Kiraethana na Bentbaši: Izgubljeni svijet knjige
Sarajevska kiraethana, koja se nalazila na početku ulice koja vodi od Vijećnice prema Darivi, zauzimala je važno mjesto u procesu integracije kulturnog i političkog života Bošnjaka u Sarajevu.
Bosna i Hercegovina je 1878. godine, najprije pod okupatorskim mandatom u nauci poznatim i pod terminom ”corpus separatum”, a od 1908. godine činom aneksije kao zemlja inkorporirana u državni sistem Austro-Ugarske monarhije, postala dijelom novog civilizacijskog toka. Obrazovni sistem građen za vrijeme 415 godina duge osmanske uprave podvrgnut je temeljitim reformama, što je uporište imalo u potrebi za osnivanjem savremenih institucija nauke, obrazovanja i kulture. To, svakako, nije značilo i potpuno napuštanje osmanskog naslijeđa, pa su austrougarske vlasti u narodu tražile najbezbolniji način provođenja reformi i novih državnih zakona. U tom smislu su, pod snažnim utjecajem političkih zbivanja i stranačkog organiziranja, u bosanskohercegovačkim gradovima osnovane brojne čitaonice.
Osnivanje sarajevske kiraethane
Uviđajući raspoloženje Bošnjaka muslimana i blagonaklonost prema ideji osnivanja čitaonica, a radi njihovog prilagođavanja novim društvenim prilikama, zalaganjem prorežimski orijentisane bošnjačke inteligencije u Sarajevu je 19. jula 1888. godine osnovana prva kiraethana (čitaonica). Smještena je u prostorije nove, za njene potrebe specijalno podignute zgrade na Bentbaši, koja je izgrađena u lijepom orijentalnom stilu prema projektu Josipa Vancaša, znamenitog arhitekte koji je trag svoga umijeća ostavio na mnogim objektima izgrađenim u Sarajevu. Građevina je nosila odlike pseudomaurskog stila, sa impozantnim drvenim trijemom. Pseudomaurski stil odabran je u cilju postizanja neutralnog arhitektonskog izraza u društvu koje stremi kulturnom napretku, jer je sarajevska kiraethana bila otvorena za stanovnike Sarajeva svih konfesija. Na svečanosti njenog otvaranja, vladin visoki zvaničnik izrazio je želju da će ”društvo odlučno uticati unapređujuće i prosvjećujuće na tako poželjan harmoničan uzajamni uticaj gradskih stanovnika svih konfesija”.
Kiraethana na Bentbaši je postala središtem okupljanja najistaknutijih bošnjačkih književnika i intelektualaca: Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, Hilmi Muhibića, Ibrahim-bega Bašagića, Mehmeda Hulusije, ali i istaknutih politički aktivnih Bošnjaka: gradonačelnika Sarajeva Mahmud-bega Fadilpašića, Esada Kulovića i drugih javnih radnika.
Kiraethana je, kao i svako organizirano društvo, imala pravila i statute svoga rada u kojemu su, između ostalog, ustanovljeni ciljevi budućeg rada. Njeno članstvo je, kako se navodi u Pravilima Sarajevske čitaonice publikovanim 1888. godine, bilo podijeljeno na njene utemeljitelje, redovne i počasne članove. Članovi prve Uprave bili su predsjednik i aktuelni sarajevski gradonačelnik Mahmud-beg Fadilpašić, potpredsjednik Nezir Škaljić, blagajnik Vejsil Svrzo, nadzornik Mehmed Rašidović, knjižničar Vejsil Svrzo, sekretar Hilmi Muhibić. U njenom su radu, izabrani kao stalni članovi odbora, participirali: tadašnji vladin savjetnik Kosta Hormann, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Ibrahim beg Bašagić, Mehmed Hulusi, Mahmud beg Fadilpašić i Husein Karabegović. Kiraethana je imala 135 članova i vrlo bogatu priručnu biblioteku.
Štampa o osnivanju kiraethane
Pravila sarajevske kiraethane odoborena su 26. maja 1888. godine od strane administrativnog upravitelja Zemaljske vlade Sauerwalda. Ovim aktom precizno su definisani aspekti organizacije rada društva, njene zakonske obaveze i prava, te način finansiranja. ”Čitalačko društvo”, navedeno je u Pravilima kiraethane, ”sakuplja se sa ciljem, da razprostire prosvjetu, izobraženje, čovječnost i prijateljsko zabavljanje, sljedećim sredstvima: čitanjem političnih i poučno zabavnih dnevnika, znanstveno popularnih spisa i razprava, te priregjivanjem družtvenih i drugih poštenih igara, u koliko se posljednje u družtvenim prostorijama i bez obterećenja družtvene blagajne izvesti mogu” (originalni citat).
Osnivanje kiraethane imalo je veliku podršku građana Sarajeva. Vijest o njenom osnivanju je objavio Sarajevski list 25. jula 1888. godine. Naglašavajući značaj ovog događaja za Bošnjake uredništvo je objavilo zvanične informacije o detaljima izgradnje objekta i finansiranju društva. ”Članovi društveni”, navodi se u članku, ”plaćaju 6 for. (forinti) na godinu, a članovi utemeljitelji jednom za svakad 100 for. Da bi ovo čitaoničko društvo imalo svojega lokala, gradi mearif sanduk na Bendbaši naročitu zgradu za čitaonicu u istočnom štilu po planu g. Neimara Vancaša, koju će koncem augusta ustupiti čitaonici pod kiriju. Čitaonica će u toj kući imati svoj namještaj, svojega kafedžiju, a do godine će podići na Miljacki lijepu bašču uz čitaonicu. Pozdravljamo ovu naprednu ustanovu i želimo joj da procvjeta”.
Rad kiraethane i njen knjižni fond
Sa preko stotinu evidentiranih članova, kiraethana na Bentbaši je aktivno radila na privlačenju Bošnjaka njenoj organizaciji. Društvo je redovno održavalo predavanja iz različitih oblasti nauke i kulture, što je pobudilo interes mladih ljudi. Osobito veliki doprinos u tom smislu dao je hadži Mehmed Teufik ef. Azabagić, direktor Šerijatske sudačke škole u Sarajevu, koji je u prostorijama kiraethane od 1889. godine držao prigodna i poučna predavanja. U početku vrlo skroman knjižni fond popunjavao se poklonjenim knjigama, vjersko-prosvjetnom literaturom, političkim i drugim spisima, što je bio rezultata široke kulturne mobilizacije Bošnjaka u Sarajevu i izvan njega. Tako su iste godine Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak i Jusuf-beg Filipović ustupili oko 150 knjiga, koje je uvakufio jedan od članova iz porodice Telalagića. Veliki broj djela iz književnosti, religije i politike, te raritetnih orijentalnih rukopisa, sa sobom su u Sarajevo donosili bošnjački studenti prestižnih univerziteta sa Istoka.
Sudbina sarajevske kiraethane
Sarajevska kiraethana, koja se nalazila na početku ulice koja vodi od Vijećnice prema Darivi, zauzimala je važno mjesto u procesu integracije kulturnog i političkog života Bošnjaka u Sarajevu. Ona je, kao što je to bio slučaj sa mostarskom kiraethanom, postala centar najznačajnijih političkih i kulturnih okupljanja Bošnjaka u Sarajevu i okolini. Srušena je u toku Drugog svjetskog rata.