Pedofilija u Katoličkoj crkvi: Klupko koje se tek počelo odmotavati

Kada je prije nekoliko tjedana o svojim slučajevima zlostavljanja od strane svećenika u Sotinu Zlatka Rajčevca, kod Vukovara, progovorila danas 31-godišnja Ana Grgić cijela Hrvatska podigla se na noge. U javnost su izašli detalji toga zlostavljanja koje je trajalo nekoliko godina, a osim Ane, danas preminuli svećenik, zlostavljao je još nekoliko djevojčica.

Oglasio se i đakovačko-srijemski nadbiskup Đuro Hranić koji je prvo branio svećenika kojemu je bio nadležan da bi ga, poslije pritiska medija i javnosti, ipak osudio te se i sam ispričao. I tada se znalo kako je to kap u moru te da slučajeva seksualnih predatora među svećenicima u Hrvatskoj ima još, ali se o njima šuti ili malo zna.

Novi slučaj

Međutim, ovih dana na vidjelo javnosti izašao je još jedan slučaj seksualnog zlostavljanja koje se, također, događalo više godina, a u kojemu je krivac još jedan svećenik Katoličke crkve u Hrvatskoj. Riječ je o Milanu Špeharu (1953) koji je hrvatskom tjedniku Nacional priznao da je seksualno zlostavljao 13 dječaka u dobi  između šest i 13 godina. Isti taj Špehar je 2016. godine optužen da je još 1992. godine zlostavljao maloljetnika. Priznao je krivnju te je razriješen crkvenih službi. Nove optužbe javljaju se 2018. godine i ponovno se otvara istraga. Optuženi je priznao da je bilo više slučajeva: 1987, 1988, 1992, 1993. i moguće u 1994. godine.

“Na laički stalež sam sveden nakon što sam zamolio Svetoga Oca da mi to učini jer se više nisam osjećao dostojnim biti svećenik budući sam u mladosti, kroz kratko vrijeme, počinio one zločine koji su u posvemašnjoj suprotnosti s tim zvanjem. Nitko za moja zlodjela nije ni krivac niti sukrivac. Ja sam ih počinio i strašno mi je žao za žrtve mojih zlih čina. Ne preostaje mi drugo nego ih iz dna duše moliti da mi oproste i oni i njihovi najbliži, ako ikako mogu, za sve rane koje sam im zadao te okajavati, činiti pokoru i žaliti što sam to počinio i moliti Boga da, prije svega, izliječi sve one rane koje sam im ja nanio, a i Crkvu moliti za oproštenje što sam bio nedostojan nje, njenoga povjerenja u mene i svećeničkoga zvanja”, rekao je svećenik Špehar u svojom pisanom odgovoru tjedniku Nacional.

Dodatnu težinu ovome slučaju daje i činjenica da svećenik Špehar nije bio bilo tko u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Naime, Špehar nije bio samo utjecajni svećenik u Rijeci. Držao je seminare na Visokoj bogoslovskoj školi u Rijeci, predavao hrvatski jezik i književnost u Salezijanskoj gimnaziji u Rijeci kao i dogmatske i filozofske predmete na Teologiji u Rijeci. Bavio se i prevođenjem inozemne teološke literature, a posebno je proučavao kršćansku meditaciju, bio je voditelj studentskih službi, a radio je i kao ravnatelj Caritasa Riječke nadbiskupije. Objavio je i niz knjiga. I sve te njegove dužnosti u crkvi govore da je sve vrijeme bio u doticaju s djecom i mladima.

Suze nadbiskupa

Dan prije nego što je Nacional objavio priznanje Špehara, konferenciju za novinare održao je nadbiskup riječki Mate Uzinić koji je govoreći o slučajevima seksualnog zlostavljanja u nadbiskupiji kojoj je na čelu pred novinarima i zaplakao. Dio građana pozdravio je njegovo obraćanje i suze dok drugi dio tvrdi da se radi o lažnim suzama, da je predugo šutio kao i da ne bi ni sada progovorio da nije znao kako će sve izaći u medije. Uzinić je u svome obraćanju iznio detalje o postupanju u slučajevima u kojima su se provodile ili se provode istrage protiv svećenika optuženih za pedofiliju i zlostavljanje. Tom prilikom se ispričao svim žrtvama bilo kakvog nasilja koje su počinili svećenici i službenici Crkve te je pozvao sve koji imaju saznanja o takvim djelima da se jave i podnesu prijave.

“Pomozite mi da svakog zlostavljača onemogućimo u daljnjim zločinima. Kao biskup nemam mogućnost staviti ih u zatvor, ali mogu i hoću ih prokazati, oduzeti im službu i onemogućiti ih da kroz crkvene strukture i autoritet zlorabe povjerenje povjerenih im osoba, posebno obitelji i djece. Još jednom u ime Crkve molim ispriku od svake žrtve zlostavljanja od strane klerika ili osoba povezanih s Riječkom nadbiskupijom. Na koliko god prepreka nailazio neću odustati od ove borbe. Riječka nadbiskupija treba i mora biti mjesto nulte tolerancije na bilo kakav oblik nasilja”, rekao je nadbiskup apelirajući na sve građanske i crkvene zakonodavce da ukinu zastaru za slučajeve zlostavljanja, posebno maloljetnika.

Na stranicama Riječke nadbiskupije stoji kako je rekao da osjeća duboku tugu i sram zbog zlostavljanja maloljetnih i punoljetnih osoba koje su pretrpjele od strane svećenika ili drugih osoba povezanih s Riječkom nadbiskupijom. Rekao je i da je kao riječki nadbiskup upoznat s više prijava zlostavljanja koja su se dogodila u ovoj nadbiskupiji kao i da su, nažalost, razmjeri zlostavljanja često i veći od onoga što se uspije istražiti. Prema riječima Uzinića, za sve slučajeve s kojim je upoznat pokrenuo je potrebne istrage, prijavio državnom odvjetništvu i upoznao nadležni Dikasterij s rezultatima istrage.

Niz slučajeva

Govorio je o prijavama i preliminarnim istragama koje je proveo u posljednje 2,5 godine u Riječkoj nadbiskupiji te istakao da se radi o ukupno devet slučajeva za koje je znao. Prvi je završen prije njegovog dolaska, pet slučajeva je vezano za optužbe zlostavljanja maloljetnika dok su ostale optužbe vezane za financije i priležništvo.

Govoreći o tim slučajevima rekao je da je prvi slučaj, koji je završen prije njegova dolaska, slučaj svećenika M.Š. (1953.), koji je 2016. optužen da je 1992. godine seksualno zlostavljao maloljetnika. Priznao je krivnju te je razriješen crkvenih službi. Dodao je kako se nove optužbe javljaju 2018. godine kada se ponovno otvara istraga. Optuženi je priznao da je bilo više slučajeva i svećenik se osobno prijavio policiji za bludne radnje prema djeci i maloljetnicima te je tražio i dobio oprost od celibata i otpuštanje iz kleričkog staleža. Rekao je i kako je o tome obavijestio i Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci s napomenom da je kvalifikacija zlodjela koja je priznao M.Š. tijekom kanonskog procesa teža od one koju je naveo u prijavi policiji te da se ne može isključiti mogućnost i kasnijeg počinjenja kažnjivih djela.

Spomenuo je i slučaj svećenika M.Ši. (1941.) koji je anonimno optužen da je 2006. i 2007. godine više maloljetnika slao neprimjerene poruke, da je maloljetnicu neprimjereno dodirivao te je 2007. godine neprimjerenim porukama napastovao punoljetne bogoslove. Svećenik D.P. (1938.) optužen je zbog kažnjivih djela protiv maloljetne osobe, uz koje su postojale glasine o ucjenjivanju svećenika D.P. od bivšeg ministranta. Obojici je zabranjen kontakt s maloljetnim osobama i obavljanje svećeničke službe. Spomenuo je i slučaj svećenika J.P. (1990.) je 2021. godine koji je optužen od jedne majke za zlostavljanje maloljetne kćeri. Sve je prijavila policiji i DORH-u, provedena kanonska istraga, zabranjen mu je kontakt s maloljetnicima i služba, a u travnju 2022.godine  primljeno je rješenje ODO u Rijeci o pokretanju istrage, koja još traje. Svećenik M.S. (1978.) optužen je od oca mladića o lošem utjecaju M.S. na njegovog sina, bivšeg bogoslova dok je svećenik (1970.) optužen za zloupotrebu ispovijedi i trgovinu ali nije utvrđen temelj za optužbe. Jedan svećenik (1978.) je prijavljen za pronevjeru župnog novca pa je opomenut i određena je otplata duga dok je svećenik (1954.) prijavljen za trgovinu i priležništvo. Prije nekoliko dana dobio je još jednu prijavu za seksualno zlostavljanje protiv jedne osobe i prijavu za zataškavanje protiv druge osobe, koju je prijavio Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci i zatražio od nadležnog Dikasterija uputu o provođenju prethodne istrage. Zatražio je osnivanje neovisne komisije koja će pregledati sve slučajeve i najavio da će od sada po završetku prethodnih istraga obavijestiti vjernike i javnost o zaključcima te predložiti da to čine i druge biskupije.

Zataškavanje ili ne

Unatoč svim informacijama pojavilo se i pitanje zataškavanja svih tih teških slučajeva iz Crkve, a posebno onih kada je riječ o seksualnom zlostavljanju. To još više upada u oči kada se zna da je nadbiskup Uzinić za neke slučajeve znao i po nekoliko godina, ali o njima nije progovorio sve dok nije postalo razvidno da će sve izaći u medijima. Ide se toliko daleko da se tvrdi da u hrvatskoj Crkvi postoji sustavno zataškavanje.

“Riječ je o tajnim procesima. Crkva je, suočavajući se, željela zaštititi dobar glas povrijeđenih osoba i žrtava, koje se boje dodatnog stresa, kao i zlostavljača, dok se optužbe ne potvrde. Bavio sam se slučajevima, pokušavao ih rješavati i smatrao sam da je važnije kvalitetnije provesti procese. Ne bih se usudio reći da se zataškava. Hrvatska biskupska konferencija tek treba utvrditi pravo stanje stvari, ali može potvrditi da nitko ne voli pokazati svoje prljavo rublje, a ovo je ne samo prljavo rublje, ovo je puno teže od toga”, rekao je nadbiskup Uzinić.

A, kako se Crkva u Hrvatskoj obračunava s zlostavljačima u svojim redovima govore i slučajevi zlostavljača Rajčevca i Špehara. Zlostavljač iz Sotina Zlatko Rajčevac je preminuo, a da nije proglašen krivim na sudu. U međuvremenu je i dalje radio kao župnik u Sotinu, iako su mještani tražili od nadbiskupa Hranića da ga skloni. Crkva se pobrinula i za Špehara kojega je poslala u benediktinski samostan u Italiji gdje vrijeme provodi kao isposnik u molitvi i pokajanju.

Na temu seksualnog zlostavljanja u Crkvi pokušali smo razgovarati i s više župnika na istoku Hrvatske, ali bi odmah nakon što smo spomenuli temu naišli na zid šutnje, brojne obveze, nedostatak vremena…

Ko je slijedeći?

Komentirajući obraćanje nadbiskupa Mate Uzinića, novinar Večernjeg lista Darko Pavičić, koji godinama prati zbivanja u crkvi, rekao je kako je na taj način ta nesretna tema ponovno stavljena u središte pažnje hrvatske javnosti. Kazao je kako je pritisnut napisima u tjedniku Nacional nadbiskup Uzinić napravio povijesnu gestu i iznio inicijale devetero svećenika protiv kojih je pokrenut kazneni postupak. Neki su kažnjeni, neki otišli u zastaru, a neki su još u tijeku.

“Dio medija optužuje ga da nije na vrijeme reagirao, odnosno da je ovaj potez trebao i ranije povući, no on je tvrdio da je postupio u skladu s kanonskim rokovima te da je svakako mislio izaći u javnost. Zataškavanja i prikrivanja zacijelo nije bilo no bilo je nesnalaženja, što je priznao i sam Uzinić, koji je na čelu povjerenstva Hrvatske biskupske konferencije za seksualna zlostavljanja. Dio vjerske javnosti podržava Uzinića, ali drugi mu dio zamjera što je praktički otkrio identitet ljudi kojima još nije dokazana krivnja. Također, pitaju se što će biti s anonimnim prijavama i hoće li one biti zloupotrijebljene za eventualnu osvetu nekim svećenicima”, kaže Pavičić.

Dodaje kako je najšokantnije priznanje nekadašnjeg rektora Riječke bogoslovije, ključnog mjesta za odgoj svećenika, Milana Špehara, koji je tjedniku Nacional priznao zlostavljanje 13 dječaka i izrazio kajanje.

“On je sam molio otpust iz kleričkog statusa i sada živi u samostanu u Italiji. No jedan njegov također visokorangirani kolega s Bogoslovije, kojega je spomenuo Uzinić, optužen je za pedofiliju, ali su mu predmeti otišli u zastaru, što Uziniću kritičari zamjeraju kao zataškavanje. Pedofilija je očigledno najveće zlo u Crkvi i u Hrvatskoj se njezino klupko tek počelo odmotavati. Nakon nedavnog ‘sotinskog slučaja’ u Đakovačkoj i osječkoj nadbiskupiji na red je došla i Rijeka. Pitanje je samo tko je sljedeći”, zaključio je Pavičić.