Uhvaćeni između dva rata: Sirijci u Libanu strahuju

Pobjegli su od rata u Siriji. Sada kada je još jedan možda na pomolu, Sirijci u Libanu se plaše da bi ih to moglo prisiliti da se vrate kući.

Sirijske izbjeglice ispred šatora u neformalnom naselju, u Al-Marju, u Bekaai, u Libanu, 5. aprila 2023. U Libanu živi 1,5 miliona sirijskih izbjeglica [Emilie Madi/Reuters]

* Basil je imao 15 godina kada je pobjegao od rata u Siriji kako bi započeo novi život u Libanu.

Sada se boji da bi borbe između Hamasa i Izraela mogle pokrenuti širi sukob koji će destabilizirati regiju. To bi sirijske izbjeglice poput njega moglo prisiliti da naprave nemoguć izbor: da ostanu i dožive drugi rat ili da se vrate u svoju represivnu domovinu.

„Povratak u Siriju mi je zadnja opcija“, Basil je kazao Al Jazeeri u brijačnici u glavnom gradu Libana, Bejrutu.

„Još nema sigurnosti ni stabilnosti [u Siriji]“, dodao je.

U Libani živi 1,5 miliona sirijskih izbjeglica, prema vladinim ciframa. Od te cifre, koja nije ažurirana godinama, 800 000 ih je registrovala Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR).

Mnogi Sirijci posmatraju nasilje na libansko-izraelskoj granici između Hezbollaha i Izraela. Hezbollah je saveznik Hamasa i dio je tzv. ‘osovine otpora’ koja uključuje Siriju i Iran.

Sela na jugu Libana su se već počela prazniti, dok ljudi bježe prema sjeveru, u strahu od izraelskog bombardovanja. U četvrtak je Izrael proširio regionalni obim sukoba bombardujući glavne sirijske aerodrome, da bi, navodno, poremetio iranske dobavljačke linije.

Sada, kada se naziru izgledi za regionalni rat, mnogi Sirijci u Libanu kažu da bi ih bilo koji veći  sukob mogao prisiliti da se vrate kući, gdje režim regrutuje mladiće i često zatvara, muči i ubija one koje smatra protivnicima.

„Situacija će biti zaista teška [za Sirijce] ako ne budemo mogli ostati u Libanu. Neki će pokušati otputovati u neku drugu državi na neki način, pa neće biti pogođeni“, priča Basil. „Ali ako budemo morali birati između Libana i Sirije, onda ne znam šta ćemo uraditi ili gdje ćemo ići.“

Strah od poziva u vojsku

Devetnaestogodišnji Ahmed je kazao da je pobjegao iz Sirije kako bi izbjegao obavezni vojni rok. Većina Sirijaca u Libanu, kaže on, se plaši poziva u vojsku, koja je i dalje u ratu s pobunjeničkim grupama na sjeveru Sirije.

„Kako ćemo otići [u sigurniju državu] ako ima problema u Libanu? Većina Sirijaca nema pasoš ili neki drugi oblik identifikacionog dokumenta“, kazao je Ahmed.

Liban je smješten između Sirije i Izraela. Osim tih susjeda, najbliža država mu je Kipar, do koje su siromašni Sirijci i Libanci pokušali doći preko mora.

Ali libanska vojska često vraća Sirijce nazad i potom ih deportuje u Siriju, prema podacima Human Rights Watcha.

Za vrijeme prošle Nove godine, libanska vojska je deportovala 200 Sirijaca jer su pokušali pobjeći preko Sredozemnog mora. Odveli su ih u udaljeno selo na sjeveru Libana i rekli im da pređu granicu.

„[Ekonomska] situacija u Libanu je gotovo jednako loša kao i u Siriji, a čak i neki Libanci bježe [iz Libana]. Razlika između Libana i Sirije je ta da Sirijci moraju služiti vojni rok. Ali, neću se vratiti u Siriju [ako bude rata u Libanu]“, kazao je Ahmed, odmahujući glavom.

Još jedna sirijska izbjeglica, Mohamad, dodao je da je sve izraženiji rasizam u Libanu učinio da se on i nekolicina drugih boje migracija u nove zajednice unutar države ako izbije rat. Svaki veći izraelski napad bi vjerovatno ciljao i razorio predjele koje kontroliše Hezbollah, kao što su južni Liban i južna predgrađa Bejruta.

To bi natjeralo Libance i Sirijce da bježe na sjever, ali Mohamad je kazao da su sela na sjeveru manje gostoljubiva prema Sirijcima. Al Jazeeri je ispričao kako bande često prilaze Sirijcima kako bi provodili nezakonit policijski sat, tražili im dokumente ili ih napadali.

Mnogi bi Sirijci, smatra on, mogli zaključiti da je sigurnije vratiti se u Siriju.

„Nevezano za rat, većina Sirijaca već razmišlja o povratku u Siriju zbog rasizma ovdje“, kazao je Mohamad.

Strah od odmazde

Ipak, mnogi Sirijci se boje da bi se mogli suočiti s odmazdom režima predsjednika Bashara al-Assada ako se vrate kući.

U 2021, Human Rights Watch je razgovarao sa 65 članova porodice ljudi koji su se vratili u Siriju. Rečeno im je da je 21 uhapšeno, 13 mučeno, troje oteto, petero ubijeno i 17 nestalo.

Sirijci iz većih i manjih gradova koji se tradicionalno protive režimu, u najvećoj su opasnosti, objašnjava Basil koji je iz Idliba, pokrajine na sjeveru Sirije.

Idlib je postao enklava u kojoj žive milioni ljudi bez adekvatnog smještaja, hrane ili vode. Više od polovine od četiri miliona stanovnika ove pokrajine, interno je raseljeno, od kojih je većina otišla ili pobjegla iz svojih gradova i sela nakon što je ih je režim ponovo zauzeo.

Od 2017, stanovnici Idliba žive pod kontrolom opozicione grupe povezane sa Al-Kaidom, a i često ga je bombardovala i granatirala sirijska vojska. Samo u ovoj sedmici, režimska ofanziva je navodno usmrtila više desetaka ljudi, kako tvrde aktivisti.

Basil kaže da će, ako se vrati u Siriju, biti smatran protivnikom režima kada otkriju da je iz Idliba. Vjeruje da bi ga potom zatvorili i ubili. „To je najveći rizik. Vratiti se u Siriju je kao da počinite samoubistvo“, kazao je Basil. „Vratiti se tamo nesumnjivo je najgori scenarij.“

*Imena su promijenjena iz sigurnosnih razloga

Izvor: Al Jazeera