Sve me možeš pitati, samo ne odakle mi prvi milion

Stjecanje neovisnosti za Republiku Hrvatsku donijelo je niz novih stvari s kojima su se suočili građani nekadašnje republike u sastavu SFRJ. Jedna od njih su bili i novopečeni bogataši, ili tajkuni, od kojih su mnogi preko noći postali milijunaši.

Do jučer obični ljudi, naši susjedi, koji su se bavili običnim poslovima, kao i svi drugi, preko noći su postali vlasnici tvornica, tvorničkih hala, skupocjenih automobila, hotela, umjetnina…

Međutim, na pitanje kako su došli do toga kod velike većine njih se ne može dobiti odgovor ili je to jednostavno nepoznata stvar.

Bogaćenje preko noći

Prolazile su godine i godine, a kod toga se ništa nije mijenjalo. Tajkuni su iz mjeseca u mjesec postajali sve bogatiji dok su obični građani ostajali bez posla, radili za minimalac i snalazili se kako su znali i umjeli. Sve to su iz „prvoga reda“ gledali njihovi susjedi, ali bez rezultata. Gledali su kako su do jučer obični radnici, vozači ili vlasnici malih prodavaonica postajali ugledni građani koji su svaki dan u medijima, sastaju se s ministrima i odlučuju o njihovoj sudbini.

„Rat je nekome rat, a nekome brat. Tako je bilo nekada i tako je i sada. Mnogi su Domovinski rat i godine poslije njega iskoristili za vlastito bogaćenje. Za veliku većinu njih se ne zna kako su došli do bogatstva iako svi sumnjamo da se radilo o nekim nečasnim radnjama. Najgore je što država ništa nije poduzimala u tim slučajevima i što niti do danas nije napravila ništa. Umjesto da se istraži porijeklo njihovog bogatstva sve to što su radili i stekli je na neki način legalizirano i ozakonjeno“, kaže nam Vukovarac Ivan Matić.

Slično razmišljaju i drugi građani s kojima smo razgovarali na ovu temu navodeći kako su te i takve osobe jedan od razloga zašto se ljudi iseljavaju iz Hrvatske. Smatraju kako bi Hrvatska morala donijeti zakon o ispitivanju porijekla imovine kako bi se istražilo sve što se treba istražiti.

Kada je riječ o tome zakonu treba znati kako je on postojao u vrijeme SFRJ, kao i da ga je Hrvatski sabor ukinuo između dva kruga izbora u svibnju 1990. godine. Taj zakon, koji je imao svega tri članka, nosio je naziv Zakon o prestanku važenja Zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanja nezakonito stečene imovine. U prvom članku stajalo je da se stari zakon ukida, u drugoj da se obustavljaju svi postupci koji su u tijeku i treći da će se donijeti neki novi zakon. I dok su prva dva članka ispoštovana, treći član nikada nije realiziran.

Više prijedloga

Od tada je bilo više prijedloga da se neki novi i sličan zakon donese, ali bez rezultata. Tako je 2018. godine Živi zid predložio donošenje sličnog zakona koji bi se odnosio na sve državne dužnosnike, suce, članove uprava i nadzornih odbora trgovačkih društava čiji su većinski vlasnici država ili jedinice lokalne samouprave, članove upravnih vijeća ili bilo kojih upravnih organa svih pravnih osoba s javnim ovlastima. Osim navedenih, moglo bi se ispitivati i podrijetlo imovine njihovih bračnih i izvanbračnih partnera, braće, sestara, roditelja i potomaka. Prijedlog je odbijen uz objašnjenje da se provjera istinitosti podataka u imovinskim karticama već provodi pomoću Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i još niza mehanizama kao i da bi takav zakon bio protuustavan i kršio bi ljudska prava državnih dužnosnika i ostalih na koje se trebao primjenjivati.

Sličan pokušaj imala ja i Hrvatska seljačka stranka (HSS), prema čijem prijedlogu bi glavnu ulogu imala Porezna uprava koja bi uspoređivala prihode i vrijednost imovine. Predlagali su da se ako se pokaže nesrazmjer i vlasnik ne bi se moglo dokazati odakle mu sve to naplaćivao bi se posebni porez s rigoroznim stopama od 60 do 80 posto, plus zatezne kamate. I taj prijedlog je odbijen uz objašnjenje da se zadire u Ustavom zajamčena prava građana.

Rezultat svega toga je da sa svakom novom aferom, koja ispliva u medijima, građani saznaju kako su neki od njihovih susjeda vlasnici niza stanova, kuća, apartmana, skupocjenih vozila, umjetnina, satova…

Čuvaju svoje članove

Govoreći na ovu temu, predsjednik Hrvatskih suverenista i saborski zastupnik Marijan Pavliček rekao je kako je interesantno kako se niti HDZ niti SDP, koji su sve vrijeme na vlasti u Hrvatskoj, nisu odlučili za donošenje jednog takvoga zakona.

“Kada je riječ o Hrvatskoj, očigledno je da vladajući, tko god oni bili do sada, nisu imali interesa za donošenje jednoga takvoga zakona. Moje mišljenje je da na taj način žele zaštiti neke od svojih članova čije bi se porijeklo bogatstva provjeravalo. Ispada da će ostati po onoj sada već staroj ‘tko je jamio jamio je’, ali ono što je najgore po građane Hrvatske i dalje se jami”, kaže Pavliček.

Dodaje kako bi se na procjeni vrijednosti kapitala i usporedbi s vrijednosti pokretne i nepokretne imovine vrlo lako došlo do određenih spoznaja. Postavio je i pitanje gdje su danas prvooptuženi iz afera poput JANAF-a, INA i drugih podsjećajući i na odvjetnike koji ih brane kao i da su njihove cijene usluga astronomske.

“Nekada je dovoljno vidjeti tko brani te ljude da sve bude jasno. To su sve imućni ljudi i svi oni će brzo na slobodu s tim da je veliko pitanje da li će ikada završiti u zatvoru. Da smo imali zakon o porijeklu imovine i da ga imamo sada vjerujem da bi neke stvari bile drugačije”, rekao je Pavliček.

Nema promjena

Predsjednica Transparency International Hrvatska (TIH) Davorka Budimir kaže kako je važno za istaknuti da razloge za to što Hrvatska nema jedan takav zakon treba tražiti u prošlosti. Podsjetila je i kako je istraživanje iz 2020. godine pokazalo da je 86 posto građana smatralo da Hrvatska treba imati jedan takav zakon.

“Ipak, treba reći kako u Hrvatskoj postoje mehanizmi koji bi mogli dati neke rezultate, ali pri tome treba znati i kako politika vrlo često upravlja ili ima veliki utjecaj na te mehanizme. Zbog svega toga sve ostaje kako je bilo i kako stvari stoje tako će i dalje ostati. Tu treba znati i kako Hrvatska ulazi u veliku izbornu godinu te da niti jedna politička stranka tu neće riskirati tako da u skoro vrijeme ne treba očekivati nikakve promjene. I dalje se neke u Hrvatskoj može sve pitati samo ne odakle im je prvi milijun i kako su ga stekli”, kaže Budimir.

Vraćajući se u prošlost i u vrijeme kada su se stvarali tajkuni, Budimir kaže kako to nije specifično samo za Hrvatsku nego i za mnoge druge države. Podsjetila je kako su brojni tajkuni nastajali u vrijeme političke i gospodarske tranzicije, ali i vrijeme velikog broja izbjeglica, kao i rata. Ukazala je i na činjenicu da se 1. srpnja tržište Hrvatske otvara za sve strance koji će moći slobodno kupovati nekretnine i poljoprivredno zemljište. Prema njenim riječima, zbog neuređenog stanja u Hrvatskoj postoji opasnost da Hrvatska postane velika perilica prljavog novca koji će se kroz kupovinu nekretnina pokušati oprati.

„Činjenica je da građani Hrvatske gotovo 30 godina osjete nesrazmjer između jedne male grupe ljudi koja jako dobro živi i velike grupe ogorčenih građana. To nije samo hrvatska specifičnost, jer toga ima i u drugim državama bivše Jugoslavije. Sve to je dovelo do toga da ljudi više ne vjeruju nikome, pa ni članovima svoje obitelji“, rekla je Budimir.

Postoje mehanizmi ali se ne provode

Govoreći na ovu temu politički analitičar Davor Gjenero kaže kako je zakon o porijeklu imovine zapravo jedan od relikta socijalizma koji je bio donesen radi ideoloških razloga. Prema njegovim riječima, da i danas postoji takav zakon, ili neki sličan, svejedno se ništa ne bi promijenilo.

„Hrvatska ima druge mehanizme s kojima se može koristiti kako bi ispitala nesrazmjer nečije imovine i primitaka, odnosno porijeklo imovine. Prije svega tu su mehanizmi koje ima Ministarstvo financija, odnosno Porezna uprava. Tu su imovinske kartice koje su najmanje efikasan način gdje imamo problem što nitko ne gleda što se događa godinu dvije poslije isteka mandata“, kaže Gjenero.

Podsjetio je i na neke slučajeve kada je imovina stečena za vrijeme raznih mandata prebacivala na druge osobe.

„Hrvatski problem je što se mehanizmi koji postoje ne primjenjuju kako treba i kako mogu da se primjenjuju. Da se to radi, puno stvari bi bilo jasnije. Kako se oni ne primjenjuju postoji niz načina da se sustav prevari, odnosno da se mehanizmi koji postoje zaobiđu“, istakao je Gjenero.

Smatra kako se s digitalizacijom poslovanja i života postoji sve manje prostora za skrivanje imovine i pranje novca kroz kupovinu nekretnina, umjetnika i skupih predmeta. Međutim, to je i dalje veliki problem iako su prostori u nekakvoj „sivoj zoni“ sve manji i suženiji.

„Hrvatska kao država nije jedina koja se suočava ili se suočavala s ovim problemom. Veliki kapital se nije stjecao u proizvodnim djelatnostima nego ili u inovacijama ili u tranzicijskim vremenima. Ne smijemo zaboraviti niti rat koji smo imali. Hoću reći da sve to nije novo i da je o tome još i Miroslav Krleža pisao. Ključno je funkcioniranje sustava, odnosno mehanizama koji postoje i koji mogu dati dobre rezultate da se to želi“, zaključio je Gjenero.