Kissingerov život: Od ‘ratnog huškača’ do dobitnika Nobelove nagrade za mir

Nekoliko dobitnika Nobelove nagrade za mir ponijeli su epitet ratnih huškača, a Henry Kissinger, zagonetni diplomat hrapavog glasa, to je i bio.

Kissingerove kontradiktornosti, koji je umro u svojoj porodičnoj kući u Connecticutu u 101. godini, tu ne prestaju.

Akademik koji je postao slavna osoba, Kissinger je bio jevrejski tinejdžer koji je pobjegao od nacista, “tajni swinger” – kako je sam priznao – koji je izlazio s pin-up djevojkama, makijavelistički savjetnik predsjednika Sjedinjenih Američkih Država koji je promijenio tok historije i radoholičar koji je ostao aktivan sve do smrti.

Rasprava o tome je li bivši američki državni sekretar bio pametan savjetnik ili nemilosrdni jastreb vjerovatno neće tako skoro završiti. Obavljao je tu ulogu za vrijeme dva predsjednika: Richarda Nixona i Geralda Forda, obojice republikanaca.

Kissingerov rad na diplomatskom otvaranju Kine prema SAD-u, prekretnica u američko-sovjetskim poslovima s oružjem i uspostavljanje mira između Izraelaca i Arapa nisu sporni. Međutim, njegova uloga u Vijetnamskom ratu i njegova podrška antikomunističkim diktaturama, posebno u Latinskoj Americi, i dalje izazivaju podjele.

“Posmatrao je svijet s visine od 10 kilometara, promovirajući široke interese i dugoročne ciljeve na način koji je potcjenjivao negativne troškove koje bi ljudi snosili, posebno oni u društvima koja su bila drugačija od američkog”, kaže za Al Jazeeru Jeremi Suri, profesor historije na Univerzitetu Texas u Austinu.

Prije dvije godine 2021, kad mu je bilo 99, Kissinger je bio koautor knjige o umjetnoj inteligenciji s bivšim izvršnim direktorom Googlea Ericom Schmidtom i informatičkim naučnikom s MIT-a Danielom Huttenlocherom.

“Henry Kissinger u dobi od 90 godina nije znao ništa o digitalnom svijetu, iako je imao mnogo mišljenja o njemu”, rekao je Schmidt voditelju podcasta Timu Ferrisu kada je knjiga objavljena. “Ali on je ovladao digitalnim svijetom i umjetnom inteligencijom spretnošću i brzinom ljudi koji to tek sada počinju. To je jedinstveno za njega. To je dar.”

Kissingerov sin, David Kissinger, također je istakao jedinstvenu dugovječnost svog oca uoči stote rođendanske proslave, kojoj je prisustvovao sadašnji američki državni sekretar Antony Blinken.

“Ne samo da je nadživio većinu svojih vršnjaka, eminentnih klevetnika i učenika, nego je također ostao neumorno aktivan tokom svojih 90-ih”, napisao je mlađi Kissinger u The Washington Postu prošlog maja.

Na pitanje o Blinkenovom prisustvu na zabavi, glasnogovornik State Departmenta Vedant Patel primijetio je “razlike” u politici između njih dvojice. Ipak, dodao je, Blinken je imao “priliku sarađivati” s bivšim visokim diplomatom nekoliko puta otkako je preuzeo dužnost.

Kissingerova životna priča ima elemente klasičnog američkog imigracijskog uspjeha. Rođen je 1923. u Furthu, u Njemačkoj, od pobožnih roditelja jevrejske srednje klase. Suočeni s rastućom plimom antisemitizma, pobjegli su iz Trećeg Reicha i nastanili se u New Yorku 1938. godine.

Kissinger je služio u američkoj vojsci u Njemačkoj i vidio je borbu tokom odlučujuće i brutalne Bitke kod Bulgea. Kao izvorni govornik njemačkog, dodijeljene su mu uloge u protuobavještajnoj službi i zaradio je Bronzanu zvijezdu tražeći bivše oficire Gestapoa.

Vratio se u SAD 1947. kako bi počeo slavnu akademsku karijeru na Univerzitetu Harvard koja ga je dovela do honorarnih savjetničkih uloga u Bijeloj kući pod predsjednicima Johnom F. Kennedyjem i Lyndonom Johnsonom i usmjerila ga na put njegova životnog djela.

Realist koji je prekoravao moraliziranje

Kissinger je prekorio kolege zbog moraliziranja iz doba Hladnog rata i pozvao na pragmatizam. “Fleksibilan odgovor” na komunističku agresiju koristio bi konvencionalno i nuklearno oružje kao sredstvo odvraćanja, a ne prijetnje sveobuhvatnom nuklearnom odmazdom, rekao je.

“Izgradio je svoju slavu predstavljajući sebe kao suštinskog evropskog realistu koji je posuđen nezrelom i naivnom SAD-u da je pouči surovim i nepromjenjivim zakonima međunarodnih odnosa”, kaže za Al Jazeeru Mario Del Pero, historičar s pariškog Sciences Poa.

Novoizabrani predsjednik Richard Nixon postavio je Kissingera za svog savjetnika za nacionalnu sigurnost 1968. Počeo je preoblikovati vanjskopolitički stroj Washingtona, zaobilazeći State Department i koncentrirajući moć u Vijeću za nacionalnu sigurnost Bijele kuće.

“Kissinger je stvorio model za upravljanje mašinerijom složene demokratije za donošenje strateških odluka kojima je nedostajala podrška javnosti, ali su služile nacionalnim interesima. Bio je kontroverzan, ali njegova realpolitika utjecala je na dvije generacije kreatora politike”, dodao je Suri.

Njegovi favorizirani “zakulisni” razgovori utrli su put diplomatskom otvaranju s Kinom i detantu i Sporazumu o ograničenju strateškog naoružanja (SALT I) sa Sovjetskim savezom. U vanjskim poslovima, Washington nije imao “stalne prijatelje ili neprijatelje, samo interese”, jednom je napisao.

Njegov najveći izazov bio je Vijetnamski rat koji je do 1969. postajao sve skuplji, smrtonosniji i nepopularniji. Kissinger je tražio “častan mir” otvaranjem pregovora sa Sjevernim Vijetnamom dok je koristio razorna bombardiranja kako bi poboljšao svoju pregovaračku moć.

Ključni problem politike nije kontrola zla, već ograničavanje pravednosti.

(Henry Kissinger)

Kissingerov plan produžio je rat za četiri godine i uključivao tajne bombaške napade u Laosu i Kambodži, odnijevši živote 22.000 američkih vojnika, i mnogo više stanovnika Jugoistočne Azije, pomažući genocidnim Crvenim Kmerima da preuzmu vlast u Kambodži.

Otkrića o Kissingerovim tajnim razgovorima sa sjevernovijetnamskim pregovaračima u Parizu donijela su mu status slavne osobe. Novinari su ispitivali njegove ludorije s manekenkom Candice Bergen, glumicom Jill St John i drugima.

“Moć je ultimativni afrodizijak”, odgovorio je.

Nobelova nagrada za mir

Dogovor o prekidu vatre u januaru 1973. donio mu je Nobelovu nagradu za mir. Iste godine, njegova shuttle diplomatija između Izraela, Egipta i Sirije pomogla je da se spriječi eskalacija rata Jom Kipur u posredničko suočavanje između Washingtona i Moskve.

“Bio je prvi američki slavni diplomat, kultni vanjskopolitički stručnjak koji je spasio svijet i uspostavio mir, ali koji se također pojavljivao na stranicama časopisa People i drugih novina”, rekao je za Al Jazeeru Thomas Schwartz, historičar sa Univerziteta Vanderbilt. “Bio je swinger koji je izlazio s lijepim ženama. Svi poslije uspoređivani su s njim i živjeli su u njegovoj sjeni.”

Time je geostratezima koji su došli na scenu nakon njega, od Zbigniewa Brzezinskog do Madeleine Albright i Condoleezze Rice, letvica postavljena visoko. Za neke je, međutim, Kissingerova navodna briljantnost iskorištena za učinak.

“Puno je rečeno o Kissingerovoj genijalnosti i realpolitici sličnoj Bismarcku”, rekao je Del Pero, autor knjige The Eccentric Realist: Henry Kissinger and the Shaping of American Foreign Policy. “Postigao je uspjehe u svom mandatu, naravno, ali neki od njih, kao što su otvaranje prema Kini i SALT sporazumi s Moskvom, bili su više-manje neizbježni i već su istraženi pod Johnsonom. Rat u Vijetnamu produžen je dok se pokušavao postići gotovo nemogući mir.”

Kissingerovi saradnici

Kissinger je napustio dužnost na kraju Fordova mandata, ali je nastavio savjetovati predsjednike, pisati o globalnim odnosima i raspravljati o Iraku, Siriji, Ukrajini i drugim ratovima na televiziji. Njegova tajanstvena kompanija, Kissinger Associates Inc. savjetuje klijente o poslovnoj strategiji. Godine Bijele kuće, memoari iz 1979. godine, osvojili su Nacionalnu književnu nagradu za historiju.

Njegov nemilosrdni pragmatizam sve je više dolazio pod povećalo, a posebno je to učinio britansko-američki novinar Christopher Hitchens u knjizi Suđenje Henryju Kissingeru, iz 2001. godine, koja je obradila slučaj tužitelja za ratne zločine. Hitchens je optužio Kissingera za bombardiranje Kambodže, podržavanje indonezijske okupacije Istočnog Timora i orkestriranje svrgavanja čileanskog marksističkog predsjednika Salvadora Allendea u korist desničarskog diktatora Augusta Pinocheta.

Aktivisti su se zalagali za potjernice i organizirali performanse hapšenja Kissingera. Drugi novinar, Seymour Hersh kaže kako je govorio o svojoj “mračnoj strani”, ali je odbacio krivični progon.

“On ima svoju rečenicu; mora živjeti sam sa sobom”, rekao je Hersh.

Schwartz, autor knjige Henry Kissinger i dileme američke moći, više je suosjećajan. Kissingera je najbolje shvatiti kao realista koji je branio zemlju koja mu je dala pojas spasa od plinskih komora i školovanje u Ivy League.

“Zbog svog iskustva u nacističkoj Njemačkoj, Kissinger je bio sumnjičav da izbori ne donose uvijek liberalnu demokratiju, već mogu dovesti do drugačije vrste izbora ljudi, masovne vladavine i diktature”, rekao je Schwartz za Al Jazeeru.

“Napadali su ga da je popustio autoritarcima, od kineskih komunista do Pinocheta i egipatskog Anwara Sadata. Neko može zauzeti moralnu uzvišenost, ali historija pokazuje da je teško donijeti humane demokratske alternative u zemlje u kojima se ljudi krvavo bore oko uloga.”

Procjena Kissingerovog dosijea sada je posao za historičare. Za oca dvoje djece moral je uvijek bio složen.

Prema njegovim vlastitim riječima: “Ključni problem politike nije kontrola zla, već ograničenje pravednosti.”

William Roberts i Joseph Stepansky doprinijeli su ovom tekstu.