Mumović: Cijene električne energije za krajnje kupce će porasti

„Nakon turbulencija izazvanih poremećajem cijena prirodnog gasa, evropsko tržište električne energije se stabilizovalo. Rat u Ukrajini se odrazio na cijene električne energije u mjeri u kojoj tržišnu cijenu određuje granična cijena proizvodnje iz elektrana na prirodni gas. Kako se snabdijevanje prirodnim gasom stabilizovalo, tako se i cijena električne energije na tržištima stabilizovala“, navodi Milka Mumović, stručnjakinja za električnu energiju i statistiku pri Sekretarijatu Energetske zajednice u Beču.

Međutim, dodaje kako su cijene električne energije i dalje nepostojane (volatilne), na šta utiče više činilaca.

„Sve veći udio električne energije iz solarnih i vjetroelektrana sa zanemarivim graničnim troškom proizvodnje, utiče na formiranje cijena na organizovanim dnevnim i unutardnevnim tržištima. Geopolitički izazovi povećavaju rizik u pogledu sigurnosti snabdijevanja, a što se već ogleda u likvidnosti trgovanja dugoročnim produktima. Važan činilac je povjerenje u dugoročne politike i opredjeljenja. Rat u Gazi nema neposredan uticaj na tržište električne energije, osim kao pokazatelj opšte neizvjesnosti koja može uzdrmati globalnu ekonomiju, pa time i tržište električne energije.“

• Kako ocjenjujete lanac snabdijevanja i da li može doći do nekih sigurnosnih poremećaja?

– Na kratak rok, sigurnost snabdijevanja električnom energijom nije ugrožena, u regiji takozvanog Zapadnog Balkana elektrane na fosilna goriva su uglavnom snabdjevene lokalno ili pokrivene solidnim ugovorima, imaju dovoljno goriva za zimsku sezonu, hidrološki uslovi su bolji nego u istom periodu prethodne godine, akumulacije hidroelektrana su u dobrom stanju. Pojedinačni problem nisu isključeni, ali međusobna povezanost i povezanost s evropskim tržištem daje sigurnost da se može nabaviti dovoljna količina energije za potrebe krajnjih kupaca. Poremećaji izazvani geopolitičkim potresima se ne mogu isključiti.

• Hoće li i u narednom periodu cijene električne energije nastaviti rasti?

– Projekcije i scenariji koji se razrađuju za potrebe planiranja, kao što je izrada nacionalnih integrisanih energetskih i klimatskih planova, nesumnjivo pokazuju da će cijene električne energije s povećanjem udjela energije iz obnovljivih izvora na dugi rok padati, s obzirom na niske granične troškove proizvodnje iz obnovljivih izvora. No, s povećanjem udjela električne energije iz obnovljivih izvora, vjerovatno će troškovi održavanja sistema i troškovi balansiranja sistema rasti. Pored ulaganja u proizvodne objekte, potrebna su ulaganja u mrežnu infrastrukturu što će konačnu cijenu za krajnje kupce sigurno povećati, zavisno od toga koliko se vrednuje dostupnost i raspoloživost električne energije.

Što se tiče Energetske zajednice, cijene za krajnje kupce će vjerovatno porasti zbog toga što treba da odražavaju troškove, od proizvodnje do isporuke krajnjem kupcu i svih usluga povezanih s tim. U većini zemalja na Zapadnom Balkanu cijene za domaćinstva i male kupce se i dalje održavaju na nivou ispod tržišnih cijena, a često i ispod troškova proizvodnje, odnosno nabavke, kao mjera zaštite standarda građana i očuvanja socijalne kohezije. Kad cijene ne odražavaju troškove, onda se takve niske stabilne cijene održavaju unakrsnim subvencionisanjem između grupa potrošača ili svih potrošača na račun elektroenergetskih subjekata.

Kupci često vide samo troškove proizvodnje i smatraju da električna energija treba da bude jeftina jer su najveća proizvodna postrojenja amortizovana, pa je i cijena koštanja niska. No, treba znati da takvi objekti ne mogu biti pouzdani, čak i ako se redovno održavaju, tako da se na kraju mora platiti puna cijena, bilo kroz tekuće cijene, bilo prevaljivanjem troškova na druge kupce ili na buduće periode, bilo iz javnih prihoda putem ciljanih subvencija kojima se štite kupci, naročito ugroženi kupci.

• Koji su to najveći izazovi posebno u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora?

– Najveći izazov je planiranje. Proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora u pravilu je manje predvidiva od drugih tehnologija. Proizvodnja iz hidroelektrana se može dosta pouzdano planirati sezonski. Kriva proizvodnje iz solarnih elektrana se može postaviti sa solidnim stepenom vjerovatnoće i dosta pouzdano podešavati dan unaprijed. Proizvodnja iz vjetroelektrana je najmanje predvidiva. Uspostavljanje dnevnog i unutar dnevnog trgovanja uz balansnu odgovornost svih učesnika je najbolji način da se obnovljivi resursi koriste na ekonomičan i efikasan način.

• Kakvo je stanje na tržištu električne energije u zemljama Zapadnog Balkana?

– Organizovano tržište za dan unaprijed u Evropi je integrisano na takav način da su sve zone trgovanja spojene do nivoa koji dozvoljavaju raspoloživi kapaciteti električnih vodova koji ih povezuju. Cijene električne energije u zemljama na Zapadnom Balkanu dijelom zavise od veleprodajnih tržišnih cijena na susjednim tržištima Evropske unije s kojima su povezana i na koje učesnici iz zemalja na Zapadnom Balkanu izvoze i uvoze, te se na taj način prenose na veleprodajne transakcije na domaćem tržištu.

Drugi bitan element je neizvjesnost poslovanja koja je dodatno uvećana za rizik zemlje u odnosu na rizik poslovanja u Evropskoj uniji. Troškovi proizvodnje u elektranama na Zapadnom Balkanu se nisu bitno povećali, s obzirom na to da je udio proizvodnje koja koristi prirodni gas zanemariv, a ne postoji obaveza plaćanja za emisiju ugljen dioksida, osim u Crnoj Gori. No, zbog višedecenijskog zanemarivanja, nedovoljnog ulaganja u proizvodne objekte, zastarjelih ili potpuno amortizovanih postrojenja, Zapadnom Balkanu prijeti ozbiljan nedostatak električne energije iz domaćih izvora, tako da se dugoročno može očekivati da se granična cijena formira na nivou tržišne cijene na susjednim tržištima.

• Šta bi vlasti zemalja Zapadnog Balkana mogle učiniti po pitanju zaštite potrošača kada je riječ o cijenama električne energije?

– U vrijeme izuzetno visokih i nestabilnih cijena, može biti opravdano preduzeti određene mjere zaštite kupaca. Kao i u Evropskoj uniji, državna intervencija na cijene električne energije je strogo uslovljena propisima iz oblasti unutrašnjeg tržišta električne energije, zaštite konkurencije i državne pomoći. Energetska zajednica je usvojila Direktivu 2019/944 o unutrašnjem tržištu električne energije koja propisuje da se bilo kakva mjera kojom se ograničava cijena na nivo ispod tržišne cijene može odnositi samo na zaštitu siromašnih i ugroženih kupaca u kategoriji domaćinstva, te pored ostalog, mora biti jasno definisana, transparentna, nediskriminirajuća i provjerljiva, vremenski ograničena i usklađena s potrebama korisnika, kao i da ne smije za posljedicu imati dodatne troškove za tržišne učesnike na diskriminirajući način. Bitno je podvući da se zaštita u pogledu cijena za krajnje kupce ispod tržišnih cijena može obezbijediti samo izuzetno i samo za ugrožena domaćinstva.

Univerzalna usluga se garantuje svim domaćinstvima, a može obuhvatiti i mala preduzeća. Pravo na univerzalnu uslugu obuhvata isporuku energije određenog kvaliteta, po konkurentskim, lako uporedivim i transparentnim cijenama. U većini članica Energetske zajednice je definisan koncept ugroženog kupca, ali je državna intervencija u pogledu cijena znatno šira i odnosi se ne samo na ugrožene kupce, nego u pravilu na sva domaćinstva, a često i na industrijske potrošače. Tako širok opseg zaštite ne samo da ometa otvaranje maloprodajnog tržišta, nego je i skup i neefikasan. Društvo može i treba da štiti ugrožene kupce, ako je potrebno i intervencijom u maloprodajne cijene, i to u mjeri u kojoj neće narušiti ravnopravnost tržišnih učesnika, ali ne smije intervenisati u cijenama za sve kupce, između ostalog i zato što mora obezbijediti sredstva da nadoknadi troškove tržišnih učesnika na čiji teret pada razlika u cijeni, a i zato što kupci neće imati interes da prilagode i optimizuju svoju potrošnju prema mogućnostima sistema.

• Zbog čega se električna energija treba racionalno koristiti posebno u zimskim mjesecima?

– Sve vidove energije treba uvijek racionalno koristiti i ne rasipati bespotrebno. To je pogotovo važno kod nas gdje se značajan dio električne energije dobiva sagorijevanjem fosilnih goriva, uglavnom mrkog uglja i lignita. Cijene mogu doprinijeti da se obrasci potrošnje prilagode ponudi i potražnji na tržištu i mogućnostima elektroenergetskog sistema, ali to nije dovoljno. Potrebno je jačati svijest da se ograničeni prirodni resursi moraju čuvati, da svako koliko može doprinese smanjenju zagađenja, da energija iz zastarjelih termoelektrana na ugalj nije jeftina, naprotiv, da košta zajednicu i da ugrožava zdravlje ljudi. Na primjer, na Balkanu se električna energija u velikoj mjeri koristi za grijanje, tako da su zimski mjeseci karakteristični po velikoj potrošnji i velikom opterećenju sistema.

Korištenje električne energije proizvedene sagorijevanjem uglja za potrebe grijanja je tipičan primjer neracionalne potrošnje energenata i energije. Naime većina naših termoelektrana su stare preko 30 godina, rade s koeficijentom efikasnosti ispod 0,30, što znači da od 100 kWh toplotne energije dobijemo manje od 30 kWh električne energije. Ta energija se kroz prenosnu i distributivnu mrežu, uz gubitke na mreži od najmanje 10 posto, dovede do krajnjeg kupca koji je ponovo konvertuje u toplotnu energiju. Elektroenergetski sistem se projektuje da nesmetano radi u vrijeme najvećeg – vršnog opterećenja. Kako se vršno opterećenje povećava, prenosni i distributivni sistemi se moraju prilagođavati da odgovore potrebama za šta su potrebna nova ulaganja. Racionalno korištenje električne energije doprinosi boljem korištenju postojeće proizvodne i mrežne infrastrukture, boljem kvalitetu usluge i nižim troškovima za korisnike.

• Kakva su Vaša predviđanja i šta možemo očekivati u narednom periodu kada se govori o električnoj energiji?

– Formulisani energetski i klimatski ciljevi pozitivno utiču na predvidljivost tržišta i smanjuju rizik poslovanja i ulaganja u nove elektroenergetske objekte. U tom pogledu je važan tehnološki napredak i očekivanja od tehnoloških unapređenja. Računajući na tehnološke proboje koji su nužni da se ostvari tranzicija, postoji veći interes za ulaganja u inovacije i istraživanja s jedne strane, kao i u projekte s kraćim periodom otplate, kao što su proizvodnja iz obnovljivih izvora, projekti za povećanje energetske efikasnosti i optimizacija korištenja raspoložive infrastrukture. Veliki elektroenergetski sistemi mogu biti nosioci napretka koji će povući pokretanje čitavog spektra novih igrača, ili mogu biti kočnica koja će usporavati sve procese dok se ne uruši.

Ukoliko se nastavi poslovanje kao do sada, oslanjanjem isključivo ili pretežno na postojeće objekte dok god se krpe i popravljaju, bez ulaganja u znanje, istraživanje, razvoj, mi nećemo imati ni materijalnih ni kadrovskih mogućnosti da provedemo prijeko potrebnu tranziciju. Nadam se da će donosioci odluka u velikim sistemima odlučiti da ulažu u znanje, inovacije i napredna rješenja i omogućiti mnoštvu drugih učesnika, kao što su energetske zadruge, zajednice obnovljive energije, nezavisni agregatori, da se uključe i sami doprinose optimalnoj alokaciji raspoloživih resursa.