Francuski mediji: Da li postojimo ako nismo na internetu

Francuski Crveni krst poslat će kamion u departman Val-de-Marne kako bi se pružila pomoć svima koji nisu digitalno pismeni ili nemaju kompjuter.

Jedan kamion Crvenog krsta zaustavljat će se u naseljima u departmanu  i pružat će pomoć svima koji nisu digitalno pismeni ili jednostavno – nemaju kompjuter (EPA)

“Zdravstvena kriza obelodanila je dubinu digitalne pukotine (u društvu)”, piše lokalni francuski dnevnik La Marseillaise. List donosi tematski blok posvećen nejednakosti između građana koji imaju pristup internetu i snalaze se na kompjuteru i onih koji su digitalno “nepismeni” ili  žive u neumreženim zonama.

Epidemija virusa COVID-19 samo je ubrzala ono što je već bilo u toku, a to je opšta digitalizacija državne administracije i usluga, piše ovaj list. Epidemija je donela zatvaranje šaltera. Ako neko ima problem sa zdravstvenim osiguranjem na primer, ili ne zna kako da ispuni formulare za porez – šta da radi?

La Marseillaise opisuje kako se snašla opštinska administracija živopisnog gradića Martigues, na jugozapadu Francuske: u okviru javnog servisa osnovali su kompjuterski centar u koji mogu da dođu svi oni kojima je potrebna digitalna pomoć.

“Tu su učenici maturanti koji treba da se prijave na univerzitetsku platformu ParcourSup kako bi konkurisali za upis na fakultete, tu su majke sa decom koje žele da obnove zahtev za socijalnu pomoć ili penzioneri koji ne mogu da odu u svoje banke zatvorene zbog epidemije… Koji god da je dan u sedmici uvek ima sveta u odelenjima namenjenim digitanim uslugama”, piše La Marseillaise.

Uz ove dve prostrije nalazi se i ona u kojoj građani mogu da se obuče kako da upotrebe kompjuter, da nađu na internetu informaciju koja im je potrebna. “Zaboravite na uobičajenu predstavu o bakici koju neko uči da upotrebi miša za kompjuterom. Ovde ima svih godišta. Takvih radionica za obuku ima širom Francuske ali ono po čemu se Martigues razlikuje jeste činjenica da ovde građane obučavaju opštinski službenici”, piše reporter lista La Marseillaise.

U drugom tekstu čitamo o digitalnoj nepismenosti. Šta znači biti digitalno nepismen? “Znači da imate teškoća ili uopšte niste u stanju da upotrebljavate kompjuter. U Francuskoj ima 14 miliona ljudi  koji ne upotrebljavaju kompjutere i internet, a 40 odsto stanovništva nije sigurno da li može da komunicira preko interneta kada je reč o administrativnim zahtevima i slično – zaključak je jednog parlamentarnog izveštaja.”

U istom tekstu govori se o pravoj digitalnoj pukotini koja deli francusko društvo. Izolacija naričito preti starijim osobama i siromašnim građanima.

Digitalna pukotina

Philippe Laget, sekretar sindikata službe javnih finansija kaže da su poreski obveznici faktički naterani da upotrebljavaju internet. Jednostavno šalteri su zatvoreni – nema alternative. “Ušli smo u fazu kada administracija koristi pandemiju kao povod da bi naterala poreske obveznike da idu na internet /…/ Uskoro će jedina alternativa za poreske obveznike biti upotreba pametnog telefona na kome će se služiti internetom da bi dobili odgovore na pitanja”, kaže on.

Legat upozorava da je “poreska politika složena, zakoni se menjaju, vi ne možete sve da znate i da budete u toku svega i zato vam je potreban sagovornik. Administrativni jezik nije baš razumljiv, to je jezik tehnokrata i zato vam je potreban živi sagovornik, ljudsko biće koje će vam pomoći da razumete sadržaj administratoivnih dokumenata. Kada primim poreskog obveznika vidim u njegovom pogledu da li je shvatio šta sam rekao ili treba da ponovim i dodatno objasnim”, kaže Laget.

Po njemu “pravi razlog za digitalizaciju administrativne uprave (bez alternative) zapravo je politika štednje u javnom sektoru kroz zatvaranje radnih mesta u administraciji. “To omogućava uštede u državnom budžetu ali se se na kraju okreće protiv interesa stanovništva”, kaže on.

U razgovoru za La Marseillaise, Laget objašnjava zašto po njegovom mišljenju sve ovo, na dug rok, nije dobro.

“Bojim se da bi u budućnosti slabljenje javnog servisa moglo da ima za posledicu osnivanje privatnih firmi za pomaganje poreskim obveznicima da ispunjavaju svoje formulare, zahteve… Državni službenici imaju obavezu čuvanja profesionalne tajne. Privatni službenici nemaju tu obavezu, a imaće pristup svim ličnim podacima klijenata kojima će onda moći da manipulišu, pogotovu kada je reč o starijim osobama. Najsiromašniji (koji ne mogu da plate usluge privatnih servisa) biće zanemareni. Javni servis je bogatstvo onih koji nemaju ništa. Ovako (kako sada činimo) dovodimo u opasnost čitav jedan deo stanovništva koji će ostati bespomoćan.”

Dnevnik Le Parisien takođe donosi tekst o “digitalnoj pukotini” koja deli Francusku. List izveštava o digitalnoj pomoći koju će počev od septembra organizovati Crveni krst Francuske u departmanu Val-de-Marne u pariskoj oblasti. Jedan kamion Crvenog krsta zaustavljaće se u naseljima u departmanu  i pružaće pomoć svima koji nisu digitalno pismeni ili jednostavno – nemaju kompjuter.

Digitalni kapitalizam

I pariski Libération posvećuje tematski blok digitalizaciji društva, konstatujući da nam se upravo događa “spektakularno ubrzanje” digitalizacije međuljudskih odnosa.

“Novi način druženja sastoji se u tome da svako za sebe bude ispred svog ekrana. To je prilika za neviđeni razvoj digitalne industrije. Rezultat je intenziviranje ‘saobraćaja’ na internetu ali i uvećavanje mase podataka koje proizvodimo bivajući aktivni na internetu”, kaže za Libération Antoinette Rouvroy, iz belgijskog instituta za naučna istraživanja (FNRS).

Ona upozorava na mesto i ulogu koju džinovi interneta pod zajedničkim imenom GAFAM (Google, Apple, Facebook, Amazon et Microsoft) dobijaju u našim društvima rasplabljenim pandemijom i društvenom distancom.

“Dok virus živi od naših kontakata, digitalni kapitalizam živi o naše društvene distance”, primećuje ona.

“Brisanje granica među teritorijama daje digitalnim platformama mogućnost da još više usavrše algoritme, da ih ‘personalizuju’ i naprave selekciju sadržaja za svaki profil. To znači da će svako biti izložen pre svega sadržajima koji njemu odgovaraju i koje je algoritam definisao kao njegov profil. Tako će se društvo i javni medijski prostor još više podeliti na zasebne fragmente”, kaže Antoinette Rouvroy koja u svojim radovima analizira “algoritamsko upravljanje (društvom)”.

Johanna Rolland, gradonačelnica grada Nantes na zapadu Francuske, veruje da će digitalna budućnost biti onakva kakvom je mi napravimo. Navodi primer Amazona i platformi za odstavu hrane koje otvaraju mnoštvo slabo plaćenih radnih mesta, bez ikakve socijalne zaštite.

“Naravno da su ljudi sve nepoverljiviji prema globalizaciji digitalnog upravljanja društvima… Mi treba da se služimo digitalnom tehnologijom za društveno i teritorijalno povezivanje”.

Za kraj, vest da je francuska vlada uprkos zagovaranju štednje u državnom budžetu odvojila 2,8 miliona eura za nadziranje svoje reputacije na internetu i na društvenim mrežama. Javni konkurs (tender) za ovu nadzornu aktivnost  bio je uredno raspisan. BFM-TV je prenela vest da je vlada poverila ovaj delikatni zadatak “trojici stručnjaka za nadziranje društvenih mreža kako bi vlada bolje mogla da oceni šta o njenim odlukama misle Francuzi”.

Izvor: Al Jazeera