Ni petina obaveznog novca za Fond solidarnosti: ‘Ovdje bi i Supermana ubili’

Iako se svakodnevno čuju apeli za pomoć pri finansiranju liječenja teško oboljelih u Bosni i Hercegovini, bilo da je riječ o apelima na društvenim mrežama ili pričama u medijima, što pokazuje kako je veliki broj ljudi u potrebi, to nije pogodilo one koji su nadležni na nivou bosanskohercegovačkog entiteta Federacija BiH.

Naime, kako pokazuje Izvještaj o finansijskoj reviziji Federalnog ministarstva zdravstva za 2021. godine koji je sačinio Ured za reviziju institucija Federacije BiH, tek nepuna petina predviđenog iznosa je uplaćena za Fond solidarnosti ovog dijela Bosne i Hercegovine.

„Ministarstvo nije poduzelo adekvatne aktivnosti u dijelu koji se odnosi na planiranje i osiguranje potrebnog iznosa sredstava za finansiranje Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, što nije u skladu sa članom 27. Zakona o budžetima u Federacije BiH“, navodi se u Izvještaju.

„Tekući transfer iz Budžeta Federacije BiH za 2021. godinu za Fond solidarnosti iznosio je 28.500.000 konvertibilnih maraka (14,46 miliona eura), što predstavlja samo 18,9 posto od pripadajućeg zakonskog iznosa u odnosu na prihode od doprinosa, što nije u skladu sa članom 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju.“

Dakle, riječ je o 18,9 posto iznosa koji se izdvajaju za najteža oboljenja, a osiguravaju se iz doprinosa za zdravstveno osiguranje.

„Člankom 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju, obrazovan je Fond solidarnosti Federacije BiH u cilju ostvarivanja jednakih uvjeta za provođenje obaveznog zdravstvenog osiguranja u svim kantonima, za određene prioritetne vertikalne programe zdravstvene zaštite od interesa za Federaciju, i za pružanje prioritetnih najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz određenih specijalističkih djelatnosti.“

„Time je osigurano finansiranje liječenja najtežih oboljenja za sve osigurane osobe u Federacije BiH pod istim uvjetima, bez obzira na kantonalnu pripadnost pacijenata i finansijsku moć kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja. Sredstva federalnog Fonda solidarnosti se osiguravaju iz doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje i dijelom iz sredstava Budžeta Federacije BiH putem transfera Federalnog ministarstva zdravstva.“

Podsjetimo, Federalni fond solidarnosti je počeo sa radom 1. jula 2002. godine, a iz sredstava se, između ostalog, finansiraju „lijekovi fonda solidarnosti navedeni u Odluci o listi lijekova Fonda solidarnosti i Naputku o primjeni Odluke o listi lijekova“.

Ljudi bez prilike da se bar pokušaju liječiti

Plastičan primjer nedostatka sredstava i zamršenosti procedure pokazuje primjer mladog Sarajlije Emira Džanana, odnosno njegovog oca, koji je on podijelio na društvenoj mreži Facebook. Uz njegovo odobrenje, prenosimo njegovu priču.

„U februaru ove godine mom tati je dijagnosticiran hepatocelularni karcinom G1 i tad mu je indicirana terapija lijekom Sorafenib. Procedura da pacijent dobije lijek je, pazite sad ovo, da s Onkologije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) pošalju dokumentaciju u Federalni zavod zdravstvenog osiguranja, tj. na Fond solidarnosti koji je kao osnovan za ovakve pacijente i onda se početkom svakog mjeseca sastane jedna komisija i odlučuje ko će dobiti neki lijek, a ko neće.“

„S Onkologije su odmah poslali dokumentaciju i već početkom marta je komisija zasjedala i odlučila da moj tata neće dobiti lijek. Zasjedala je i u aprilu i u maju i u junu i u julu i augustu, ali lijek nikada nije dobio. I tako, dok se neko igrao Boga i odlučivao ko zaslužuje da živi, a ko ne, moj tata je umro.“

„Mi, porodica smo u međuvremenu odlučili da nabavimo lijek, tj. da ga kupimo i našli smo jednu kutiju u apoteci Dina, koštala je 5.700 konvertibilnih maraka (gotovo 2.900 eura) i trajala bi mu nepunih mjesec dana. Zahvaljujući mojim prijateljima, našli smo isti lijek po cijeni od 2.000 konvertibilnih maraka (nešto više od 1.000 eura) u Turskoj, ali nažalost, tata je već bio preslab i doktor je rekao da ne bi podnio terapiju. Nakon toga, naš zdravstveni sistem jednostavno pušta čovjeka da umre. Tako je i bilo, umro je kući u 62. godini okružen porodicom.“

„Ono s čime ne mogu da se pomirim je da čovjek, koji je cijeli život radio i pošteno zaradio penziju, nije dobio priliku da se bar pokuša liječiti. Ako neko želi da se bavi ratnim zaslugama, odradio je i to, od prvog do zadnjeg dana. U septembru 1992. je ranjen dok je izvlačio tijela svojih mrtvih saboraca u Azićima. Nakon toga, Igman, Nišići, itd. itd., mada nikad to nije ni spomenuo negdje gdje bi imao pravo na bilo kakvu prednost ili povlasticu. Nije uopšte volio pričati o ratu.“

„Boli me najviše što je sve ovo odrađeno ‘po zakonu’, bez ikakve i bilo čije odgovornosti. Od doktora koji hladno propiše terapiju, gleda te u oči, a zna da je nećeš ni dočekati, ljudi koji sjede u toj komisiji i biraju čiji život je manje ili više vrijedan do kompletnog sistema i mafije koji ne da ne liječe nego profitiraju na bolesti i na kraju ubijaju svoje sugrađane.“

„Što se mog tate tiče, ostaje sjećanje na dobrog i hrabrog čovjeka koji je do zadnjeg trenutka u sebi imao onu dječju razigranost kao na ovoj slici dok je 70-ih skakao po krovovima zgrada Koševskog Brda glumeći Supermana. Nažalost, ovdje bi i Supermana ubili.“

Reakcije nadležnih

Kontaktirali smo Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH koji su nam naveli kako se trenutno na listi čekanja za hematoonkološke lijekove nalazi 347 pacijenata oboljelih od malignih bolesti, te 61 pacijent na listi čekanja za lijekove za liječenje multiple skleroze.

Potom smo ih pitali kako ide procedura za korištenje Fonda solidarnosti, te koliko traje čekanje.

„Nadležne liječničke komisije, temeljem priložene dokumentacije, odlučuju koji pacijent mora odmah primiti terapiju, odnosno koji se stavlja na liste čekanja, sukladno Uputstvu o uspostavi Liste čekanja za lijekove s Liste lijekova Fonda solidarnosti. Ne postoje vremenski rokovi kad je u pitanju lista čekanja, ali se nastoji što je moguće osigurati terapiju za svakog pacijenta sukladno raspoloživim sredstvima“, kazali su nam iz Zavoda.

„S obzirom da su potrebe veće od mogućnosti, koristimo svaku priliku da lobiramo kod nadležnih za povećanje sredstava Fondu solidarnosti kako bi se Liste čekanja smanjile, što ćemo i nastaviti.“

Na dodatni upit su nam kazali kako rok čekanja na Listi nije propisan, niti bilo čim definiran.

„Lijekove financirane iz Fonda solidarnosti, i redoslijed istih, odobrava stručna liječnička komisija temeljem medicinske dokumentacije i stadija bolesti. Ponavljamo, potrebe su veće od mogućnosti i konstantno se zalažemo za povećanje sredstava Zavodu, kako bi mogli što je moguće više odgovoriti potrebama.“

Kontaktirali smo i Federalno ministarstvo zdravstva koji su nam naveli kako su nadležni na godišnjem odmoru i kako će nam odgovore dati naredne sedmice.

Također smo zatražili komentar i iz KCUS-a, ali na mail i na pozive nismo dobili odgovor.

Stotine traže pomoć od Pomozi.ba

No, za razliku od onih koji su obavezni, oni koji rade iz humanitarnih pobuda dostupni su za komentar. Česta adresa ljudi u potrebi, pa tako i onih koji teško ili nikako ne mogu doći do lijekova (bilo da je riječ o cijeni ili dostupnosti medikamenata) je organizacija Pomozi.ba.

Kako za Al Jazeeru kaže Maja Arslanagić-Hrbat, glasnogovornica ove organizacije, pored aktivnosti koje provode kako bi pomogli socijalno ugroženim kategorijama, Pomozi.ba je „poseban fokus stavilo na pomoć oboljelima“, te da je formiran sektor za liječenja kao i Fond za liječenja.

„Pored brojnih kompanija, organizacija i pojedinaca koji pomažu Fond svojim donacijama, pokušavamo skupiti sredstva za Fond i različitim humanitarnim aktivnostima, projektima, te telefonskim brojem 17021 kojim se doniraju dvije konvertibilne marke (jedan euro). Iz Fonda u ovisnosti od datog trenutka, možemo izdvojiti manje iznose (do nekoliko hiljada maraka) za kupovinu određenih lijekova, terapije ili liječenja koja ne iziskuju prevelike finansijske troškove“, objašnjava Arslanagić-Hrbat.

„Nažalost, jako velikom broju oboljelih koji nam se javljaju trebaju iznosi i do nekoliko desetina hiljada pa čak i stotina hiljada maraka, što nismo u mogućnosti finansirati iz Fonda, te u tim slučajevima, ukoliko se odobri zahtjev, pokrećemo apele za pomoć tim osobama i na taj način prikupljamo novac za njihovo liječenje.“

Arslanagić-Hrbat ističe kako je primjetan porast zahtjeva oboljelih prema Pomozi.ba.

„Ukupan broj zahtjeva za liječenje koje smo dobili u 2022. godini (od januara do kraja mjeseca jula) iznosi 832, dok smo tokom čitave 2021. godini imali 593 takva zahtjeva. U ovisnosti od opravdanosti zahtjeva i dijagnoze oboljelih, naš tim radi na tome da im obezbijedi pomoć u lijekovima, da finansijski pomogne ukoliko su potrebne određene terapije, operativni zahvati, te da pokrije troškove prevoza i boravka ukoliko pacijenti trebaju ići na liječenje u inostranstvo, a nemaju novčanih sredstava za to.“

Naša sagovornica kaže kako je žalosno što „nemamo zdravstveni sistem u koji građani imaju povjerenja“.

„Spore i komplikovane procedure, duga čekanja na terapije, operacije, preglede kod ljekara, nemogućnost rada određenih zahvata na našim klinikama, operacije koje se moraju platiti iako građani imaju zdravstveno osiguranje, manjak doktora… Sve je to dovelo do toga da građani više i ne žele da se liječe u našim bolnicama. Zbog toga se sve više okreću humanitarnim organizacijama i različitim udruženjima u koje imaju više povjerenja“, zaključila je Arslanagić-Hrbat.