Povratak iz penzije na posao: Više zbog potrebe, nego zato što žele

Otkako je 2014. godine u Hrvatskoj zakonski omogućeno umirovljenicima da rade do polovice punog radnog vremena – četiri sata dnevno, odnosno 20 sati tjedno – broj onih koji koriste tu mogućnost raste iz godine u godinu. U međuvremenu je i država išla na ruku umirovljenicima dajući im niz olakšica, pa je omogućeno da rade do polovice punog radnog vremena, a da im se više ne obustavlja isplata mirovine, kako je to bilo u početku. Mogućnost povratka u svijet rada mnogima tako postaje privlačna ideja. Nažalost, više iz egzistencijalne nužde, nego zbog želje i volje da se “radi dok ide” i dok se još može profesionalno biti od koristi.

Podatke o broju umirovljenika koji rade, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) sustavnije prati i ažurira od 2016. godine. Te godine tu je mogućnost iskoristilo 2.874 umirovljenika. Već tri godine kasnije bilo ih je gotovo 11.000, a 2021. godine više od 14.000. Ove godine brojka umirovljenika koji rade premašila je 23.000. Dakle, u osam godina narasla je za sedam puta. Nema sumnje da će i dalje rasti, jer rastu i troškovi života koje treba pokrivati.

Ekonomska i socijalna slika je loša, a umirovljenici – u Hrvatskoj ih je trenutno oko 1,3 milijuna – prvi su koji to osjete. Mirovine, doduše, rastu, ali presporo u odnosu na razbuktalu inflaciju.

Male penzije jer su i plate bile male

Odnosi na tržištu rada su nepovoljni. Mnogo mladih radno aktivnih stanovnika je odselilo, uvoz radne snage nedovoljno prati potrebe tržišta rada, a omjer umirovljenika i zaposlenih jako je nepovoljan. Štoviše, gotovo je izjednačen jer na jednog umirovljenika dolazi 1,33 osiguranika, odnosno radnika koji ovim prvima “zarađuju” mirovine. Ne čudi stoga što su mirovine male i što umirovljenici traže priliku da se ponovno zaposle, makar na pola radnog vremena, i tako poprave kućni budžet.

Silvano Hrelja, zastupnik u Hrvatskom saboru i bivši predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika, kaže da su stvoreni preduvjeti da umirovljenici mogu raditi.

“Mogu raditi na način da primaju mirovinu i rade četiri sata dnevno ili primaju pola mirovine i rade puno radno vrijeme. To je riješeno prošle godine i po toj osnovi se povećao broj umirovljenika koji rade, ali je tome pridonijela i velika potražnja za radnicima svih struka.

Praktički je u svim djelatnostima zastupljen rad umirovljenika. Njihov broj još će se povećavati kako se budemo približavali poziciji da rade oni umirovljenici koji to budu htjeli, dok će oni koji ne žele gledati televiziju kod kuće i gunđati jer će mirovine biti male. Ne zaboravimo da sve više ljudi završava u mirovini s najnižim mirovinama, jer su im plaće za radnog vijeka bile male”, ističe Hrelja.

Poznato je da umirovljenici u Hrvatskoj najčešće rade kao trgovci, a mnogo ih sezonski radi u turizmu i ugostiteljstvu. Premda ih u ukupnom broju nema mnogo, poznato je da su se zbog povećanih potreba tijekom pandemije, ali i zbog kroničnog manjka kadrova, i mnogi liječnici vraćali iz mirovine na posao.

HZMO je ovih dana objavio podatak da se umirovljenici najčešće zapošljavaju u sektoru trgovine na veliko i malo te popravka motornih vozila i motocikala. U te dvije sfere radi ih oko 4.000. Slijede stručne znanstvene i tehničke djelatnosti, prerađivačka industrija te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti, građevinarstvo, djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane.

‘Smisao je da rade oni koji to žele’

Među više od 23.000 hrvatskih umirovljenika koji rade na pola radnog vremena, gotovo dvostruko više je muškaraca nego žena – 15.000 naspram 8.000 – što donekle iznenađuje jer žene u prosjeku imaju niže mirovine. Prosječna dob zaposlenih umirovljenika je 66 godina.

“Ima i mlađih i starijih umirovljenika koji idu raditi i na taj način krpati kućne budžete, ali čini mi se da je ipak više onih mlađih koji imaju volju i želju raditi. U tome i jest smisao, da rade oni umirovljenici koji to doista žele, što ne znači da nema onih koji moraju. Među zaposlenim umirovljenicima većinom su ljudi više i visoke stručne spreme”, kaže Višnja Fortuna, predsjednica Matice umirovljenika Hrvatske (MUH).

Dodaje da nekima od njih uvjeti rada nisu lagani. Na primjer, onima koji rade u trgovinama na blagajnama ili u ugostiteljstvu, jer moraju sva četiri sata dnevno ili više stajati na nogama.

Valja reći da polovica radnog vremena, 20 sati tjedno, ne mora striktno značiti rad četiri sata dnevno. U dogovoru s poslodavcem, umirovljenici mogu preraspodijeliti radne sate pa, recimo, dozvoljenu tjednu normu odraditi u dva i pol, umjesto u pet dana. Jedini koji mogu raditi puno radno vrijeme – osam sati dnevno i 40 sati tjedno – umirovljeni su vojnici i policajci, ali oni i odlaze ranije u mirovinu pa se pretpostavlja da su u boljem psihofizičkom stanju.

‘Što ću kod kuće, idem nešto zaraditi’

“Prema mojim saznanjima, umirovljenika koji rade ima svih starosnih dobi, čak i sa 75 godina. Naravno da je veći broj onih mlađih koji se osjećaju zdravijima i sposobnijima, koji dobro znaju raditi svoj posao jer su bili profesionalci cijeli radni vijek. Oni sebi kažu ‘što ću kod kuće, idem nešto zaraditi’. To je dobra motivacija i za njih same i za njihove obitelj, ali odluke su individualne. Naravno da nije svima do želje, ima i potrebe, najviše kod onih s najnižim mirovinama”, govori Hrelja.

Osim što je država išla na ruku umirovljenicima omogućivši im da rade pola radnog vremena bez obustave mirovine, rad uz mirovinu omogućen je i korisnicima obiteljskih mirovina, a i najniže mirovine se u slučaju zaposlenja više ne umanjuju, kako je to bilo ranije. Sve to otvara više prostora dolasku, točnije – povratku umirovljenika na tržište rada. Nakon najmanje godinu dana rada omogućava im se revizija njihovih mirovinskih prava, a time i veći iznos mirovine u budućnosti.

Uza sve to, u Hrvatskoj se odustalo od podizanja dobne granice za starosnu mirovinu. I dalje će se, prema izmjenama Zakona o radu, u mirovinu ići sa 65 godina života, ali radnik i poslodavac moći će se dogovoriti drugačije ako postoji obostrana volja da radnik i nakon toga ostane raditi. Problem je naprosto u tome što se u Hrvatskoj u prosjeku prekasno ulazi u svijet rada, a prerano iz njega izlazi, pa su i mirovine male.

“Mirovine jesu i bit će male jer ljudi imaju i malo radnog staža i malo uplata doprinosa za mirovinsko osiguranje. Te se činjenice ne mogu popraviti kad čovjek ode u mirovinu. A potreba za radom i radnicima će biti pa onaj tko je zdrav i motiviran i tko hoće raditi – ima šansu. Nitko nikoga ne tjera na to, sve su to opcije i sve je to dobrovoljno”, kaže Hrelja.

Penzioneri će dobiti i svoj ‘biro’

Obično se ova situacija u Hrvatskoj opisuje morbidnom frazom “s posla na groblje” koja sugerira da postoji nevidljivi sistemski pritisak na umirovljenike da što duže rade, jer im mirovine ne rastu u skladu s potrebama i očekivanjima. Hrelja se s time ne slaže.

“Nije istina da se ljude tjera raditi umjesto da im se povećavaju mirovine. Pomažemo im da drže glavu iznad vode, jer se nešto epohalno ne može napraviti. To mogu samo zemlje s jakom ekonomijom i velikim brojem zaposlenih”, kaže saborski zastupnik HSU-a.

S druge strane, stvara se ambijent u kojem se umirovljenicima nastoji što više olakšati traženje posla, ako žele raditi ili ako to naprosto moraju da bi preživjeli. Zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) zajednički pokreću platformu za zapošljavanje umirovljenika, svojevrsnu penzionersku burzu rada. U tom projektu pripomaže i Matica umirovljenika.

“Umirovljenici više neće morati tražiti posao od nekoga ili preko nekoga, nego će se svi koji žele raditi javiti preko HZZ-a, kao i poslodavci koji će trebati iskusne radnike. Idealno bi bilo da rade iste poslove koje su radili za vrijeme svoga radnog vijeka. Osim toga, imat će i svoje savjetnike s kojima će moći komunicirati radi zapošljavanja, ali i prijavljivati im ako ih se izrabljuje tamo gdje rade. Ima i toga, a to je nedopustivo”, kazala je Višnja Fortuna iz Matice umirovljenika.