Hoće li dogovor o kupovini F-16 popraviti odnose Ankare s Washingtonom?

Washington – Četiri dana nakon početka ruskog rata u Ukrajini, Turska je aktivirala Konvenciju iz Montrea, koja joj daje kontrolu nad prolaskom ratnih brodova zaraćenih strana kroz moreuze Bosfor i Dardanele. Time je Turska mogla ograničiti kretanje ruskih ratnih brodova između Sredozemnog i Crnog mora.

Ovakav turski stav je dobro prihvaćen u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), a visoki američki dužnosnici su nekoliko puta obavili razgovore sa svojim turskim kolegama. Američki predsjednik Joe Biden je prošlog mjeseca u telefonskom razgovoru sa svojim turskim kolegom Recepom Tayyipom Erdoganom pohvalio stav Ankare, a obje strane su potvrdile svoju snažnu podršku vladi i narodu Ukrajine.

Ovakav razvoj događaja naveo je pojedine stručnjake da vjeruju kako ruski rat protiv Ukrajine pruža dobru priliku za redefiniranje američko-turskih odnosa, nakon što su godinama u njima vladale napetosti.

Dogovor o kupovini S-400

U odnosima između Washingtona i Ankare vladale su velike napetosti nakon što je SAD isključio Tursku iz programa proizvodnje naprednih borbenih aviona F-35, jer je Ankara kupila ruski sistem protivzračne odbrane S-400.

Ministarstvo odbrane SAD-a (Pentagon) vjeruje da bi aktiviranje raketnog sistema S-400 naštetilo lovcima F-35, njihovim radarima i kompjuterima. Američka politika u vezi s dogovorom o S-400 nije se promijenila za vrijeme Bidenovog mandata u odnosu na politiku bivšeg predsjednika Donalda Trumpa.

Turska pokušava nabaviti napredne avione F-16 umjesto zahtjeva za kupovinu aviona F-35, pa je tako Ankara u oktobru prošle godine zatražila kupovinu 40 aviona tipa F-16 i modernizaciju 80 aviona F-16 u vlasništvu Turske.

Zastarjela flota

U ranijem intervjuu za Al Jazeeru, Gonul Tol, direktorica Programa turskih studija na Bliskoistočnom institutu u Washingtonu, rekla je da je turska flota aviona F-16 zastarjela, te da ju je Ankara željela zamijeniti i kupiti avione F-35. Budući da je dogovor o kupovini F-35 propao, Turskoj trebaju novi avioni F-16 kako bi unaprijedila svoje zračne snage.

Turska ima najmanje 270 aviona tipa F-16, koji čine okosnicu turske ratne avijacije otkako ih je nabavila 1980-ih i 1990-ih.

Ankara je ove avione koristila intenzivno i u velikoj mjeri za obavljanje graničnih patrola od početka sirijskog rata 2011. godine, a korišteni su i za misije protiv Kurdistanske radničke partije (PKK) od 2015., kao i za vrijeme turskih operacija u sirijskoj pokrajini Idlib 2020. godine.

Prije nekoliko dana, mediji su prenijeli da je Bidenova administracija obavijestila Kongres o svojoj želji da proda borbene avione F-16 Turskoj, što su obrazložili time da sporazum služi interesima SAD-a i jača Organizaciju Sjevernoatlantskog pakta (NATO).

David Des Roches, profesor sigurnosnih studija na Univerzitetu nacionalne odbrane Pentagona i bivši vojni dužnosnik, rekao je za Al Jazeeru kako smatra da su ukrajinska kriza i njene široke posljedice pokazale koliki je značaj turske uloge i da su u velikoj mjeri vratile povjerenje u odnose Washingtona s Ankarom, te predstavile Tursku kao pouzdanog saveznika SAD-a nakon godina nepovjerenja.

Des Roches dodaje da radari i oprema lovaca F-16 ne stvaraju probleme u radu s ruskim sistemom protivzračne odbrane S-400, kao što je to slučaj s lovcima F-35.

Hoće li Kongres postati popustljiviji?

Želja Turske da nabavi avione F-16 mogla bi naići na prepreke unutar kongresnih odbora, pogotovo nakon što je Turska obznanila planove za nabavku druge serije sistema S-400. Završetak bilo kakve prodaje američkog oružja zahtijeva odobrenje Kongresa, u kojem se mogu čuti sve glasnije kritike upućene Ankari, čak i nakon njenog snažnog stava o ratu Rusije i Ukrajine.

Čelnici američkog Kongresa su više puta jasno stavili do znanja da svaki budući izvoz američkog oružja u Tursku ovisi o rješavanju pitanja sistema protivzračne odbrane S-400. Bidenova administracija, otkako je došla na vlast, pokazala je da poštuje želju Kongresa u vezi s ovim pitanjem. Međutim, kriza zbog ruskog rata protiv Ukrajine i sve veće oslanjanje na tursku ulogu u strategiji NATO-a, natjerali su Bidenovu administraciju da postane popustljivija.

Stručnjak za sigurnost Des Roches vjeruje da će “Kongres postati popustljiviji po pitanju prodaje oružja Turskoj jer većina članova Kongresa smatra da je Turska u posljednje vrijeme krenula u pravom smjeru, što se pokazalo jasno u njenom stavu o ruskoj invaziji na Ukrajinu.”

Pitanje Ukrajine

Iako je ključna članica NATO-a, Turska je zadržala bliske odnose s Rusijom i Ukrajinom, te je službeno zauzela neutralan stav u ratu koji traje. Također je izrazila podršku suverenitetu Ukrajine nad cijelom teritorijom zemlje i pruža joj pomoć u vidu naoružanja i humanitarne pomoći.

Soner Cagaptay, tursko-američki politolog s Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku, rekao je da ruski rat protiv Ukrajine i činjenica da Turska dijeli morsku granicu s dvije države predstavlja priliku za popravak odnosa između Ankare i Washingtona.

Tokom učešća na simpoziju, kojem je prisustvovala i Al Jazeera, o posljedicama rata u Ukrajini na politiku Washingtona prema Bliskom istoku, Cagaptay je skrenuo pažnju kako je došlo vrijeme da Washington angažira Ankaru u dubljim strateškim pregovorima kako bi se razgovaralo o otvorenim pitanjima između Ankare i Washingtona.

“Ovi razgovori bi se trebali usredotočiti na postizanje velikog dogovora koji uključuje sljedeće elemente: povećanje bilateralne saradnje u Ukrajini, povećanje bilateralne saradnje u pogledu ljudskih prava, otkazivanje sporazuma o S-400, revidiranje politike Washingtona prema kurdskim snagama u Siriji, poziv Turskoj da se ponovno priključi programu proizvodnje F-35 i nastojanje da se dobije odobrenje Kongresa za prodaju F-16 Ankari”, dodao je Cagaptay.