‘Ako poželi, Moskva sutra može u Moldaviji ponoviti Donbas’

Ukoliko poželi, Rusija već sutra u Moldaviji može pokrenuti kampanju kakva je viđena u ukrajinskim regijama Donjeck i Lugansk, odnosno u Donbasu 2014. godine, navodi za Al Jazeeru dr. Dumitru Minzarari, predavač sigurnosnih studija na Baltičkom odbrambenom fakultetu.

Ranije je bio saradnik Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove u Berlinu, te saradnik i gostujući naučnik u istraživačkom odjelu NATO Defense Collegea u Rimu. Doktorirao je političke nauke na Univerzitetu Michigan-Ann Arbor i magistrirao međunarodne odnose na Univerzitetu Columbia u New Yorku. Radio je kao državni sekretar za odbrambenu politiku i međunarodnu saradnju u Ministarstvu odbrane Moldavije, te bio na stručnim pozicijama u terenskim misijama OSCE-a u Gruziji, Ukrajini i Kirgistanu.

U razgovoru za Al Jazeeru ukazuje na ozbiljnost prijetnji iz Moskve i na slab odgovor zvaničnog Kišinjeva, te kako je malo nedostajalo da i Moldavija prošle godine postane poprište ruske invazije premda, kako upozorava, taj scenarij nikada nije isključen.

Današnju Moldaviju često miješaju sa kneževinom Moldavijom. Istina je da današnja država ima kontinuitet sa nekadašnjom koja je, kao nezavisna a najvećim dijelom kao vazalna država, postojala nekoliko vjekova. Kneževina Moldavija je zajedno sa kneževinom Vlaškom okosnica buduće države Rumunije.

Kada je u pitanju prostor na kojem se formirala današnja Moldavija, treba se vratiti  u 18. i 19. vijek kada su vođeni žestoki ratovi između Ruskog i Osmanskog carstva u kojem je uglavnom ruska strana odnosila pobjede. To je neminovno dovodilo do toga da je sve više teritorija koje su nekada bile dio Osmanskog carstva  pripadalo Rusiji.

Tako je Mirom iz Jašija 1792. godine, nakon još jednog od brojnih rusko-osmanskih ratova, nova granica utvrđena rijekom Dnjestar i tada je osnovan i grad Tiraspoli, danas u Moldaviji (de facto u Transnjistriji, odnosno Pridnjestrovlju). Dalje osvajanje današnje Moldavije Rusi su nastavili u 19. vijeku. To osvajanje nije bilo trajnog karaktera jer su nakon poraza u Krimskom ratu 1856. morali ovaj prostor (Besarabiju) vratiti Moldaviji. Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine ovaj prostor je opet najvećim dijelom pripao Rusiji.

Šansu za preokret Rumuni su vidjeli u građanskom ratu u Rusiji i 1918. godine su izvršili aneksiju najvećeg dijela današnje Moldavije. I pored podrške većine država Zapada, Sovjetski savez ovo nije priznao i opet se najveći dio današnje države našao u granicama SSSR-a. Današnja Moldavija konačno je oblikovana nakon Drugog svjetskog rata. Kao jedna od 15 federalnih jedinica stekla je pravo na nezavisnost koju je proglasila 1991. godine.

Moldavija je država sa najvećim procentom pravoslavnog stanovništva u svijetu (više od 90 posto su pravoslavci), ali je složen etnički mozaik romanskog, slavenskog i turskog stanovništva.

• Kako komentirate posljednje istupe zvaničnika Moskve i Kišinjeva?

– Nedavne prijetnje ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova na račun Moldavije, a to se desilo tokom sastanka ministarskog vijeća OSCE-a u Skoplju kada je rekao kako je „sudbina Moldavije da bude naredna žrtva hibridnog rata Zapada protiv Rusije“, nije samo upozorenje moldavskim proevropskim vlastima, već i dio detaljnih i stalnih nastojanja Rusije da izvrne činjenice o njenoj vojnoj agresiji protiv Ukrajine.

Lavrov je zaprijetio vlastima Moldavije kako bi ih natjerao da uspore djelovanja koja bi mogla oslabiti ruski vojni i politički utjecaj u regiji Transnjistrija u Moldaviji koja je pod vojnom kontrolom Moskve od raspada SSSR-a. Rusiju brine da bi Moldavija mogla početi aktivno vršiti pritisak na njene ispostave u Transnjistriji, čime bi potkopala kontrolne mehanizme koje je Moskva izgradila preko lokalnih aktera.

Također, Lavrovljevi komentari su bili i upozorenje na moldavske zahtjeve da Rusija povuče svoje vojne snage iz Transnjistrije.

Na kraju, Lavrov je u svom govoru u biti izjednačio ruski propali Kozački plan iz 2003. (da se koristi diplomatska prevara kako bi se efektivno cijela Moldavija stavi pod političku i vojnu kontrolu Rusije) sa pregovaračkim formatom „5+2“ koji je Rusija koristila da postigne slične rezultate za kontrolu cijele Moldavije.

Drugo, Lavrov je iskoristio ministarski format OSCE-a da nastavi sa aktuelnom globalnom kampanjom dezinformacija, pokušavši sakriti vojnu agresiju u Ukrajini kao „hibridni rat Zapada protiv Rusije“ zamijenivši kršenje odredbi Povelje UN-a protiv agresije sa ulogom odbrane i prebacivanjem uloge agresora koji je prvi povukao potez na Zapad.

Glavna meta ove retorike su stanovnici Zapada, u pokušaju ugrožavanja vojne podrške zapadnih vlada Ukrajini, ali i kako bi utjecao ja javno mnijenje svjetskog juga. Lavrovljeva prijetnja za cilj je imala i sprečavanje dodatne pomoći Evropske unije i SAD-a Moldaviji jer je poslužila kao upozorenje Zapadu da će u protivnom Moldavija proći slično kao Ukrajina, sa vojnom agresijom.

Reakcija Moldavije na prijetnje ruskog ministra vanjskih poslova je bila slaba i standardna, slično kao i ranije. To prikazuje kako moldavske vlasti nemaju dobro osmišljenu strategiju prema Rusiji ili ruskom posredničkom ratu koji se dešava u regiji Transnjistrija. Čini se kako trenutne vlasti Moldavije sve polažu u EU integracije, sa pogrešnim nadama da će to automatski riješiti sve probleme sa Rusijom, uključujući i vojnu okupaciju Transnjistrije.

Njihov odgovor na prijetnje Lavrova (i slične prijetnje iz prošlosti koje su iznijeli drugi ruski zvaničnici) pokazuju kako Vlada Moldavije nije uspjela doći ni do kakve prednosti u pregovorima sa Rusijom uprkos što je dobila značajnu lokalnu prednost nakon ruske invazije na Ukrajinu.

• Da li je, prema Vašem mišljenju, Moldavija u istinskoj opasnosti (ako je ikada i prestala biti u opasnosti od proglašenja nezavisnosti) od Rusije? Da li je ova država naredna u ruskim planovima nakon Ukrajine?

– Moldavija je imala ogromnu sreću da izbjegne da joj ruske snage okupiraju teritoriju nakon što je Kremlj izvršio invaziju na Ukrajinu 2022. godine. To se nije desilo samo zbog toga što je propalo amfibijsko iskrcavanje u regiji Odese maja 2022. godine. Rusija je objavila informaciju kako je Moldavija također bila meta u njenoj vojnoj kampanji protiv Ukrajine.

Ni sada ta opasnost nije iščezla. Iako se čini kako je Moldaviju sigurno izolirala Ukrajina od ruske vojne invazije, ovaj osjećaj zavarava. Smanjenje zapadne vojne pomoći Ukrajini omogućilo bi Rusiji da konsolidira svoje vojne položaje i polako obnovi svoje vojne kapacitete. Ovaj predah od vojnog i političkog pritiska omogućio bi Moskvi da reorganizira svoju generalno strategiju i pronađe dodatne tačke pritiska koje može koristiti protiv SAD-a i EU.

Obzirom da je Moldavija izuzetno meka meta, i vojno i politički, prirodan je i vrlo vjerovatan izbor za naredni ruski udar čime bi se pojačao moskovski položaj u širim pregovorima sa Zapadom o kontroli postsovjetskog prostora.

Ono što je najvjerovatnije je da će Rusija prvo koristiti prilike nadolazećih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Moldaviji 2024. i 2025. godine, gdje će pokušati utjecati na njihov ishod i osigurati više moći za svoje poslušnike u Moldaviji ili barem napraviti nefunkcionalne ogranke zakonodavne i izvršne vlasti.

Ako i kada ovi napori propadnu, Rusija će i dalje imati dvije opcije na raspolaganju – ili potaknuti lokalnu oružanu pobunu u Gagauziji koristeći Transnjistriju kao bazu operacija ili pokrenuti konvencionalne napade iz Transnjistrije koju kontrolira.

• Možete li nam reći nešto više o ovim regijama koje spominjete kao žarišta?

– Gagauzija je trenutno Ahilova peta Moldavije zbog nefunkcionalnih politika koje su ranije administracije iz Kišinjeva imale prema ovoj regiji gdje nisu uspjele spriječiti i zaustaviti rast i razvoj utjecaja Rusije nad lokalnim elitama.

Ukoliko Rusija želi, već sutra može pokrenuti scenarij po uzoru iz Donbasa 2014. u Gagauziji.

• Moldavija je dom značajno velike ruske zajednice. Da li je postojala namjera jačanja ove zajednice tokom SSSR-a, po uzoru na naseljavanja Rusa u Ukrajini, Kazahstanu…?

– Tako je, rast broja etničkih Rusa u Moldaviji, kao i onih koji govore ruskim jezikom, tokom SSSR-a bio je posljedica ciljanih politika Moskve. Danas etnički Rusi nisu značajno velika zajednica, oni predstavljaju blizu šest posto stanovništva i žive na desnoj obali rijeke Nistru (vlasti Moldavije ne kontroliraju lijevu obalu koja je većinom u regiji Transnjistrije).

No, najveći problem je to što mnogi moldavski građani koriste ruski jezik kao njihov lingua franca (na primjer u Gagauziji) i većinom prate ruske vijesti. To utječe na njihovu percepciju i politička shvatanja koja su značajno naklonjena ka Rusiji. Ako uzmete u obzir rezultate u prošlosti, kao i javno mnijenje u kojem se provjerava njihov izbor Rusija ili EU, broj pristalica ruske politike i sklonih njihovim strateškim narativima varira između 30 i 40 posto.

• Kako vidite Moldaviju sutra, bliže EU ili Rusiji?

– Da li će Moldavija sutra biti proevropska ili proruska ovisi o brojnim faktorima koji se mogu lako promijeniti. Ukoliko moldavske vlasti uspiju potkopati ruske informacije i operacije utjecaja koje Moskva svakodnevno vrši u Moldaviji, onda će šanse za proevropsku državu biti značajno veće.

Ukoliko ne uspiju u tome, onda će stanovnici postati daleko više razočarani u EU i bliži ruskoj politici. Zapravo, trenutno je u toku borba u Kišinjevu o političkom stavu stanovnika, a takmiče se jako aktivni ruski faktori i jako pasivna moldavska Vlada. Samo kada bi se moldavske vlasti više aktivirale u vršenju strateških komunikacijskih kampanja širom države, imale aktivne kontakte sa stanovnicima i direktno napadale moskovske operacije informisanja i utjecaja u Moldaviji, onda bi mogle očuvati većinu kojoj je bliža Evropska unija.

Trendovi nisu baš optimistični – uprkos ruskoj agresiji u Ukrajini i nekoliko godina vladavine istinski proevropske stranke u Moldaviji, primjetno je sporo opadanje povjerenja javnosti prema EU od 2019. godine. Ono se povećalo, sa 57 posto, kada je Moldaviji ponuđen status kandidata u Uniji 2022. godine, na 63 posto, ali je i dalje ispod brojke iz 2019. godine (65 posto). Prema Institutu za javnu politiku iz Moldavije, aktivna podrška eurointegracijama Moldavije je također pala sa 59,2 posto iz 2019. na 49,7 posto.