Transplantacija životinjskih organa može spasiti milione ljudi

Milioni ljudi širom svijeta umiru zbog fatalnog zatajenja vitalnih organa, uglavnom prouzrokovanih bolešću, ali i raznim povredama. Za njih spas leži u transplantaciji, odnosno doniranju zdravog organa žive osobe ili uzimanja organa od preminule osobe, kako bi se pružila nova prilika za život pacijentima na dugim listama čekanja.

Problem je, kaže Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije Bosne i Hercegovine, što je potražnja za organima višestruko veća od ponude, zbog čega najveći broj onih koje organe trebaju njih nikada i ne dočekaju.

Stoga je vijest da su američki stručnjaci pacijentu transplantirali srce genetski modificirane svinje, nakon što je nešto ranije uspješno transplantiran bubreg genetski modificirane svinje pacijentu kojem je proglašena moždana smrt, probudila nadu među milionima ljudi koji nužni organ i priliku za novi život nikada ne bi dobili.

“Ovi poduhvati su dali nadu milionima ljudi, koji su se praktično pomirili da za njih nema nade. I sada svi čekaju kako će se proces dalje odvijati i hoće li pacijent poživjeti ili će tijelo odbaciti to srce”, kaže Žuljević.

S obzirom na ogromnu razliku u ponudi i potražnji organa, jasno je zašto je vijest iz Amerike dočekana s velikom nadom.

U razvijenim zemljama, pa i onim u susjedstvu koje su članice Evropske unije, poput Hrvatske i Slovenije, situacija s listama čekanja na organe u odnosu na ostatak regije je znatno bolja, pa se primjerice na bubreg čeka oko dvije godine, dok su u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji… pacijenti uglavnom osuđeni na smrt, odnosno nikada ne dočekaju organe koji bi im pružili priliku za novi život, dodaje.

Izuzeci su oni koji imaju živuće srodnike, koji bi im mogli donirati bubreg.

“Ipak, velika većina dijaliznih pacijenata nema takve srodnike i velika vjerovatnoća je da organ nikada neće dobiti”, kaže Žuljević, koji je imao sreću da mu rođak donira bubreg.

“Većina pacijenata koji čekaju organ za transplantaciju, srce, bubreg, jetru, gušteraču… izgubili su nadu da će uspjeti dobiti organ koji će im spasiti život. Većina njih je odustala, jer za njih čekati organ je kao da imaju potpisanu smrtnu presudu”.

Samo u Bosni i Hercegovini je gotovo 3.000 pacijenata na dijalizi, kojim je potreban bubreg, kaže Žuljević, što ukazuje na obim problema.

Stoga je vijest iz Sjedinjenih Američkih Država pacijentima ne samo u regiji, već širom svijeta dala nadu da bolje sutra dolazi i da bi njihovi problemi mogli biti riješeni.

Životinjski organi

Profesor dr. Jasenko Karamehić, stručnjak za transplantacijsku imunologiju, pojašnjava da se stoljećima tražio način kako produžiti životni vijek ljudi transplantiranjem organa sa drugih ljudi, te da su praktički svi hirurški problemi u ovim poduhvatima riješeni već početkom 20. stoljeća. Problem je bio, ističe, naći način kako spriječiti tijelo da odbaci nove organe.

Kako kaže, u dvadesetom stoljeću dolazi do eksplozije u otkrićima humanog organizma i patologije, a transplantacija je predstavljala novo poglavlje u istraživanjima i kliničkoj primjeni otkrića, za dobrobit čovjeka.

Ona je plod dugogodišnje saradnje kliničara i naučnika, koji su jednako doprinijeli u rješavanju ove zagonetke, svako u svom području, odnosno napreci su ostvareni multidisciplinarnim pristupom.

“To je fascinirajuća priča o modernoj hirurgiji koja je promijenila, a i dalje će mijenjati konačni ishod brojnih uslova”, ističe profesor Karamehić.

Napredak u ovom polju je ostvaren kada su otkriveni i razvijeni imunosupresivni lijekovi, koji su, u osnovni, sprječavali da se transplantirani organi prepoznaju kao strani organizmi, koje onda tijelo odbaci.

Kada su imunosupresivni agensi postali dostupni u ranim 1960-im, ljudski organi su i dalje bili rijetko dostupni, što je primoralo istraživače da se okrenu mogućnostima ksenotransplantacije, odnosno uzimanju tkiva i organa sa druge vrste, kako bi se presadili ljudima.

Veliki napreci

Čak je, dodaje stručnjak za transplantacijsku imunologiju, ranih 60-ih godina prošlog stoljeća američki hirurg Keith Reemtsma uspio da transplantira seriju od 12 bubrega sa majmuna šimpanzi na ljudske primaoce.

Neki od transplantata funkcionirali su mjesecima, od kojih je najduži funkcionirao devet, dodaje profesor Karamehić.

U tom periodu, poznavanje transplantacione imunologije i imunosupresivne terapije bilo je minimalno, dodaje, a korištenjem moderne imunosupresivne terapije i antibiotika ovi transplantati su mogli uživati dugotrajan period preživljavanja.

Pošto same imunosupresivne terapije nisu dovoljne, bilo je potrebno naći načina kako dodatno smanjiti rizik od odbacivanja organa koje je transplantirano sa druge vrste, zbog čega su ove napore uključeni i genetičari, što je ponovno naglasilo nužnost multidisciplinarnog pristupa, kaže profesor Karamehić.

Kako se radilo o pacijentu koji je bio u terminalnoj fazi bolesti srca, odlučeno je da se poduzme eksperimentalni poduhvat transplantacije srca genetski modificirane svinje.

Profesor Karamehić pojašnjava da, s obzirom da životinje imaju svoju patologiju sa svojim specifičnostima i bakterijama i virusima, bilo je nužno genetski prilagoditi svinju kako bi se smanjio utjecaj antigena koji bi doveli do povećanog rizika od odbacivanja organa. Ujedno, nužno je bilo i riješiti problem rasta srca, s obzirom da srce svinje nastavlja rasti, što bi predstavljalo problem u daljnjem životu pacijenta.

“Mora se razumjeti da će organa za transplantaciju uvijek nedostajati. Čak i ako imamo pacijente kojim neko može i želi donirati bubreg, pa da donor nastavi normalno živjeti, imate ogromni broj pacijenata koji trebaju organe bez kojih donori ne bi preživjeli, poput srca. Zato je ključno tražiti nove metode, a upravo je ksenotransplantacija budućnost”, navodi stručnjak za transplantacijsku imunologiju.

I upravo će genetičari biti sljedeći korak u naporima stručnjaka da metodologija uzimanja tkiva i organa sa životinja i njihova transplantacija ljudima postane svakodnevnica.

“Teško je prognozirati kada bi se to moglo desiti, ali vjerujem da će to biti prije, nego kasnije. Nadam se u nama bliskim godinama”, kaže profesor Karamehić. “To je budućnost”.

Nužni uvjeti

Ono što je važno istaći, dodaje, da nije moguće, kako mnogi smatraju, uzeti bilo koju životinju te uzeti potrebne organe.

“Iako su nam organi svinja po mnogim karakteristikama najbliži, ne možemo samo otići na pijacu, kupiti svinju i transplantirati ono šta nam treba. Nužno je, korištenjem genetskih modifikacija, prilagoditi te životinje, kako bi pacijenti imali što bolju priliku da njihova tijela te organe ne odbace”.

On se osvrnuo i nedavni poduhvat transplantacije srca genetski modificirane svinje, te je kazao da je sada krenula igra čekanja.

“U svakoj operaciji, čak i u već danas uobičajenim transplantacijama bubrega s čovjeka na čovjeka, moramo sačekati neko vrijeme da zahvat možemo smatrati uspješnim, jer uvijek postoji mogućnost da tijelo odbaci novi organ. Tako i sada čekamo da vidimo kako će pacijent reagirati na transplantirano svinjsko srce, prije nego što zahvat proglasimo uspješnim. Ali u svakom slučaju, ovo je veliki korak”.

Iako se nakon objavljivanja vijesti o ovom zahvatu na društvenim mrežama povela polemika o korištenju životinjskih organa za transplantiranje na ljudima i da li bi pristali nositi srce, jetru i druge organe svinja, Tomislav Žuljević sve polemike smatra suvišnim i neukusnim.

“Ovdje se radi o životu i smrti i sumnjam da će iko imati problem da primi životinjski organ koji će mu dati novu priliku. A komentare o etičnosti takvih zahvata je besmisleno i razmatrati, kada uzmemo u obzir da danas te iste životinje koristimo kao hranu. Ovdje se doslovno radi o spašavanju ljudskih života i tu ne treba i ne smije biti nikakve polemike”, kaže Žuljević.

Iako je velika igra čekanja počela, dok se s pažnjom prati oporavak pacijenta sa ugrađenim srcem genetski modificirane svinje, sagovornici Al Jazeere se slažu da je ovaj poduhvat dao nadu milionima ljudi. I da je budućnost svjetlija nego samo prije koji mjesec.