Pravi poljoprivrednici i oni koji se poljoprivredom bave samo na papiru

Dvije susjedne države, obje članice Europske unije i po mnogo toga slične. Međutim, u isto vrijeme koliko god da imaju sličnosti po mnogo toga se i razlikuju i to već i na prvi pogled. Najbolji primjer za to je kada se vidi kako se i u kolikoj mjeri obrađuju poljoprivredna zemljišta.

Naime, vozeći se cestama po Mađarskoj gotovo da ne možete vidjeti niti jedan metar neobrađenoga zemljišta. Sve je zasijano pod raznim kulturama.

U isto vrijeme u Hrvatskoj, koja se smatra, između ostaloga, i poljoprivrednom zemljom, svako malo možete vidjeti neobrađena polja koja su zarasla pod travom ili pak gustim raslinjem. S druge strane cijena poljoprivrednog zemljišta iz mjeseca u mjesec skače, i ne samo to, nego je postalo gotovo nemoguće kupiti željeni komad zemlje.

Slika Hrvatske

“Na žalost to je slika Hrvatske danas. S jedne strane imamo ogromne potrebe poljoprivrednika za zemljom, a onda sa druge strane svi vidimo da ima još uvijek dosta neobrađenoga zemljišta. Osobno sam i sam u pokušavao doći do zakupa poljoprivrednog zemljišta ali osim nekoliko neprijatelja iz općinskih vlasti ništa drugo nisam napravio. Ta zemlja koja je dodijeljena se obrađuje ali znam da ima još zemlje koja stoji i nitko je ne dira dok je meni ona za dalji napredak i rad prijeko potrebna”, kaže nam I.B. s istoka Hrvatske koji je želio ostati anoniman jer, kako sam kaže, na drugi način bi si dodatno zatvorio vrata kod onih koji odlučuju.

Govoreći o tome tko je i kako dobio zemlju, a ne oni za koje smatra da su trebali, posebno ukazuje na činjenicu da one koji ne obrađuju zemlju nitko ne dira. Prema njegovim riječima svi vide da se neki dijelovi zemlje dane u zakup ne rade, a opet nitko ništa ne čini. Tvrdi da toga ima u Slavoniji ali i da sa sigurnošću zna kako je situacija puno gora u dijelovima Hrvatske gdje je još manje ljudi poput Banije, Korduna… Pojašnjava kako je tamo još manje ljudi dok su poljoprivredne površine i dalje ostale iste.

“Najgore u cijeloj situaciji je što neki za to što ne rade zemlju dobivaju poticaje, a ne rade je. Poznato je kako Ministarstvo poljoprivrede daje poticaje za svaku kulturu, stočarsku proizvodnju i da je ona od iznimnog značaja kako bi se moglo opstati. Zakoni se lako izigraju pa je dovoljno da se neka livada ili pašnjak jednom pokosi i po propisima je sve u redu i čisto. Moguće je da tamo stave i određeni broj životinja na hektar i opet je sve u redu te se poticaji i dalje redovito isplaćuju. To što netko, primjera radi, u Lici ima neki pašnjak, a živi tko zna gdje nikome očigledno nije bitno. Mi to vidimo, a ne možemo napraviti ništa niti smijemo jer ćemo se zamjeriti moćnicima i onda svi šutimo. Zato to i traje godinama, a da nitko ne zna koliko se na taj način gubi novaca. Mislim kako se radi o desetinama milijuna ali očigledno to nikoga nije briga”, kaže nam naš sugovornik koji ne krije svoje ogorčenje s pasivnošću odgovornih u ministarstvu.

Nema podataka?

O kolikom i kakvom problemu se radi govori i činjenica da danas u Hrvatskoj nitko sa sigurnošću ne zna koliko se hektara zemlje ne obrađuje. Naime, taj podatak nitko ne vodi, ali je nepoznato iz kojeg razloga. Podatke o točnoj površini neobrađenoga zemljišta nema niti u Vukovarsko – srijemskoj županiji gdje je poljoprivreda jedna od strateških gospodarskih djelatnosti. Prema riječima pročelnice Upravnog odjela za poljoprivredu Vukovarsko-srijemske županije Magdalene Parat postoji očigledna razlika u površinama poljoprivrednog zemljišta koje su evidentirane u katastru u odnosu na onu u ARKOD-u.

“Razlika se odnosi na ono poljoprivredno zemljište za koje se ne zna korisnik, odnosno nisu sređeni vlasnički odnosi pa se ne može upisati u ARKOD sustav Agencije za plaćanje u poljoprivredi. Za takvo se poljoprivredno zemljište ne mogu ostvariti potpore, što ujedno ne znači da je ono neobrađeno. U ove površine možemo ubrojiti i vrtove i okućnice koji su manje veličine i u pravilu se obrađuju, ali ne unose se u Upisnik, odnosno u sustav ARKOD Agencije za plaćanje u poljoprivredi. Jedan od važnih razloga za trenutačno stanje u poljoprivrednoj proizvodnji upravo je nesređeno stanje s vlasništvom i posjedom državnog poljoprivrednog zemljišta, te se zato nisu mogli formirati kvalitetni i stabilni poslovni subjekti spremni za investicije i primjene novih tehnologija kako bi pojeftinili proizvodnju, a povećali dobit. Mislimo da je to jedini put kojim se treba krenuti, odnosno više se posvetiti boljem upravljanju i korištenju poljoprivrednog zemljišta da bismo time povećali samoodrživost i bili konkurenti na tržištu, kako u Republici Hrvatskoj tako i na tržištu EU”, rekla je Parat.

Dodatni problem predstavlja činjenica što se radi širenja gradova, raznih projekata, izgradnje cesta i slično svake godine gube velike količine poljoprivrednog zemljišta. Tako se nekada u Hrvatskoj obrađivalo oko 2 milijuna hektara. Prema procjenama u bivšoj Jugoslaviji godišnje se “gubilo” oko 10.000 hektara oranica ali je to nakon stjecanja samostalnosti i realizacije brojnih projekata još izraženije. Prema službenim podacima u RH se obrađuje nešto manje od 900.000 hektara oranica s tim da je posljednjeg dana protekle godine u Upisnik poljoprivrednika bilo upisano ukupno 166.430 poljoprivrednih gospodarstava.

Mađarska primjer

Član predsjedništva Hrvatske poljoprivredne komore koji predstavlja regiju istočnu Hrvatsku Antun Vrakić pojašnjava kako su se tijekom godina ne samo proširili gradovi nego da je i više PIK-ova propalo, a njihovo zemljište ostalo neobrađeno. Tu su i nesređeni vlasnički odnosi na nizu parcela gdje se ne može odrediti jedan vlasnik pa onda i te površine ostaju neobrađene.

“Zbog isplata potpora posljednjih se desetak godina upisivalo više zemljišta u ARKOD, no pitanje je li ono uistinu i obrađeno ili su, na koncu, oštećeni pravi poljoprivrednici. Očito je da ljudi dobivaju neki novac i da ne moraju raditi, nekada je svaki pedalj zemlje bio obrađen. U susjednoj nam Mađarskoj nema zapuštenog zemljišta jer tko tamo zatraži potporu proizvodnji koja ne postoji, završit će u zatvoru na tri do pet godina. Uređena država nema zapuštenog zemljišta”, rekao je Vrakić.

Govoreći o neobrađenim površinama član Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić kako je takvih površina najmanje u Slavoniji i Baranji što je i očekivano s obzirom da je poljoprivreda na tim područjima strateška proizvodnja, a i dalje ima dosta onih koji rade zemlju. Dodaje kako pusta zemlja u oči upada u Baniji, Lici kao i na prostorima sve do Dalmacije i krških pašnjaka. I on ukazuje na činjenicu da su do zemlje došli neki koji se ne samo da ne bave s njome i ne obrađuju je kako bi trebalo nego čak i žive desetine kilometara daleko.

“Vještim izigravanjem zakona i sustava potpora oni dobivaju značajna financijska sredstva, a ne moraju proizvoditi ništa. Sve je to po zakonima i pravilnicima ali bi i tu država trebala i morala uvesti reda. Problem je državno zemljište. Naime, ono je magnet i predmet svih želja jer ljudi razmišljaju na način idemo ga dobiti, potpore nisu male, dobro ćemo živjeti”, istakao je Brlošić.

Dok ide ide

Naš sugovornik s početka teksta I.B., kojemu smo prije objave poslali tekst da pročita da vidi kako razmišljaju oni koji ga predstavljaju, kaže kako se nije previše iznenadio i da je sve što je pročitao očekivano.

“Nevjerojatno je da nitko nema podatak o tome koliko je neobrađenoga zemljišta niti koga brine daju li novce i onima koji se poljoprivredom bave samo na papiru. Kakve su to institucije, tko nas to predstavlja i na koji način? U svakoj uređenoj državi ovakve stvari su nemoguće, a kod nas je to u redu i nitko se previše radi toga ne uznemirava. Nikoga nije briga niti to što uvozimo sve moguće dok mi grcamo u problemima i ne možemo svoje proizvode prodavati. Kako god sve ovo je očekivano. Ja ću i dalje nastaviti raditi i pokušavati kupiti još zemlje kada je već ne mogu dobiti u zakup. Dok ude ide, a kada ne bude više išlo ili se budem umorio onda ću razmisliti što i kako dalje. Volio bih da moja djeca, ako me naslijede u ovome psolu, dočekaju da stanje bude uređeno, a da institucije rade svoj posao”, zaključio je I.B.