Borba za čisti hrvatski jezik: Znate li šta su prestrujnik, šećernice, bakroza?

Prestrujnik, šećernice, bakroza – to su, odnedavno, tri nove hrvatske riječi koje bi, prema zamisli autora, trebale postati dio svakodnevnog službenog hrvatskog jezika.

Ako niste znali, prestrujnik bi bila hrvatska riječ za strujni adapter, dok su šećernice biljke od kojih se proizvodi šećer. Bakroza je nova hrvatska riječ za hepatolentikularnu degeneraciju ili Wilsonovu bolest. Ove tri riječi pobjednice su ovogodišnjeg natječaja kojega provodi časopis Jezik, a podupire Zaklada Dr. Ivan Šreter.

Nastavak je to višegodišnjih natječaja kroz koji se pokušavaju tuđice, odnosno strane riječi koje svakodnevno koristimo u međusobnoj komunikaciji, zamijeniti novim riječima. Poznato je kako u međusobnoj komunikaciji koristimo niz srbizama, turcizama, ali i germanizama, anglizama… Rezultat je to geografskog položaja i zajedničke države, koji su doprinijeli da neke tuđice opstanu do danas. Za drugi dio njih odgovorna je moderna tehnologija, odnosno riječi za koje u prvom trenutku u hrvatskom jeziku nisu postojali adekvatni izrazi.

A koliko je takvih riječi govori i podatak da je ovogodišnji natječaj pristiglo više od 500 prijedloga. Tako su u finalu izbora bili još dimodojavnik (detektor dima), izazor (retrovizor), javnozborac / javnozborstvo (PR), krugotok (kružni tok), obrubnik (lajsna), odricajnica (disclaimer, izjava o odricanju od odgovornosti), otpadalište (odlagalište otpada), pridatak (plug in), prijevodnici (titlovi), prikaznik (display), zaključaj (lockdown) te znojilište (sauna).

O interesu građana govori i to da je na natječaju sudjelovalo gotovo 400 građana koji su predložili ukupno 538 novih hrvatskih riječi. Treba istaknuti i kako je prvonagrađeni dobio 600 eura, drugi 400, a treći 200.

Problem anglizacije

Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić rekao je kako je jezik živ organizam koji se stalno mijenja, ali i da pri tome na njegov razvoj u posljednje vrijeme snažno utječu mediji i mlađe generacije. Prema njegovim riječima, mlađi govornici hrvatskoga jezika danas su pod snažnim utjecajem engleskoga jezika koji ih preplavljuje preko društvenih mreža, a posebno ih karakteriziraju skraćeni komunikacijski formati poput sveprisutnih kratica (najčešće engleskih). Sve to dovodi do pretjerane anglizacije hrvatskoga jezika. Kako se ističe u novije vrijeme u hrvatski jezik ulaze uglavnom riječi iz engleskoga jezika s time da ih se vrlo rijetko prilagođava hrvatskome jezičnom sustavu za razliku od starih anglizama poput riječi: boks, klub, menadžer ili vikend.

„Osobno sam uvjeren da je riječ o prolaznom i pomodnom trendu koji će se ispuhati u dogledno vrijeme jer dosadašnja iskustva s utjecajem nekog navodno prestižnijeg jezika na hrvatski pokazuju da je riječ o prolaznoj fazi. To je, također, i dio razvoja i prilagodbe hrvatskoga jezika vremenu u kojem traje. Hrvatski jezik neće nestati niti izumrijeti, ali će se sigurno promijeniti i za 50 godina biti drukčiji“, rekao je Jozić.

Dodao je i kako su na ove natječaje koji se organiziraju tijekom posljednjih godina pristigle tisuće riječi, ali i da je u aktivni leksikon hrvatskog jezika ušao mali broj njih. Inače, natječaj se počeo provoditi 1992. godine i to po uzoru na njemački natječaj te je opstao do danas. Prijedlozi za nove hrvatske riječi stižu iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva. Dolaze prijedlozi za neke tuđice koje su tijekom desetljeća postale uvriježene među građanima kao i razni drugi. Pri tome pravo sudjelovanja na natječaju imaju svi. Bitna je samo dobra volja, kvalitetan prijedlog i znati koja riječ se želi promijeniti originalnim hrvatskim izrazom.

Unatoč tome, natječaj prati negativan odjek u javnosti te isti svaki put izazove vrlo podrugljive komentare gotovo svih u hrvatskome medijskom, ali i jezikoslovnom prostoru. Ne pomaže niti činjenica da u cijelom tom natječaju sudjeluju i sveučilišni profesori i da ga provodi znanstveni jezikoslovni časopis.

Predsjednica Povjerenstva časopisa Jezik, koje odabire pobjedničke riječi, Sanda Ham kazala je kako predlagati može svatko i da nema opravdanja. I ona je, između ostaloga, istaknula problem anglizacije, rekavši da se jezik razvija kao i da neki pojmovi ulaze u naše živote te da su samim tim potrebni i nazivi za njih. Podsjetila je i da SAD i Njemačka svake godine proglašavaju svoje najbolje riječi, ali i da je njihov izbor nešto drugačiji jer oni biraju najbolje riječi od već postojećih novih riječi koje te godine već zateknu u upotrebi dok hrvatski natječaj poziva na tvorbu novih riječi. I u Sloveniji postoji sličan natječaj, ali tamo se bira riječ koja je obilježila proteklu godinu. Tako je riječ gasilec (vatrogasac) obilježila 2022. godinu i to zbog golemoga ljetnog požara na Krasu.

Iskustva običnih ljudi

„Zajedničko je to da se nove riječi bilježe, da se potiče tvorba riječi i da se novim riječima i rječniku uopće posvećuje pozornost. U hrvatskom jeziku anglizacija je izrazita. Međutim, te su promjene još ponajviše u razgovornom, neformalnom jeziku, još nisu ušle u standardni jezik. Naš natječaj upozorava na anglizme i potiče da ih zamijenimo hrvatskim riječima“, rekla je Ham.

Izrazila je i nadu da će natječaj trajati i dalje jer, kako je rekla, stižu mlađi, naraštaji se smjenjuju, a i natječaj je tijekom proteklih godina postao tradicija.

Kada je riječ o novim hrvatskim riječima interesantna su i razmišljanja običnih ljudi koji bi se trebali svakodnevno služiti njima.

„Iskreno niti ne razmišljam koja je riječ hrvatska, a koja je neka od tuđica. Za neke riječi znam da su tuđice, ali ih koristimo svi. Mislim da će biti veoma teško da se neke od njih promijene nekim hrvatskim izrazima jer su duboko ukorijenjeni u našem jeziku. U tome ne pomažu niti internet i društvene mreže koje su prepune stranih riječi. Pri tome, proteklih godina sam čuo primjene nekih novih hrvatskih riječi koje bi trebale zamijeniti tuđice. Za neke od njih je teško reći i da su smiješne nego su više tužne“, kaže nam Mario Klarić iz Vinkovaca.

Podsjeća i na neke izraze poput dalekovidnice, koja je trebala zamijeniti riječ televizor, vrtolet umjesto helikoptera… U isto vrijeme podsjetio je i na niz riječi koje su tijekom godina zamijenile neke tuđice i postale dio standardnog jezika koji koristi većina građana. Posebno je ukazao na neke sportske izraze poput ubacivanja (aut), izbornik (selektor), udarac iz kuta (korner), kazneni udarac (penal), razigravač (playmaker)…

„Mislim kako bih sam sebi bio smiješan kada bih rekao idem gledati dalekovidnicu. Isto tako, ne znam kada sam posljednji put rekao selektor ili korner, nego redovito kažem izbornik i udarac iz kuta. S nekim stvarima zaista ne treba raditi na silu nego jednostavno pustiti neka idu nekim svojim tempom i kako su ljudi navikli bez obzira radi li se o tuđici ili hrvatskoj riječi“, ističe Klarić.

Bez pretjerivanja

Lilijana Radobuljac, profesorica hrvatskog jezika u Tehničkoj školi Nikola Tesla u Vukovaru i književnica, pojašnjava kako se radi o novotvorenicama. Prema njenim riječima hrvatski jezik je oduvijek imao potrebu za novotvorenicama i to posebno u novija vremena kako dolazimo do novih pojava i novih predmeta. Isti bi dobivali engleski naziv i onda bi se gledalo kako da ih se zamijeni s nekim odgovarajućim hrvatskim izrazom.

„To je sasvim u redu i potrebno je, ali se ponekad pretjeruje. Treba znati kako je jezik živ organizam i on se razvija kao i čovjek. Koliko je neka od novotvorenica uspješna, govori i to je li postala dio svakodnevne upotrebe među građanima. Ako jeste, onda je ona pun pogodak; ako nije, onda je ona bila nepotrebna. Smatram kako se ne treba pretjerivati ni u čemu, pa tako niti u ovome“, rekla je Radobuljac.

I ona je iznijela niz primjera koji su joj se, kao novotvorenice, pokazale dobrima. Jedna od takvih riječi je računalo (kompjuter), uspornik (ležeći policajac), pisač (printer), preslika (foto kopija)… S druge strane, kako je rekla, niz je onih novotvorenica koje nikada nisu postale dio hrvatskog jezika, kojima se koristi veći broj građana. Prema njenim riječima, pokušavalo se i kroz razne službene dopise, priopćenja i slično, ali one jednostavno nikada nisu postale dio službene komunikacije. Pojasnila je i problem anglizacije, odnosno riječi koje ulaze u hrvatski jezik kroz nove predmete i pojave. Smatra da je to sasvim normalno i očekivano jer se većina tih riječi prvo počne koristiti negdje u svijetu i dobiju nekakav naziv na engleskom jeziku kao najraširenijem jeziku svijeta. Taj naziv se onda godinama koristi i kao takav postane i dio standardne upotrebe među građanima svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Tek kasnije dolazi do pokušaja da se on promijeni, ali to ide teško i sporo, što pokazuju i sva dosadašnja iskustva.

„Kod svih tih prijedloga posljednju riječ uvijek imaju govornici, odnosno obični ljudi. Pri tome je nemoguće postići jezičnu čistoću jer se svaki jezik, pa i hrvatski, razvija i pod utjecajem drugih jezika. Ne postoji nikakva jezična policija i nitko nikome ništa ne može zamjeriti. Bitno je da se međusobno razumijemo, a nekada se bolje razumijemo uz pomoć tuđica. Službeni jezik je službeni jezik, ali meni je onaj slobodni i razgovorni stil nekako draži i jednostavniji“, zaključila je Radobuljac.