Neobičan susret u Banjoj Luci: Winnetou posjetio umirovljenog člana plemena Apachi

Želimir Šarić, jedan od statista u prvom dijelu filma o Winnetou koji je sniman u bivšoj Jugoslaviji ugostio je Ivicu Zdravkovića koji sada tumači lik indijanskog poglavice.                                                   

Ivica Zdravković je u Bosnu i Hercegovinu došao zbog Želimira Šarića koji je jedno vrijeme bio 'apač' (Ustupljeno Al Jazeeri / Slobodan Rašić - Bobar)

Banjalučane je nedavno iznenadio susret u svom gradu sa američkim indijancem obučenim u tradicionalnu nošnju. Oni koji su čitali knjige Karla Maya ili gledali western filmove u kojima su se kauboji sukobljavali sa indijancima prepoznali su odmah da je to Winnetou, čuveni poglavica Mascalero Apache indijanaca.

Iako su neki sumnjali u autentičnost, ispostaviće se kako se zaista radi o Winnetou, njemačkom glumcu Ivici Zdravkoviću, koji igra u novim filmovima o pomenutom indijanskom poglavici, a zvijezda je Pullman Cityja, kaubojskog grada u Njemačkoj, gdje tumači glavni lik u predstavi “Winnetou”. U Bosnu i Hercegovinu i grad Banja Luku došao je zbog Želimira Šarića koji je jedno vrijeme bio Apache i to prije punih šest decenija. Šarić je bio statista i kaskader u filmu Winnetou, priča prva – Zlato Apacha, koji je sniman 1963. godine, a koji je režirao Harold Reinl.

Jedanaest filmova snimljeno u bivšoj Jugoslaviji

U periodu od 1962. do 1968. godine snimljeno je 11 filmova o Winnetou na temelju romana Karla Maya, koji su prevedeni na više od 40 jezika i prodani u više od 200 miliona primjeraka. Svi su snimani na području bivše Jugoslavije, a najgledaniji su filmovi svih vremena u Njemačkoj.

Zdravković je odlučio napraviti dokumentarni film o onima koji su učestvovali u snimanju serijala o Winnetou iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, a sa Šarićem je zaokružio cijelu priču.

“Učestvovao sam u snimanju prvog dijela priče o Winnetou prije tačno šest decenija. Snimalo se na Plitvičkim jezerima, u kanjonu Zrmanje kod Starigrada, na obroncima Velebita, kod Dubrovnika, Popovo polje kod Trebinja… Učestvovalo je dosta statista iz Like i Dalmacije. Ima anegdota da je bilo teško angažovati statiste za indijance iz Like jer niko nije htio da se odrekne svojih brkova, da ih obrije. Zato su Dalmatinci “uskočili”, ispričao je Želimir Šarić, koji je rođen 1945. godine u Zadru i išao je u prvi razred Gimnazije kada je sniman prvi dio filma i poglavici Apacha.

Šarić je objasnio da je u to doba bio atletski građen, da je uzet za statistu, a već drugi dan, nakon probe kostima dobio da odigra malu ulogu. Naglasio je da su ga držali blizu glavnih glumaca tokom snimanja, Pierra Bricea koji je igrao Winnetoua, Lex Barkera koji je igrao njegovog pobratima Old Shatterhanda i Mariu Versini koja je tumačila lik Nscho-tschi, Winnetouve sestre te Milivoja Popovića – Mavida, beogradskog glumca koji je igrao u filmu Intschu-tschuna, Winnetouvog oca.  Svih četvero su, nažalost, umrli: Barker 1973., Brice 2015., Versini 1994., i Popović Mavid 1994. godine.

“Winnetou otišao u vječna lovišta”, bio je naslov tekstova novina u Njemačkoj, Francuskoj, Italji te onih sa prostora bivše Jugoslavije kada je Pierre Brice umro 2015. godine. Glumac kojeg je proslavila uloga poglavice Apacha izjavljivao je više puta kako mu je tih šest godina snimanja filmova u kojim je glumio Winnetoua bilo najsretnije u životu.

Predvodio napad na utvrđenje bijelaca

“U filmu sam bio i kaskader. Zahvaljujući tome što sam bio atletski građen i znao dobro jahati, uskakao sam u te scene kada je trebalo skočiti na konja i jahati ga bez sedla. Čak sam i predvodio indijanski napad na utvrđenje bijelaca. Igrao sam godinu kasnije u neka dva druga filma i okončao tu karijeru prelaskom u Banja Luku gdje je otac radio pa se čitava porodica preselila. Poslije odsluženja vojnog roka počeo sam raditi kao spiker na Radio Banjaluka, a odatle 1986. godine prešao na Televiziju Sarajevo gdje sam radio kao spiker i reporter do početka nesretnih događaja 1991. godine. Sada sam u penziji”, ispričao nam je Želimir Šarić.

Četrdesetpetogodišnji Ivica Zdravković novi je glumac koji igra Winnetua. Rođen je u Njemačkoj, a njegovi roditelji su porijeklom iz Prokuplja kod Niša u Srbiji. Kao dijete živio je nekoliko godina kod bake u Srbiji. Prema sopstvenom priznanju život je posvetio glumi, sa željom da u filmovima igra  indijance, a posebno da jednog dana utjelovi ulogu poglavice Apache indijanaca, čuvenog Winnetoua, što mu se na kraju i ostvarilo.

Sa seta filma snimanog prije 60 godina (Ustupljeno Al Jazeeri)

Kao dječak je gledao filmove John Wayna, Bruce Leeja, filmove o Tarzanu sa legendarnim Johnny Weissmullerom te western filmove o Winnetou. Sa 18 godina prošao je školu za kaskadere, a igrao je u njemačkim serijama i filmovima „Der clown“, „Alarm fur cobra 11“ i „Die motorrads cops“.

“Gledao sam te filmove kao dječak i ta vatra u meni je počela da gori sve više. Jednostavno, bila mi je životna želja da postanem glumac, prijavljivao se stalno na kastinge, posebno na one za uloge u western filmovima”, ispričao je Zdravković.

Na jednom kastingu 2015. godine primjetio ga je režiser Mike Dietrich, šef magazina „Karl May Treff“, koji je rekao da je isti Pierre Brice te ga je angažovao. Zdravković kaže da je zahvalan tom čovjeku što mu je dao ulogu u novim filmovima i serijama o Winnetou zahvaljujući kojim je postao prepoznatljiv u Njemačkoj.

U pripremama za snimanje serijala western filmova “družio” se često sa divljim životinjama, poput orlova. U jednom od filmova glumio je sa svojim vukom Louiom čije je indijansko ime Kashina, kojeg je šest mjeseci dresirao prije snimanja, živio sa njim, te su jeli jedan pored drugoga. Ima i svog konja sa kojim je snimao scene gdje galopiraju kroz vatru. Za njih kaže da su mu najbolji prijatelji u životu.

Legenda o Winnetou živi i dalje

Zajedno sa prijateljem Zoranom Katićem, hotelijerom iz Starigrada u Hrvatskoj, mjestu u kojem živi Muzej Winnetoua, Zdravković snima dokumentarac o statistima koji su glumili u 11 filmova koji su nastali od 1962. do 1968. godine koji su na prostoru bivše Jugoslavije.

“Sa mnom je zaokružio to traganje o preživjelim učesnicima snimanja filmova o Winnetou u Jugoslaviji. Naše prijateljstvo se nastavlja, a film ide u montažu. Sa tugom se sjećam pokojnih Bricea, Barkera, Vesini i drugih glumaca kojih više nema. Vrijeme teče dalje, a vječna lovišta čekaju na nas”, ispričao je Šarić.

Gojko Mitić, 83-godišnji reditelj, glumac, kaskader i autor rođen u Leskovcu koji živi u Berlinu, bio je velika zvijezda njemačke kinematografije. Glumio je u 12 western filmova u periodu od 1966. do 1984. godine, najčešće u ulozi Winnetoua, koji su rađeni u Istočnoj Njemačkoj.

Zahvaljujući glumcu Ivici Zdravkoviću, ljudima iz kaubojskog grada Pullman Cityja, ljubiteljima romana Karla Maya, svih onih koji uživaju u westernima, pa i onih koji održavaju sjećanje na izmišljenog indijanskog poglavicu, te one koji održavaju muzej u Starigradu, legenda o Winnetou živi i dalje.

Izvor: Al Jazeera