Švedsko upozorenje Evropi: Kako desnica brzo može zaustaviti zelenu tranziciju

Stranke krajnje desnice i populisti iz dana u dan jačaju širom Evrope. Njihov porast u početku je izazivao strah uglavnom vezan za porast mržnje prema strancima, protivljenje migrantskim politikama, ali u posljednje vrijeme sve je veći broj onih koji upozoravaju na desničarsku opasnost po sve segmente društva.

Lisa Pelling, politologinja i voditeljica think tanka Arena Idé iz Štokholma i bivša politička savjetnica u švedskom ministarstvu vanjskih poslova uradila je analizu za IPS Journal i Social Europe u kojoj je pokazala kako je populistička desnica za manje od godinu dana u Švedskoj zaustavila ili unazadila mnoge procese vezane za klimatske promjene.

Ona ističe kako je duga lista klimatskih problema u Švedskoj, a ona bi trebala poslužiti kao poziv na uzbunu za druge zemlje u kojima radikalna desnica nastoji osvojiti vlast.

Aktuelna švedska vlada nije još ni godinu dana na vlasti, ali koalicija konzervativaca, liberala i demokršćana premijera Ulfa Kristerssona, koja vlada uz parlamentarnu podršku radikalno desnih Švedskih demokrata, već ima loš dosije. Pelling navodi kako je teško zamisliti neku vladu koja je tako brzo i u tako kratkom periodu povećala emisije stakleničkih plinova.

Čak i prije nego što su preuzele dužnost u oktobru 2022., četiri su stranke najavile da će otkazati planove za rekonstrukciju 150 godina stare švedske željezničke infrastrukture za brze vozove. Nove bi pruge donijele dobrodošlo olakšanje prenapučenoj švedskoj mreži koja je sve više pogođena nesrećama. Brzi vozovi također bi dramatično skratili vrijeme putovanja u jednoj od geografski najvećih zemalja Evrope, a putovanje od Štokholma do Goteborga trajalo bi dva umjesto tri sata.

Umjesto toga, navodi Pelling, koalicijske stranke obećale su ulaganja u održavanje postojećih željeznica, ali kroz prvi budžet nove vlade preusmjereno je  70 miliona eura za održavanje autocesta. U Švedskoj također više nema znakova KlimaTicketa u austrijskom stilu ili Deutschland-Ticketa. Umjesto subvencioniranja javnog prevoza, desničarska vlada smanjila je poreze na fosilna goriva.

Nekoliko koraka unazad u zaštiti klime

Švedska strategija za usklađivanje s Pariškim sporazumom iz 2015. fokusirana je na ključni cilj, smanjiti emisije ugljičnog dioksida iz domaćeg prometa za najmanje 70 posto do 2030. u usporedbi s 2010. Najvažniji alat za postizanje ovog cilja do 2030. bilo je obavezati trgovce gorivom da postupno uvode sve više i više biogoriva u fosilni dizel i benzin. Ipak, nova je vlada odlučila drastično smanjiti potrebni udio biogoriva, s 30,5 posto u dizelu i 7,8 posto u benzinu na samo 6 posto 2024. godine.

„Ovo su loše vijesti za švedsku industriju biogoriva, također ključnu za ostvarenje cilja do 2030. godine. Benzinska kompanija ST1, na primjer, upravo je uložila 3 milijarde švedskih kruna u novo postrojenje za proizvodnju biogoriva. Sada će morati izvoziti obnovljiva goriva proizvedena u Goteborgu, dok Švedska uvozi fosilna goriva iz inostranstva“, navodi Pelling.

Vlada je također poništila nedavnu reformu poreznih izuzeća za putnike. Reforma je osmišljena kako bi se stvorili poticaji za putovanje javnim prevozom, dok se istovremeno podržavaju vozači automobila u ruralnim područjima s lošom infrastrukturom javnog prevoza. Novo oporezivanje umjesto toga favorizira vozače velikih gradskih automobila.

Prema njenom mišljenju, ni ti vozači neće preći na električni pogon, jer je nova vlada također ukinula klimatski bonus za električna vozila. Manje baterija proizvedenih u Northvoltovoj potpuno novoj tvornici baterija u Skellefteåu, još jednom simbolu švedskog zelenog industrijskog buma, koristit će se u zemlji. Međutim, to je manja prijetnja za Northvolt od drugog dijela politike nove vlade, njezinog, kako Pelling kaže, mahnitog fokusa na nuklearnu energiju.

Proizvodnja baterija, kao i proizvodnja čelika bez fosilnih goriva, još jednog švedskog zelenog ponosa, zahtijeva ogromne količine energije. Vlada sve stavlja na ekspanziju nuklearne energije, smanjujući subvencije za vjetroelektrane. Međutim, dok se hidroelektrane i vjetroelektrane mogu brzo proširiti, za postavljanje novih nuklearnih elektrana trebat će najmanje deset godina. Panika se širi u brzo rastućim industrijama koje su prihvatljive za klimu, a odakle će u međuvremenu dolaziti energija“, pita se Pelling.

Ona u analizi navodi kako nuklearne elektrane možda uopće neće biti izgrađene, čak ni u budućnosti, barem ne 10 reaktora za koje je ministar okoliša obećao da će biti spremni do 2040. To je obećanje izbrisano s vladine web stranice, što je izazvalo međunarodnu sramotu.

Od samoinicijative nije ostalo ni traga

Prije nego što je Kristersson preuzeo dužnost premijera, klimatski ciljevi Švedske bili su ostvarivi, prema Švedskom vijeću za klimatsku politiku, vladinoj nadzornoj agenciji. Sada, kao što je otvoreno potvrdila predsjednica Švedskog društva za očuvanje prirode, Beatrice Rindevall, švedska politika je od ‘nedovoljne postala katastrofalna’.

„Nakon godinu dana novog zakonodavnog tijela, postoje znakovi da bi vlada mogla potpuno odustati od cilja za 2030. i pasivno čekati da Evropska unija umjesto toga postavi ciljeve. Spisak nedavnih klimatskih neuspjeha u Švedskoj nezamislivo je dugačak, ali i dalje raste. To je strašni poziv na uzbunu za druge evropske zemlje u kojima se radikalno desničarski populisti bore za vlast“, upozorava Pelling.

Od AfD-a (Alternative za Njemačku) do španskog Voxa, te se stranke sve više hrane otrovnom kombinacijom poricanja klime, rasizma i mizoginije koju je američka politologinja Cara Daggett nazvala “petro-maskulinitet”. Kristerssonova vlada ovisi o Švedskim demokratima, stranci s pretežno muškim glasačima, poznatoj po tome što privlači poricatelje klimatskih promjena, koja je otvoreno osporavala valjanost ne samo švedske klimatske agende, već i evropskih i drugih međunarodno dogovorenih ciljeva.

„Švedski demokrati besramno su potaknuli i iskoristili nezadovoljstvo sve većim cijenama goriva koje proizlaze iz sankcija protiv Rusije kako bi povećali broj glasova na izborima 2022. Sada se brinu za svoje biračko tijelo nižim porezima na fosilna goriva, poreznim izuzećima za vozače automobila i ulaganjima u autoceste, a istovremeno smanjuju finansiranje zelene tranzicije“, navodi Pelling.

Dakle, zaključuje Lisa Pelling, Švedska prelazi iz kandidata za lidera tranzicije u zemlju koja nadahnjuje samo nevjericu u brzini kojom se zelena politika može poništiti.