Đuderija: Zapadne liberalne vrijednosti su uskladive s islamskim

“Vjerski ekstremizam bilo koje vrste vrlo je štetan u savremenom svijetu, jer se temelji na ideji jedne istine, jednog identiteta, dogmatskom razmišljanju i često različitim oblicima supremacije. Temelji se na uskom pogledu na svijet koji ne cijeni sudjelovanje u međureligijskom i međukulturnom dijalogu te delegitimizira svaki oblik značajne raznolikosti misli, kulture i prakse. Također, nedostaje mu etička i ontološka ljepota te se temelji na vrlo ružnom konceptu Boga/Božanskog“, govori doktor Adis Đuderija, viši predavač na predmetu Islam i društvo pri Univerzitetu Griffith u Brisbaneu (Australija).

Njegova akademska istraživanja usmjerena su na savremeni islam, s posebnim fokusom na teoriju progresivnog islama, o čemu je detaljnije pisao u dvije monografije: Constructing Religiously Ideal ‘Believer’ and ‘Woman’ in Islam: Neo-Traditional Salafi and Progressive Muslims’ Methods of Interpretation i The Imperatives of Progressive Islam.

Oblik islamske teologije oslobođenja

“Progresivni islam označava kosmopolitski, budućnosti usmjeren islam, koji se temelji na racionalističkim i kontekstualističkim pristupima teologiji i vjerskoj etici. Islam koji je u skladu sa savremenim diskursima o ljudskim pravima i rodnoj pravdi. To su njegove karakteristične značajke“, objašnjava.

“Na nivou glavnih institucija progresivni islam nije prisutan u muslimanskom svijetu, osim možda u nekim sekcijama Nahdatul Ulame i Muhammadiyaha u Indoneziji te u nekim dijelovima Maroka i Tunisa. Progresivni islam najbolje se očituje u radu i vrijednostima progresivnih muslimanskih učenjaka-akademika, malih nevladinih organizacija, aktivista za društvenu i rodnu pravdu i javnih intelektualaca, koji se mogu pronaći diljem svijeta, među kojima su mnoge žene“, kaže sagovornik.

Govoreći o savremenom islamu u globalnim okvirima, imajući u vidu i ratove u svijetu, kaže da, “općenito govoreći, savremeni islam u velikoj mjeri služi raznim oblicima političkog autoritarizma, militantnog fanatizma i raznim tradicionalističkim i puritanskim pristupima religiji“.

“Ono što nam je danas potrebno jest oblik islamske teologije oslobođenja“, smatra Đuderija.

Prema njegovim riječima, proces izgradnje identiteta zapadnih muslimana već se dogodio kroz razne oblike institucionalizacije islama u religijskoj, obrazovnoj, pravnoj i socio-kulturnoj sferi, koji su počeli 1990-ih godina.

Važnost pridržavanja kosmopolitskog islama

“Također, postoje značajni znakovi da zapadni muslimanski identitet postaje stvarnost za mnoge muslimane na Zapadu, posebno za većinu muslimana rođenih na Zapadu, koji se osjećaju vrlo ugodno u tome da su i muslimani i zapadnjaci“, govori Đuderija.

Nastavlja da u mjeri u kojoj se mržnja legitimira i temelji na korištenju vjerskog jezika i apeliranju na vjerske simbole i povijest, uloga vjerskih vođa kao i običnih vjernika je ključna.

“Svi vjernici moraju biti podsjećani da najvažnije poruke bilo koje autentične religije su poštovanje dostojanstva svakog ljudskog bića i da je prvenstvena uloga religija u stvaranju uvjeta za ljudski napredak (pravda, mir, suosjećanje i jednakost), bez obzira na vjerske i druge razlike. Najbolji način borbe protiv islamofobije je pridržavanje kosmopolitskog islama, koji prihvata religijski pluralizam, multikulturalizam, rodnu ravnopravnost i ideju aktivnog građanstva“, kaže sagovornik.

Postavio je i pitanje da li je zaista “problem Evropskoj uniji kako integrirati dva miliona muslimana u Bosni i Hercegovini“, što je ranije izjavio Viktor Orban, mađarski premijer.

“Ogromna većina bosanskih muslimana pridržava se oblika islama koji uopće ne predstavlja prijetnju vrijednostima zapadnih liberalnih demokratija. Naprotiv, oni smatraju da su ove vrijednosti ne samo usklađene s njihovim načinom razmišljanja o islamu, već smatraju da su ove vrijednosti zapravo ‘islamske’. Službeno vjersko vodstvo u Bosni i Hercegovini trebalo bi pokušati integrirati i ući u redovni dijalog s bosanskim muslimanima koji imaju puritanski pristup, s nadom da će promijeniti svoj pristup i shvatiti da su zapadne liberalne vrijednosti uskladive s islamskim vrijednostima.“

Islamokršćanska civilizacija kao povijesnoj stvarnosti

Prema njegovim riječima, međureligijski dijalog je važan jer je to najbolji način ne samo da se nauči o drugima i nauči od drugih, već i o vlastitoj tradiciji i sebi samom.

“Nijedna vjerska tradicija nema neposredan pristup transcendentnoj Istini, a sve su djelomični izrazi ljudske žudnje za Božanskim, stoga dijalog pomaže otvoriti naše teološke horizonte. Štoviše, religije na Balkanu (ali i općenito u odnosu na islam – zapadne civilizacijske interakcije) imaju mnogo toga zajedničkog – i teološki, i kulturno. Ove sličnosti, posebno među muslimanima i kršćanima, prekrasno su istražene i zagovarane u jednoj od mojih omiljenih knjiga Richarda Bullieta, koji govori o islamokršćanskoj civilizaciji kao povijesnoj stvarnosti kada se razmišlja o civilizacijskim preplitanjima između latinskog kršćanstva i arapsko-islamske civilizacije“, govori Đuderija.

Nesporno je, nastavlja, da su ljudi sa Balkana naslijedili posebnu historiju međureligijskih odnosa, koja nije uvijek služila najboljim interesima svih, i da je religija igrala ulogu u opravdavanju stajališta i uvjerenja koja su nanijela štetu religijskom Drugom.

“Međureligijski dijalog nudi veliku priliku i obećanje da se s poštovanjem i istinom bavimo ovom poviješću, uključujući nedavnu, da ljude povežemo, cijenimo ljudskost drugih i priznamo nanijetu štetu, s uvjerenjem da je bolja budućnost moguća i nešto što je poželjno“, kaže sagovornik.

Prevladavanje puritanskih intelektualnih struja

Komentirajući položaj muslimana u Australiji, navodi da je u toj državi bilo nekoliko valova migracije muslimana i da trenutno čine drugu najveću religijsku grupu, s gotovo 3,5 posto u ukupnom stanovništvu (700.000). Dolaze iz najmanje 150 kulturnih i etničkih pozadina, pa su muslimani u Australiji vrlo raznoliki.

“U nedavnom nacionalnom istraživanju muslimana, koje smo moje kolege i ja proveli prije tri godine, utvrdili smo da se ogromna većina australskih muslimana dobro integrira i ima dobro obrazovanje. Otprilike dvije trećine opisalo je sebe kao liberalne i/ili progresivne. U Australiji je mnogo imama u usporedbi s ukupnom muslimanskom populacijom, a većina njih su konzervativni/tradicionalisti. Neki imaju puritanski salafistički stav. Mislim da se u tome krije jedan od najvećih izazova za australske muslimane (ali i za muslimane globalno), a to je stvaranje liberalnih i progresivnih imama.“

Nadalje, iznio je koji su to moderni izazovi s kojima se islam suočava i na čemu treba raditi u budućnosti.

“Među najznačajnijima su nastavak prevladavanja tradicionalističkih i puritanskih intelektualnih struja, posebno na nivou glavnih vjerskih institucija, nestabilno socio-političko okruženje, ekonomska deprivacija i nedostatak vjerske obrazovne i institucionalne reforme. Potrebno je da islamska teologija, islamska etika i islamsko pravo dožive značajan epistemološki pomak, koji odvodi od naglaska na tekstove i metodologije koje se danas smatraju islamskom ortodoksijom. Potrebno je mnogo snažnije učestvovanje u savremenim znanostima, uključujući područje filozofije religije, (religijske) etike, pravne filozofije i kritičkih povijesnih pristupa religiji“, govori Đuderija.

Pomak u širem društvenom i političkom kontekstu

Također, kako konstatira, potrebno je ponovo otkriti islamsku estetiku, racionalističku filozofiju i kosmopolitska i rodno pravedna izlaganja islamskog misticizma.

“Da, ovaj pomak bi trebao biti podržan i institucionalnim reformama, uključujući razvoj novih obrazovnih institucija koje nude raznolikiji i kritički kurikulum, promicanje rodne ravnopravnosti i veće sudjelovanje žena u vjerskom vodstvu i znanstvenom radu te razvoj novih i inkluzivnijih modela vjerske vlasti. Uz to, potreban je pomak u širem društvenom i političkom kontekstu, uključujući promicanje veće socijalne pravde, privrednog razvoja i političke stabilnosti. To zahtijeva aktivno učešće muslimana u javnoj sferi, razvoj snažnijeg civilnog društva i veći međureligijski i međukulturni dijalog. Konačno, transformacija islamske misli i prakse zahtijeva sveobuhvatan i višedimenzionalni pristup, koji uključuje religijske i svjetovne aktere, kao i predanost kritičkom razmišljanju, dijalogu i reformama“, zaključuje Adis Đuderija.