Šta privlači ‘zlatnu mafiju’ u Dubai?

Piše: Istraživačka jedinica Al Jazeere

Tokom proteklih 20 godina, Dubai je postao jedan od najvećih centara za trgovinu zlatom na svijetu. Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) drugi su najveći uvoznik zlata na svijetu, ispred njih je samo Indija.

Ipak, dok tržnice Dubaija privlače milione turista iz cijelog svijeta, ovaj grad se također ističe kao omiljena destinacija za perače novca i krijumčare zlata koji pokušavaju oprati svoj novac, prema podacima Ujedinjenih nacija (UN), ekspertskih organizacija i neprofitnih organizacija koje prate ilegalnu trgovinu.

Zlatna mafija – četverodijelna istraga Al Jazeere o glavnim južnoafričkim krijumčarskim bandama – razotkriva proces koji omogućava ovim grupama da zloupotrijebe politike Dubaija, osmišljene da olakšaju biznis, i operu zlato i novac u vrijednosti od više milijardi dolara.

„Sve dolazi iz Dubaija. Dubai, Dubai, Dubai“, rekao je zimbabveanski krijumčar zlatom Ewan Macmillan reporterima na tajnom zadatku iz Al Jazeerine istraživačke jedinice.

‘Ne zamaraju se oni time’

Dubai je godinama blizu ili u vrhu gradova svijeta koji privlače najviše direktnih stranih investicija. Taođer je popularan centar trgovine robom. Ta reputacija je izgrađena na osnovu niza politika kojima privlače biznise.

Tzv. slobodne zone u Dubaiju – trgovinska područja posebno uspostavljena za strane investitore koji mogu lagano osnovati svoje kompanije – u samom su središtu ove strategije, bez poreza i carine, sa zanemarivom papirologijom i normama koje omogućavaju brzu repatrijaciju profita.

Ali kritičari kažu da iste te politike također omogućavaju da se kroz rupe u zakonu provuku velika finansijska krivična djela.

„Dubai je postavljen da bude finansijski centar“, Al Jazeeri je kazala bivša istražiteljica američkog Federalnog istražnog biroa (FBI) Karen Greenaway, koja sada radi kao savjetnica za borbu protiv pranja novca. „Pozicionirali su se u središte trgovine zlatom, sa labavim zakonima i bez primjene.“

„Sve to čini Dubai sjajnim mjestom za nešto ovakvo, veliku međunarodnu operaciju pranja novca koja, u ovom slučaju, uključuje, krijumčarenje zlata“, kazala je ona referirajući se na istragu Al Jazeere.

Nepostojanje „nadzora“  nad slobodnim zonama omogućava da one budu zloupotrijebljene, kaže Greenway.

Tokom istrage o ‘zlatnoj mafiji’, Kamlesh Pattni, krijumčar zlata koji je bio optužen da je gotovo doveo Keniju do bankrota, odveo je reportere na tajnom zadatku, za koje je vjerovao da su kineski kriminalci, u Jumeirah Lake Towers (JLT), jednu od slobodnih zona u Dubaiju.

Pattni ima više kompanija u Dubaiju. U jednom od svojih ureda u JLT-u, rekao je reporterima da mogu izvaditi zlato kupljeno od njihovog novca nepoznatog porijekla. „Treba vam predstavnički ured u Zlatnom tornju“, Pattni je rekao reporterima, misleći na neboder u distriktu JLT u kojem je smješteno nekoliko firmi koje se bave zlatom.

Još jedan krijumčar Alistair Mathias, također je savjetovao reporterima da osnuju kompaniju sa uredom u slobodnim zonama Dubaija, i ponudio im je svoju pomoć u tom procesu. „Šta god je siva zona, ja to donosim u Dubai“, kazao je Mathias, poslovni partner krijumčara Ewana Macmillana.

Na pitanje hoće li vlasti u Dubaiju provjeravati kompaniju koju je tražio da Al Jazeerin tim osnuje, Mathias je rekao: „Ne zamaraju se oni time.“

‘Praktično novo zlato’

Prema istraživanju koje je provela Carnegie fondacija za međunarodni mir 2020, tzv. hawala sistem igra značajnu ulogu u lancu pranja novca koji prolazi kroz Dubai.

Hawala je način da se prenese gotovina preko granice izvan kontrole formalnog finansijskog sistema. Oslanja se na povjerenje i veze i često se koristi iz opravdanih razloga u regijama u kojima ljudi nemaju pristup bankama. Ali isto tako je idealan za pranje novca jer nema zvaničnih transakcija u knjigama, zbog čega vlasti ne mogu pratiti protok novca.

„Kombinacija slabo regulisanog uvoza zlata, lošeg nadzora nad zonama slobodne trgovine, krivog fakturisanja trgovine i protoka valute putem neformalnih sistema kao što je hawala blagodat je za mreže pranja novca zasnovane na trgovini“, navodi se u Carnegiejevom izvještaju o trgovini zlatom u Dubaiju.

Tokom istrage Al Jazeere, krijumčari poput Pattnija i Macmillana ponudili su korištenje zlata iz Zimbabvea kako bi efektivno pretvorili prljavi novac u legitiman novac za naše novinare.

Zlato iz Zimbabvea se šalje u rafineriju u Dubaiju gdje se ponovo topi. Potom se pretvara u zlatnu polugu sa pečatom rafinerije iz Dubaija. Na taj način se uklanjaju dokazi o njegovom porijeklu što olakšava prodaju zlata zbog mrlja povezanih sa Zimbabveom i njegovim liderima kao rezultat zapadnjačkih sankcija.

„Zlato koje dođe u rafinerije, nakon topljenja je praktično potpuno novo zlato“, kazao je Amjad Rihan, bivši partner u globalnoj računovodstvenoj firmi Ernst & Young čiji je rad uključivao praćenje trgovine zlatom u Dubaiju. Novac od prodaje ovog zlata potom se prebacuje na bankovne račune kao legitimna zarada.

‘Veoma uznemirujući podaci’

U 2013, kada je radio u Ernst i Young, Rihan je dobio zadatak da izvrši reviziju Kalotija, najveće rafinerije zlata u Dubaiju u to vrijeme.

„To su bili veoma uznemirujući podaci. Otkrili smo da je Kaloti zaradio više od 5,2 milijardi dolara gotovine za godinu“, Rihan je kazao Al Jazeeri, objašnjavajući da poslovanje kešom umnogome otežava procjenu rizika i dubinsku analizu klijenata. „To predstavlja blizu 40 posto Kalotijevog poslovanja obavljenog u gotovini.“

Povrh tog, Kaloti je imao posla sa sankcionisanim državama ili tijelima, uključujući zlato iz sukoba u Sudanu, priča on. Naredne istrage su povezale ovu trgovinu sa pranjem novca i finansiranjem organiziranog kriminala.

„Zaključili smo da je Kalotijev sistem dubinske analize u cilju zaštite potrošača bio veliki promašaj“, kazao je Rihan.

Rihan je prijavio svoja otkrića svojim nadređenim ali su ga prisilili da napusti kompaniju jer je otkrio povjerljive informacije, presudio je sud u Velikoj Britaniji 2020. Sud je presudio da su Ernst & Young pokušali „sakriti pod tepih otkrića“ o Kalotijevom „pranju novca“. Rihanovo iskustvo nije bilo jedinstveno.

Kao šefice odjela za usklađenost u Deutsche Bank u Dubaiju, uloga Anna Waterhouse bila je uskladiti da su transakcije u skladu sa lokalnim i međunarodnim zakonima i regulativama. I ona je primijetila nepravilnosti u poslovanju Kalotija.

Podnijela je tzv. izvještaj o sumnjivoj aktivnosti (SAR), u kojoj je konstatovano neregularno ponašanje klijenta banke, Kalotija. U njemu je citirala izvještaje lokalne banke u Dubaiju da Kaloti s njihovih računa podiže toliko gotovine da su morali koristiti kolica.

„To da banka zove jer je zabrinuta za vlastitog klijenta je veoma, veoma neobično. To mi je odmah bio znak za uzbunu.“ Podizanje gotovine je uglavnom finansirano transferima sa Kalotijevog računa u Deutsche Bank.

SAR je prvi korak u proceduri kojim se osigurava da klijent banke koji je uključen u sumnjivo ponašanje bude podvrgnut daljoj provjeri. Deutsche Bank je, međutim, na to gledala drugačije, priča Waterhouse. „Kada sam rekla da ću to učiniti i da svi trebamo podnijeti izvještaje o sumnjivoj aktivnosti, naišla sam na otpor.“

Kasnija revizija poslovanja Deutsche Bank s Kalotijem otkrila je da su bankini automatizirani sistemi za praćenje transakcija također označili kao sumnjiv niz transakcija tokom godina. „Nijedan od tih slučajeva koje je sistem otkrio nije bio ručno istražen, koliko sam ja mogla shvatiti“, ispričala je Waterhouse.

Godine 2015. Dubai Multi Commodities Center (DMCC), glavno gradsko tijelo za izdavanje dozvola za trgovinu robom, djelovalo je protiv Kalotija, uklonivši kompaniju sa Dubaijeve liste odobrenih prerađivača zlata.

DMCC je za Al Jazeeru rekao da nije regulator, ali kompanijama daje potrebne dozvole za rad unutar Slobodne zone Dubai koristeći „jasan, sveobuhvatan i snažan proces usklađivanja“.

Također je naglasio da mu nije data prilika da pruži dokaze ili da iznese izjave tokom sudskog postupka u Londonu između Amjada Rihana i EY. Negirao je optužbe iznesene protiv njega u tim postupcima i oštro je negirao da je umiješan u pranje novca ili kriminalne aktivnosti bilo koje vrste.

Kamlesh Pattni je negirao umiješanost u bilo koji oblik pranja novca ili zlata, kao i da je ponudio da se bavi sredstvima za koja je znao da potiču iz ilegalnih izvora. Rekao nam je da je, kada se sastao s našim tajnim timom, vjerovao da se sastaje s investitorom koji želi kupiti udio u hotelskom biznisu i „da proda resor u Kini na kupovinu i iskopavanje zlata“ i da je sve što je uradio bilo da im pomogne da shvate princip poslovanja sa zlatom.

Alistair Mathias je negirao da je osmislio mehanizme za pranje novca i rekao je da nikada nije prao novac ili zlato, niti je trgovao ilegalnim zlatom ili nudio takve stvari. Rekao nam je da nikada nije imao nikakav radni odnos sa Ewanom Macmillanom.

Firma Ernst & Young je kazala da su radom njihovog osoblja identifikovane i prijavljene nepravilnosti, što je rezultiralo sankcijama i promjenama izvora dragocjenih metala i regulacije prerađivača u Dubaiju.

Kaloti je negirao sve ilegalne radnje. Kazali su da su pozamašne transakcije u kešu „savršeno legalne i uobičajene“ u Dubaiju u to vrijeme i da nisu dokaz kriminalnih ili ilegalnih radnji.

Drugi koji su pomenuti u ovom izvještaju nisu odgovorili na naš zahtjev za komentarom.