Život u kolektivnim centrima – zaboravljeni od svih osim pred izbore

Bosna i Hercegovina, od državnog do općinskog nivoa, više od četvrt vijeka nakon završetka rata u ovoj zemlji, ima brojna ministarstva, službe, ustanove, uprave, odjele i zavode kojima bi osnovni zadatak trebao biti briga o izbjeglim, prognanim i raseljenim osobama. Tako postoje Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije bh. entiteta Republika Srpska, Odjeljenja za raseljena lica i izbjeglice pri Vladi Brčko distrikta. U svih deset kantona u Federaciji je i deset ministarstva ili uprava za izbjeglice, raseljena lica i prognane. Svaka veća lokalna zajednica ima službu za izbjeglice.

“Da, kada nabrojite sve to, čovjeku se zavrti u glavi. Reklo bi se da brinu o nama na najbolji mogući način. Ali, onda pogledate oko sebe i shvatite da mi još uvijek imamo status raseljenih, izbjeglih i prognanih u vlastitoj zemlji isključivo radi onih koji sjede u foteljama svih tih ministarstva, sekretarijata i uprava”, kaže Adema Šačić, predsjednica Udruženja raseljenih “Korak do doma“.

‘Gotovo svi su zaboravili na nas’

“Jer, šta bi oni radili i zašto bi postojali da je ovaj problem riješen još kada je to trebalo, a to je neposredno nakon završetka rata, dakle najkasnije do kraja 1990-ih, pa evo i početka 2000-ih. Ali, ovo je 2022. godina, a mi još govorimo o raseljenim, prognanim i izbjeglim u svojoj vlastitoj zemlji.“

Jedan od kolektivnih centara u Bosni i Hercegovini je i onaj u sjevernom predgrađu Mostara, mjestu Salakovac. Nekad je tu bila i kuhinja u kojoj su se hranili oni koji žive u Kolektivnom centru. No, ona ne postoji još od 2004. godine, od kada se UNHCR povukao iz projekta.

U trošnim barakama, živi i Zumreta Memić. Već 26 godina je ovdje.

“Gotovo svi su zaboravili na nas, ali uvijek ima dobrih ljudi i udruženja, kao što je ‘Zajedno za naš grad’ iz Mostara. Ono nam u ovim teškim životnim neprilikama pomaže tako što nam osigurava tople obroke. I na tome smo zahvalni. O onima koji odlučuju o našim sudbinama i životu u cijeloj državi nemam lijepe riječi. Mi znamo naše muke”, govori Zumreta.

U lošim uslovima ovog kolektivnog centra s četveročlanom porodicom živi i Jasmin Berhamović. Niko nema stalni posao. U rodno mjesto se ne može vratiti, jer u njemu nema nikakve imovine, a do posla je, kaže, nemoguće doći.

“Život je sve teži. Pred svake izbore, a bilo ih je da im ni broja ne znamo, dolazili bi političari i obećavali da će riješiti naš problem i da će kolektivni centar biti zatvoren. U početku smo vjerovali, nadali se… Ali, svaki put bismo bili prevareni. Sada ponovo obećavaju. Navodno da ni Evropa više ne dozvoljava da postoje ovakvi centri u Bosni i Hercegovini. Nama je ovo posljednja nada da ćemo napokon, nakon više od 20 godina života ovdje, napustiti ovaj kolektivni centar“, govori Jasmin.

Najava zatvaranja kolektivnih centara

Da ima osnove za nadu potvrđuje i direktor Uprave za prognanike i izbjeglice pri Vladi Hercegovačko -neretvanskog kantona (HNK) Kemal Isaković, koji kaže da će još najmanje dva kolektivna centra na području tog kantona biti zatvorena u sljedećih nekoliko mjeseci.

“U Baffo naselju u Mostaru pri kraju je izgradnja zgrade u čije će stanove biti smještene porodice koje su sada u kolektivnom centru Salakovac. Time će taj centar biti zatvoren, i to će biti sigurno do kraja ove godine. Ostaje nam još kolektivni centar u Čapljini, a i tamo se grade zgrade sa 42 stana u naselju Modrič, čime će i taj centar, koji se nalazi u Tasovčićima, biti također zatvoren“, ističe Isaković.

Prije više od mjesec zatvoren je Kolektivni centar u Konjicu. Stambene jedinice izgrađene u naselju Bijela, u okviru projekta “Zatvaranje kolektivnih centara i alternativnog smještaja“, koristit će se po principu socijalnog stanovanja. Svoj dom i mnogo bolje uslove u ovoj zgradi je našlo 10 porodica, odnosno 23 osobe, koje su do sada boravile u neuslovnom smještaju u okviru kolektivnog centra i alternativnih smještaja na području Konjica. Objekt u Konjicu je izgrađen iz sredstava kredita Razvojne banke Vijeća Evrope, uz učešće Općine Konjic, koja je osigurala lokacija za izgradnju, potrebnu infrastrukturu, dozvole i saglasnosti.

“Osim Konjica, do sada je na području Federacije Bosne i Hercegovine rekonstruirano i izgrađeno ukupno 473 stambene jedinice u 14 općina i gradova. Također je u toku izvođenje radova na izgradnji 373 stambene jedinice za 13 projekata koji se realiziraju na području Mostara i Goražda te općina Ključ, Velika Kladuša, Čelić, Kalesija, Lukavac, Ilidža, Foča – Federacija BiH i Pale Prača. Time se trajno zatvaraju kolektivni i alternativni smještaji u većini gradova i općina Federacije”, kazao je Edin Ramić, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica.

I u RS-u najavljuju zatvaranje kolektivnih centara. Predsjednik Vlade RS-a Radovan Višković izjavio je da bi do kraja ove godine trebali biti zatvoreni svi kolektivni centri za izbjeglice i interno raseljena lica. Projekti izgradnje stambenih objekata za korisnike kolektivnih centara trenutno se rade u 16 gradova i općina u tom dijelu Bosne i Hercegovine, a prema riječima predstavnika entitetske vlade, već je izgrađeno 215 stambenih jedinica.

Čekaju objekat kojeg će zvati svojim domom

“Kroz taj projekat će biti riješeno pitanje stanovanja 703 interno raseljene porodice. Istovremeno se realizuje i projekat u domovima penzionera u Trebinju i Derventi, gdje je obezbijeđeno 130 ležajeva za smještaj ljudi iz kategorije interno raseljenih“, naveo je Višković.

Sem entitetskih, i državni nivo vlasti govori o potpunom zatvaranju kolektivnih centara.

“Do kraja 2022. godine bismo trebali zatvoriti sve kolektivne centre. To podrazumijeva izgradnju 3.200 stambenih jedinica“, istakao je Dževad Mahmutović, zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.

Do konkretnog ostvarivanja ovih najava oni koji žive u kolektivnim centrima i kampovima alternativnog smještaja u Bosni i Hercegovini će se strpiti, vjerujući da će se najavljeno i ostvariti, a oni skrasiti se u objektu kojeg će zvati svojim domom.