni park.

Ovaj naučnik je koordinator kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope (Save Blue Heart of Europe) pod čijim pokroviteljstvom se, uz partnerstvo Centra za zaštitu životne sredine iz Banjaluke, Sedmica nauke na Neretvi i održava.

Pitam ga zašto je ovdje i zašto je ovo područje jedinstveno.

„To je naše naslijeđe. Kada se miješate u sistem, gdje je biodiverzitet evoluirao tokom godina da se prilagodi sistemu, uništavate i ono što čak nije ni poznato. Nevesinjsko polje, ali i Dabarsko i Fatničko, su jedinstveni u svijetu. Nema ovakvih kraških polja, gdje rijeka u proljeće nastane, a tokom ljeta nestane“.

Gotovo 80 posto biodiverziteta ovdje, posebno u podzemnim tokovima, još nije poznato, a ljudi ga još nisu ispitali.

‘Projekat Disneyland’

Osim projekata izgradnje hidroelektrane Ulog i sistema malih hidroelektrana u gornjem toku Neretve, ovom području prijeti i projekat Gornji horizonti. Radi se o preusmjeravanju voda iz Gatačkog i Nevesinjskog polja, preko Dabarskog i Fatničkog, u akumulaciju Bilećkog jezera.

Realizacijom ovih projekata, rijeka Neretva i njene pritoke u Hercegovini bi potpuno izgubile autentičnost, a njihov eko-sistem bi bio nepovratno uništen.

„Ako zaustavite Zalomku od poniranja u podvodni sistem, uništavate tok prema Neretvi i samu Neretvu. Ovo je jedan od najkompleksnijih projekata koje sam vidio. Oni pokušavaju napraviti Disneyland, nesvjesni posljedica“.

Taj projekat je iz kasnih ‘50-ih i ranih ‘60-ih kada se računalo s mnogo većom količinom vode. Tada je bilo planirano uzeti višak vode. Danas, kada su vodostaji manji usljed klimatskih promjena, to bi značilo isušivanje korita.

„Živimo u 21. vijeku, a oni pokušavaju izgraditi nešto što temelje na znanju iz sredine prošlog vijeka, što je nevjerovatno. Znanje se promijenilo, klima se promijenila. Još jedna stvar se promijenila. Ovakve netaknute rijeke sa netaknutim ekosistemom u Evropi su jako rijetke“.

Kaže da ovo postaje “otok biodiverziteta“ u ovom dijelu svijeta.

Zalomka je dio Neretve, iako to ne vidimo. Nema jasne veze, nije poput Ljute koja ide kroz planine i ulijeva se u Neretvu.

„Zalomka je dio neretvanskog sistema i uči nas lekcije koje smo izgubili na Zapadu. Šta znači rijeka, šta joj sve pripada? Ako joj se skrene tok kroz ovaj Disneyland projekat u različita polja i onda je pustite u blizini Dubrovnika kroz cijev u Jadransko more, biće to potpuni nonsense. I nigdje u Evropi nisu gradili ništa slično“.

Plavo srce Evrope

A u Austriji, gdje moj sagovornik živi, uništeno je 90 posto rijeka. Učinjeno je to u drugoj polovini prošlog stoljeća.

„Radim na rijekama čitav život, u Evropi i drugdje, i mogu reći da su rijeke na Balkanu nevjerovatne. One su plavo srce našeg kontinenta. Većina rijeka su netaknute, što nije slučaj drugdje“.

Na Balkanu postoji 69 vrsta ribe i 3.400 planova za izgradnju hidroelektrana, različitih kapaciteta, od Slovenije do Grčke.

„Procjenjujemo šta bi značilo za svijet riba ako bi bile izgrađene sve te brane. To znači da bi oko 49 vrsta riba bilo istrijebljeno ili blizu istrebljenja, što je 10 posto vrsta slatkovodnih riba u Evropi“.

Da li je te projekte moguće zaustaviti?

„Siguran sam da ćemo uspjeti zaustaviti 90 posto izgradnje. Vidim sve više pokreta na Balkanu, koji zaustavljaju izgradnju brana. Neretva je najljepša ili jedna od najljepših rijeka u Evropi, ali ujedno i najugroženija“.

Neretva je žarište biodiverziteta. Činjenica da u njenom toku žive tri vrste pastrmke je čini već posebnom.

Na njoj i njenim pritokama je planirano 70 hidroenergetskih projekata. Za projekat Ulog, Ulrich Eichelmann kaže da je „najgluplji projekat“.

„Danas je moguće zamijeniti proizvodnju struje Uloga sa desetak vjetrenjača. Zamislite to: možete imati nacionalni park od Gornje Neretve do Konjica, kao u Albaniji. To bi mogla biti budućnost za ljude ovdje.

To je popuno idiotski projekat. Većina od ovih 3.400 projekata su planirani u prošlosti, kada nije bilo alternative, kada nije bilo sistema. Onda su došli zapadnjaci i rekli: Hej, imate rijeke, gradite centrale.“

Zašto su to uradili? Koji se interes krije iza svega?

„To su namjerno uradili, jer oni imaju mašine i kompanije koje se time bave. Znanje o biodiverzitetu je ravno nuli, većina ljudi u vlasti koji su dali odobrenje nemaju pojma šta tamo živi, tako da ne mogu procijeniti kakav će to utjecaj imati na vrste. Na kraju je to jedan haos. Kada bi pratili zakone koji postoje ili zakone propisane EU legislativom, ponašali bi se drugačije. Ne bi se gradilo.“

Na izgradnji hidrocentrale Ulog radi oko tri stotine radnika, većinom iz Kine, Bangladeša i Nepala.

„Ti ljudi nisu dobro ni plaćeni. Sve se svodi na profit. Daj jeftinu radnu snagu kako bi potrošio manje.“

Rijeka nije samo rijeka

Za ljude ovdje, budućnost je u suživotu sa prirodom. Ukoliko je uništimo, odrezali smo granu na kojoj sjedimo. Možda na tlo nećemo pasti mi, ali hoće generacije koje dolaze.

„Zato se borimo. Borimo se za biodiverzitet, za budućnost ljudi. Borimo se i protiv principa povređivanja ljudi i prirode radi bogaćenja“.

Ljudi na Balkanu nemaju ovo s čim usporediti. Ako si odrastao uz nju, kaže, to je tebi samo rijeka.

„A nama, čije su rijeke već uništene to nije samo rijeka. To je bogatstvo. U Nevesinjskom i Dabarskom polju postoji vrsta ribe koja čitavu godinu živi pod zemljom. U proljeće izlaze i polažu jaja u travi. Krajem maja, kad rijeka presuši i nestane, one se povlače u pećinu. Ovo nisam znao prije nego sam došao ovdje“.

Nisam ni ja.

Tokom sedam dana istraživanja na Neretvni, naučnici i njihovi koordinatori su bili smješteni u Ulogu, malom mjestu udaljenom od Sarajeva oko 2,5 sata vožnje. Taj kamp je samo primjer kako možemo organizirati život oko naših rijeka.

Možemo njihovu jedinstvenost nuditi kao proizvod. Prethodno bi neko u foteljama iz kojih se odlučuje trebao početi misliti.

Možemo ugošćavati istraživače sa svih strana svijeta, sa najprestižnijih javnih i privatnih univerziteta, koji će na divljim vodama Balkana pomjerati granice nauke. Trebali bismo osnovati programe podrške lokalnom stanovništvu, gdje bi ih se osnažilo da budu vodiči, da nude usluge noćenja, hrane…

Tako bi od naših rijeka dobra imali svi, a posebno živi svijet nastanjen uz njih koji hiljadama godina hrane.