Brey: Balkan se divi Putinu, a investicije dolaze sa Zapada

Rusija na sve načine, bilo politički, ekonomski ili medijski, pokušava spriječiti da Zapadni Balkan postane dio euroatlantskih integracija i samo podijeljena regija omogućit će Moskvi da ostvaruje svoje interese na Balkanu, kaže za Al Jazeeru njemački stručnjak i novinar Thomas Brey.

Brey je doktor političkih nauka i novinarstva. Predaje na Univerzitetu Duisburg, a ranije je bio šef dopisništva njemačke novinske agencije dpa za Jugoistočnu Europu. Za njemačku Fondaciju “Friedrich Naumann” nedavno je objavio tekst “Utjecaj Rusije i ruskih medija na Balkanu“. I ranije je pisao brojne tekstove o balkanskoj politici.

• Prije nekoliko mjeseci ste objavili rad koji govori o utjecaju Rusije na Balkanu. Kako se najviše taj utjecaj manifestira?

– Balkan je okružen isključivo članicama Europske unije i NATO-a. Dakle, Zapadni Balkan nije usidren u euroatlantskim strukturama. Rusija na sve moguće načine pokušava spriječiti da tako ostane i ubuduće. Prije svega, nastoji blokirati ulazak [balkanskih država] u EU. S ruskog stajališta, to bi se trebalo postići tako što bi Kremlj zagovarao produbljivanje tradicionalnih nacionalnih suprotnosti i rasplamsavanje mnogih povijesnih sukoba. Samo podijeljeni Zapadni Balkan omogućit će Rusiji da ovdje ostvaruje svoje interese i blokira svako približavanje Briselu.

• Poseban segment je utjecaj ruskih medija na političku, medijsku i druge slike na Balkanu. Kako se ogleda taj utjecaj, da li samo kroz otvoreni rad pojedinih medija ili…?

– Državni mediji pod kontrolom Kremlja moćan su instrument ruskog utjecaja. Prije osam godina u Beogradu je osnovana velika redakcija ruske agencije Sputnjik, a RT Balkan je osnovan prošle godine. Ova kompanija uskoro će proizvoditi i TV emisije. Obje agencije vode svoje portale i radijske programe na srpskom jeziku, a svoj materijal stavljaju na raspolaganje besplatno.

Uz hronično nedovoljno finansiranje medija u cijeloj regiji, ovaj materijal dolazi u pravo vrijeme i obično se uzima pojedinačno bez ikakve novinarske klasifikacije ili komentara. Korištenje ove ponude nije ograničeno samo na Srbiju, već je vrlo rašireno i u susjednim zemljama.

Analiza sadržaja izvještaja pokazuje što ti državni mediji žele postići: reklamirati Rusiju i njen društveno-politički sistem koji je superiorniji od Zapada. Nadalje, opetovano se poziva na navodno povijesno bratstvo Rusa i Srba. Rusi i Srbi prikazani su kao zajedničke žrtve mračnih međunarodnih sila predvođenih SAD-om i EU-om. EU je naprosto demoniziran, iako je daleko najvažniji trgovinski partner, najveći investitor i najvažniji donator bespovratnih miliona dolara.

No, ako vas svaki dan bombardiraju tim propagandnim materijalom državni mediji, i to ne samo u Srbiji, povjerujete tim tvrdnjama i gubite dodir sa stvarnošću, koja je dijametralno drugačija. U svim istraživanjima velika većina Srba smatra da je Rusija najveći trgovinski partner, investitor i finansijer. Samo nešto više od trećine svih reprezentativnih ispitanika nedavno je glasalo za ulazak svoje zemlje u EU, i to unatoč činjenici da je Srbija već više od 10 godina kandidat za ulazak u Uniju.

Dakle, ovdje imamo očiti paradoks: iako Zapad podržava Srbiju i njene susjede milijardama i armijom diplomata i stručnjaka, velika većina srpskog naroda vjeruje da im je Rusija pravi prijatelj. Međutim, ova se ocjena ne odnosi na privatni sektor. Niko ne bi pomislio studirati ili raditi u Rusiji. Kod iseljavanja gotovo uvijek odredište je Zapad, a prije svega Njemačka i Austrija.

• Prema Vašem mišljenju: da li je ‘srpski svet’ podržavanje, odnosno preslika ‘ruskog sveta’?

– Prošle godine sam napisao članak za najvažniji časopis na njemačkom jeziku za Jugoistočnu Europu, minhenski Südosteuropa Mitteilungen, pokazujući tačno kako se “srpski svet” temelji na svom modelu “ruski mir” (Русский мир). Neke identične ključne tačke s obje strane su klijentistički politički sistem skrojen za glorificiranog populističkog vođu. Osim toga, u oba “svijeta” uništene su sve neovisne institucije, poput pravosuđa. Mediji služe ideološkom i nacionalističkom naoružanju vlastitih građana, a ne informacijama. Tvrdi se da se mora intervenirati kod susjeda kako bi se spasile vlastite manjine, kojima navodno prijeti “genocid”.

Iznad svega, nacionalistički koncepti “srpski svet” i “ruski mir” imaju za cilj odvratiti pažnju od nesposobnosti političkih elita da lokalnom stanovništvu donesu čak i skromni prosperitet, ali i nezadovoljstvo stanovništva kanalizirati i preusmjeravati kroz nacionalističke vanjskopolitičke avanture kako političke elite ne bi odgovarale.

• Donedavno su se Srbija, Beograd, srpske stranke i pokreti jedini povezivali s Kremljom, no sada su tu i hrvatski i bošnjački političari koji naginju ‘jačim vezama s Istokom’. Kako je došlo do širenja proruskih stavova među drugim balkanskim narodima?

– Ruski utjecaj nije novost u cijeloj regiji. Uzmimo, naprimjer, prodaju kompletne naftne industrije i mreže benzinskih crpki u Srbiji Rusiji 2008. godine po “smiješnoj cijeni”, što je kritizirao čak i tadašnji ministar privrede Mlađan Dinkić. “Rusko-srpski humanitarni centar”, osnovan prije 11 godina u trećem po veličini gradu Nišu, NATO je od početka kritizirao kao špijunsku bazu.

I [bh. entitet] Republika Srpska je svoje rafinerijske kapacitete ustupila Moskvi. Osnovana 2008. godine, Optima grupa, koja je u 100-postotnom ruskom vlasništvu, sada kontrolira ovdašnje energetsko tržište. U Crnoj Gori su ruski oligarsi mogli kupiti velike dijelove obale – ponekad po potpuno prenapuhanim cijenama. Ruska ulaganja u tvornicu aluminija KAP u blizini Podgorice ili u proizvodnju čelika u gradu Nikšiću završila su fijaskom.

U Hrvatskoj su ruske kompanije osvojile tržište plina, a banke lojalne Kremlju imale su središnju ulogu u propalom prehrambenom divu Agrokor. Do danas nije jasno zašto je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović zauzeo jasne ruske pozicije o ruskom agresorskom ratu protiv Ukrajine. U svakom slučaju, domaći politički protivnici već su ga opisali kao “rusku osobu”. Ruska državna propaganda požurila je pohvaliti Milanovićeve ekstremne pozicije.

Kult ličnosti koji okružuje ruskog predsjednika Vladimira Putina izaziva divljenje u svim zemljama u regiji. Kada Putin jaše bez majice u divljini ili se slika s tigrom, bilo da se pojavljuje kao strašni hokejaš, uspješan džudaš ili ronilac i pilot, tom jasnom mačo prizoru uvijek se dive mnogi građani Balkana. Putinov imidž kršćanskog obiteljskog patrijarha koji vodi naciju u bolju budućnost i koji se suprotstavlja svim navodno neprirodnim pojavama zapadnih društava, poput homoseksualizma, čini se da je dobro prošao u masovnoj javnosti jugoistočne Europe.

• Da li je stupanje u NATO spasilo Crnu Goru od jačeg ruskog utjecaja?

– Kako će se razvijati ruski utjecaj u Crnoj Gori još se ne može sagledati. Veliko je pitanje kako veliki srbijanski susjed može steći utjecaj u eri nakon Mila Đukanovića. U svakom slučaju, domaći politički odnos snaga još je nejasan. Stoga nije jasno kakvu će vlast dobiti brojno srpsko stanovništvo. Ne zaboravimo da je crnogorski turizam dugi niz godina ovisan o ruskim izletnicima. Ruski investitori kupili su veliki broj stanova u zemlji, primjerice u Budvi, Baru ili Kolašinu, nad kojima nemaju kontrolu.

• Da su ruski planovi u Ukrajini, blitz invazija i sve što slijedi, uspjeli da li bi Balkan bio naredno žarište? Neki poznavatelji situacije izdvajaju Bosnu i Hercegovinu i Kosovo kao moguće mete.

– Teoretski, Rusija bi mogla vojno intervenirati na Balkanu, gdje su nacionalne tenzije najveće – u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Međutim, svaki će vojni strateg tu vjerovatnost smatrati iznimno malom. Logistika će Rusiji vjerovatno predstavljati nepremostive probleme za premještanje većih vojnih kapaciteta u ovu regiju. Zemljopisno, Rusija je jako daleko. Ipak, dva dana prije ruske invazije na Ukrajinu beogradski nacionalistički list Srpski telegraf dao je nadu ljudima ovom formulacijom na naslovnoj stranici: “Britanci u neviđenoj panici: Putin šalje vojsku da zaštiti Srbiju i Republiku Srpska da se ujedini”.

Rusija svoje interese ostvaruje dugoročno. Politička osovina ide od Putina do njegovog obožavatelja, mađarskog premijera Viktora Orbana, i dalje do najvažnijeg – predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovom trojcu pridružio se i Nikola Gruevski, bivši šef sjevernomakedonske vlade, koji je prije nekoliko godina pobjegao iz svoje zemlje u Mađarsku. S tim prijateljima suosjeća i bivši premijer i sadašnji vođa slovenske opozicije Janez Janša.

Svi spomenuti političari slijede populistički i autokratski sustav vlasti i podržavaju jedni druge. Non-paper o novim granicama na Balkanu, pokrenut prije dvije godine, bio je logična posljedica, a za neke od autora se mislilo da su u Sloveniji i Mađarskoj. Predlagala je uspostavu novih država po etničkoj liniji, čiji bi veliki gubitnici bili Bošnjaci, zato što je na njihov račun trebala biti stvorena “velika Hrvatska”, “velika Srbija” i “velika Albanija”. Bošnjaci bi bili svedeni na mini državu.

• Koliko Njemačka, EU, SAD griješe (i koliko su griješili) na Balkanu i prepuštaju određene segmente i određeno djelovanje Rusiji i Kini?

– Najveći problem politike Zapadnog Balkana je što ta politika ne postoji. Ne postoji srednjoročna strategija za Balkan, koju bi zajedno slijedile sve države EU-a i SAD. Previše je posebnih interesa i rivaliteta koji onemogućuju učinkovito političko djelovanje. Britanci imaju drugačije ciljeve od Francuza i imaju drugačije ciljeve od Nijemaca, i tako dalje. Osim toga, ne postoji svijest o potrebi da se dođe do trajnog i održivog političkog rješenja za balkanske države. Dakle, ljudi u zapadnim prijestolnicama su sretni kada je lokalna situacija mirna i ne pojavljuju se novi problemi.

Osim toga, takozvani stabilokrati preferirani su partneri Brisela i Washingtona – od Vučića do Orbana, od Janeza Janše do Mila Đukanovića, od Dragana Čovića do Bakira Izetbegovića, da spomenemo samo neke. Samo njima se vjeruje da će kritičnu situaciju trajno držati pod kontrolom. Zato Zapad zatvara oči kada ovi vrhunski političari nastavljaju marširati u smjeru autokracije. Glavno je da situacija u tim zemljama ostane mirna.

Taj nedostatak interesa Zapada završio je tek ruskim napadom na Ukrajinu, jer Putin je opetovano citirao otcjepljenje Kosova od Srbije kao plan za svoj rat protiv Ukrajine. Kao što je Zapad omogućio da se kosovski Albanci otcijepe od Srbije, sada mora dopustiti da se veliki dijelovi Ukrajine ujedine s Rusijom. Kako bi se izborili s tim lažnim obrascima argumentacije, Pariz i Berlin su prošle godine počeli posredovati između Srbije i Kosova kako bi se konačno riješio desetljećima dug sukob. U međuvremenu je francusko-njemački plan postao plan EU-a, ali ne čini se ništa uspješnijim od svih dosadašnjih pokušaja. Zato što su dvije zavađene strane usmeno obećale da će se pomiriti. Međutim, praktična provedba ovih obećanja još je daleko.

To je razumljivo, jer kosovski problem kao trajno žarište političko je osiguranje života Vučića u Srbiji i premijera Kosova Albina Kurtija. I jedni i drugi mogu razočaranje i bijes sunarodnjaka zbog ekonomske i socijalne situacije svoje zemlje usmjeriti na susjede u bilo kojem trenutku. Na taj se način opasno nezadovoljstvo kanalizira i koristi kao populistički instrument – ventil za otpuštanje tlaka iz kotla iznutra. Međutim, EU i SAD se i dalje oslanjaju na Vučića i Kurtija, jer samo oni kao vladari imaju povjerenje da će u konačnici prihvatiti i provesti kompromise.

Ukratko: usprkos milijardama eura pomoći i vojsci diplomata i stručnjaka, EU i SAD imaju male šanse da se učinkovito suprotstave ruskom utjecaju. Brisel i Washington ne poduzimaju ništa kako bi osujetili golemi medijski utjecaj Rusije na ljude u regiji. To, također, ima veze s nesposobnošću Brisela da s dobrobiti Zapada u balkanskim zemljama upozna širu javnost. Nasuprot tome, Rusija, sa svojim emocionalno nabijenim spomenicima i crkvama, posebno dopire do srca srpskog stanovništva. To se, primjerice, odnosi na finansiranje Srpske pravoslavne crkve [SPC] u Beogradu ili spomenika srednjovjekovnom srpskom vladaru Nemanji ispred stare željezničke stanice u glavnom gradu Srbije. Iako Rusija troši mnogo manje novca i radne snage za promicanje svojih interesa u cijeloj regiji, to dira srca, duše i srca mnogih. Nasuprot tome, Zapad ima male šanse.