Tumpić: Nije pitanje hoće li, već kad će nas pogoditi asteroid

Duboka prostranstva svemira prepuna su brojnih nebeskih tijela koji lete zastrašujućim brzinama, a mnogi od njih nađu se u relativnom Zemljinom susjedstvu. Tako je nedavno pored naše planete proletio asteroid veličine manjeg kamiona, za koji su stručnjaci rekli da je, iako ne bi ugrozio čovječanstvo, pokazao da imamo niz “slijepih tačaka” u otkrivanju prijetnji iz svemira.

I dok se šira javnost skoro pa navikla da pored Zemlje prolijeću razna nebeska tijela, što je donekle dovelo do razvijanja svijesti da smo sigurni i da će nas zaobići svaka prava prijetnja, realnost je drugačija.

Marino Tumpić iz Astronomske udruge Vidulini i voditelj Istarskog svemirskog programa govori da nije pitanje hoće li nas pogoditi veliko nebesko tijelo koje bi moglo uništiti život na našoj planeti, već je pitanje kada će se to dogoditi.

Skeptici bi spremno napali takve tvrdnje, ali dovoljno je pogledati historiju Zemlje da se shvati koliko je Tumpićeva prognoza zastrašujuće izgledna.

Prije 65,5 miliona godina na današnji meksički poluotok Yucatan pao je asteroid promjera od desetak kilometara i izazvao pomor gotovo 80 posto živih vrsta, gdje čak ni moćni dinosaurusi nisu bili sigurni. Vjerovatnoća da bi čovječanstvo preživjelo u ponavljanju takvog događaja bila bi izuzetno mala. Ali nije potrebno ići toliko daleko u našu prošlost, da shvatimo da smo izuzetno ranjivi na opasnosti iz svemira.

Ne tako davne 1908. godine u Tungusku u Rusiji je udarilo tijelo raspona od 60 do 190 metara i tom prilikom je oborilo 80 miliona stabala tunguskih šuma na površini od 2.000 kvadratnih kilometara, snagom od 15 ili čak 20 megatona TNT-a.

Udar se osjetio u čitavom svijetu, a ljudske žrtve nisu zabilježene samo zato što je to tijelo udarilo u sasvim nenaseljeno područje.

Opasnost iz svemira

Priznali mi to sebi ili ne, svemir je potencijalni izvor zastrašujuće opasnosti i Zemljanima statistika ne ide u prilog.

Asteroidi i komete prave su, nestašne, lutalice u Sunčevom sistemu, kaže Tumpić, koji dodaje da ih ima puno, puno više nego li smo to i mogli pretpostavljati prije samo koje desetljeće, a redovno prolaze bliže ili dalje od Zemlje, baš kao i blizu drugih planeta ili njihovih satelita.

“Povremeno, neki od njih na neki ‘čudan način’ zauzme svoje medijsko mjesto te kao vijest obiđe planet. Javnost dobije informaciju da je neki asteroid prošao blizu Zemlje i priča tu završava. Istine radi takav scenarij je najčešći, no on je samo dio nebeskog sinopsisa koji neumitno dovodi do povremenih, katastrofičnih, situacija. Mi se samo nalazimo u međuvremenu koje poznaje ožiljke udara asteroida iz prošlosti i iščekuje udar u budućnosti”, kaže voditelj Istarskog svemirskog programa.

Dodaje da ne znamo kad slijedi destrukcija naše planete i čovječanstva, već samo znamo samo da ona sigurno slijedi u budućnosti koju ne možemo definirati na sate, dane, sedmice ili godine.

Prema njegovim riječima, nama u susret ide takozvani “Game changer asteroid” (GCA), odnosno asteroid toliko velik da može uništiti život na Zemlji ili barem izazvati ozbiljne posljedice svojim udarom.

Problem je, ističe, što vojne i civilne zvjezdarnice u svom osmatranju uspijevaju pokriti tek nekoliko postotaka neba.

“Većinu neba ne možemo skenirati na kvalitetan način jer na planeti nema toliko opreme ni ljudi koji razumiju njezina očitanja. O ogromnoj ‘rupi’ na nebu koju ni na koji način sa Zemlje ne možemo promatrati, da i ne govorimo. Radi se o području uokolo Sunca, smeta nam svjetlost Sunca. Ukoliko nam neki GCA dolijeće upravo sada iz tog smjera mi ćemo to znat otprilike u istom vremenskom razdoblju koliko je potrebno od početka skakanja grafa na seizmografu do pucanja tektonskih ploča, par sekundi ranije u najboljem slučaju. Asteroidi su izazov za ‘opstanak vrsta’ na planeti”, napominje Tumpić.

Mnogi se često pitaju koliko je zaista izgledno da nas pogodi asteroid koji bi mogao načiniti ozbiljnu štetu na Zemlji ili čak ugroziti život kakvog znamo, ali Tumpićeva prognoza zvuči zaista crno.

Nebeska mehanika

“Nije izgledno, to je siguran ishod nebeske mehanike. Problem je samo što se nama kao vrsti vremenski procjep od par godina ili par desetljeća, a kamoli stoljeća čini kao nešto jako dugačko (kronološko vrijeme), dok za svemirske pojmove to nije niti treptaj oka u životu homo sapiensa.”

Problem za čovječanstvo jeste što su Zemljani suočeni sa nizom izazova prilikom potrage za ovakvim opasnim tijelima, poput njihovog malog sjaja u crnilu svemira, što nam otežava da ih vidimo, zatim velike brzine njihovog kretanja, položaja na nebu, a naravno, problem je i vjerovatnoći da se u tom trenutku na prostoru kojim se kreće asteroid vrši sistematsko, ciljano opažanje neba.

“Broj i karakteristike optoelektroničkih robota ove namjene je premali da bi mogli reći kako pratimo situaciju na nebu. Nepokriveno nam je preko 90 posto neba u trenucima kada svi takvi sustavi rade sa maksimalnim naprezanjem u idealnim uvjetima”, kaže Tumpić.

Iz NASA-e su više puta upozorili da ne znamo gdje je većina asteroida koji mogu uzrokovati lokalna i regionalna razaranja na našoj planeti.

Činjenica je da je planeta stalno izložena naletima brojnih nebeskih tijela, ali srećom po nas, većina je dovoljno malog promjera pa uglavnom izgore u atmosferi prije nego što dotaknu tlo. Isto tako, većina Zemlje je prekrivena velikim vodenim površinama, pa nismo ni svjesni koliki broj nebeskih tijela udari u pusta prostranstva, umjesto u gusto naseljena područja, gdje bi izazvali potencijalno velike žrtve.

Srećom, nismo potpuno nemoćni da se odbranimo od ovakvih opasnosti.

Tumpić ističe da ovisno o situaciji, putanji, sastavu asteroida i vremenu koje nam je preostalo do sudara možemo koristiti atomske bojeve glave u direktnom udaru ili indirektnom udaru, postavljanje svojevrsnih robotičkih letjelica – tegljača, reflektore i deflektore čestica… kako bi pomakli trajektoriju leta asteroida.

Finansijski zahtjevi

“Sve to traži sustavno bavljenje ovom tematikom uz poprilično veliki proračun, a toga danas nema. Osobno sam mišljenja da kad bi bilo stani – pani, aerosvemirske snage Ruske Federacije i Sjedinjenih Američkih Država ispalile bi interkontinentalne rakete ususret asteroidu. Ako ništa drugo, u tim posljednjim trenucima barem bismo imali alibi da kažemo; pokušali smo. ‘Happy End’ SF filmove na ovu tematiku čitatelji ovih redaka moraju zaboraviti. Nemamo ništa niti slično tome.”

U drugoj polovici prošle godine, Američka svemirska agencija NASA testirala je sistem zaštite od nebeskih tijela, odnosno zabila je letjelicu DART u asteroid i uspješno mu skrenula putanju. Radilo se o relativno manjem asteroidu, ali ukazuje na potencijalne metode na koji bi se mogla Zemlja zaštiti od opasnih asteroida koji putuju u pravcu naše planete. Ključ je da takav asteroid na vrijeme primijetimo u bespućima svemira.

Ono što bi nam moglo ići u prilog jeste što stalno raste naše saznanje o nebeskim tijelima.

Tumpić navodi da je čovječanstvo u nekoliko navrata međuplanetarnim letjelicama posjećivalo, orbitiralo, slijetalo i (po)gađalo objekte tipa asteroid i komet.

“Naučili smo jako puno o sastavu i karakteristikama takvih nebeskih tijela. Definitivno smo danas ‘polupriučeni’ početnici, ali ne više i potpune neznalice. Predstoji nam još puno posla na tu temu prije nego li budemo spremni za prave akcije. Naravno, niti jedan sustav ne može garantirati potpunu sigurnost našeg preživljavanja.”

A da će novaca za takve aktivnosti biti sve više i više su i projekcije ekonomista i geostratega, dodaje.

“Baza podataka asteroida već neko vrijeme u njihovim glavama pored astronomskih podataka ima i iznos koliko oni vrijede. Trilijuni ili bilijarde američkih dolara vrijednosti krije se u njihovim rudnim bogatstvima. A ratovi se i vode zbog sirovina. Moguće je da čovječanstvo, još prije nego nas nebesa vrate na nivo ameba, ovdje na Zemlji započne nebeska rudarenja, pa namjerno budemo dovlačili asteroide ili komete blizu Zemlje kako bismo ih iskorištavali na taj način.”

Postoji i druga strana ove medalje, dodaje, a odaziva se na katastrofično i namjerno mijenjanje putanje velikih objekata kako bi se sudarili s, primjerice, Marsom ili nekim od velikih mjeseca plinovitih divova (Jupiter, Saturn) a sve u cilju teraformiranja istih.

Što nas dovodi do pitanja sigurnosti naše rase od nebeskih prijetnji.

“Čovječanstvo će biti sigurno od ovakve vrste prijetnji onda kada milijuni naše vrste budu živjeli dalje od Zemlje. No tada nam predstoji daleko opasnija horor epizoda od koje nema bježanja, ili barem je neće biti dok ne savladamo putovanja naših kolonija brzinom svjetlosti. Eksplozije bliskih zvijezda, gama izvori u erupciji smrtonosne i tihe sterilizacije Svega. No, to je neka druga tema”, kaže Tumpić.