Egipat: Žal zbog uništavanja sjećanja na januarsku revoluciju

 Piše: Magdy Mustafa

Val protesta koji je zahvatio Sjedinjene Američke Države (SAD) nakon smrti Afroamerikanca Georgea Floyda, koji je izdahnuo pod pritiskom koljena američkog policajca na svom vratu, gotovo da se nije ni smirio, a američki muzeji su požurili prikupljati grafite, fotografije i parole nošene tokom demonstracija kako bi ih uvrstili u muzejsku kolekciju, smatrajući to dijelom američkog sjećanja koje se ne smije napustiti.

U istoj onoj mjeri u kojoj su osobe koje se bave očuvanjem američkog sjećanja nastojale prikupiti ono što je proizašlo iz tih protesta i sačuvati to za buduće generacije, egipatske vlasti su u ljeto 2013. godine nastojale izbrisati revoluciju 25. januara 2011. iz sjećanja Egipćana, posebno na trgu Tahrir u srcu Kaira, gdje su se milioni Egipćana okupili prije deset godina i srušili vladajući režim.

Postavljanje sfingi

Nakon gotovo desetljeća od revolucije 25. januara, egipatska vlada je počela mijenjati izgled trga Tahrir, u nastojanju da se spriječe budući protesti. Na trgu Tahrir su se odvijala tadašnja dešavanja, dok su demonstranti, koji su ustali protiv režima u to vrijeme, okupirali trg kako bi ovladali tim područjem, zbog čega je zadobio velike simboličke konotacije.

Egipatske vlasti nisu samo počele vršiti promjene na trgu, već se krenulo i u proces sistematskog zamagljivanja i brisanja sjećanja na to mjesto. Dužnosnici su to nazvali “uljepšavanjem” kako bi trg Tahrir postao “razvijen po uzoru na poznate evropske trgove”, prema riječima osoba nadležnih za “potiranje simbola”. Na okolne zgrade, koje su prefarbane, postavljena je nova rasvjeta, a na trgu su raspoređeni zaštitari iz privatnih kompanija.

U tom kontekstu, na trg Tahrir su premještena i četiri kipa iz doba faraona koja su se nalazila u Luksorskom hramu u južnom Egiptu, a takvom kontroverznom potezu su se usprotivili mnogi arheolozi i egiptolozi. Egiptologinja Monica Hanna potpisala je peticiju sa grupom osoba koje se bave egipatskim starinama, apelirajući na egipatske vlasti da ne premještaju kipove s njihovih izvornih mjesta.

Arheolozi upozoravaju da će premještanjem kipova na prenatrpani trg u srcu Kaira ovi arheološki ostaci iz faraonskog Egipta biti izloženi velikim vrućinama i zagađenju zraka, te će biti podložni uništavanju. Međutim, osobe zadužene za postupak “brisanja sjećanja” u ime uljepšavanja grada ignorirali su ova upozorenja te premjestili četiri kipa iz Avenije ovnova, koja povezuje Luksorski hram sa hramom Karnak u južnom Egiptu. Riječ je o kipovima u obliku sfinge s ovnovskom glavom.

Pored tih ovnova, također je prebačen, i to u dijelovima, obelisk iz drevnog Egipta od ružičastog granita koji je pripadao vladaru Ramzesu II iz drevnog egipatskog grada Tanis u guvernatu Sharkia. Potom je sastavljen i postavljen nasred trga na visokom postolju.

Opisujući taj proces, Khaled Fahmy, profesor historije na Univerzitetu Cambridge, koji je sudjelovao u revoluciji 25. januara i vodio odbor za dokumentiranje dešavanja koji nije bio dugog vijeka, rekao je: ”Mislim da je glavna poruka koja se želi poslati da ljudi nemaju veze s ovim trgom i da trg nije njihov. Ovaj trg pripada državi.”

Floyd i oslobađanje

Trg Tahrir je simbol prepun političkih konotacija, čija je popularnost dosegla globalne nivoe, a njegovo ime se proširilo po cijelom svijetu, imajući u vidu da je to bila kolijevka egipatske revolucije u kojoj je srušen bivši predsjednik Hosni Mubarak, zbog čega je postao turističko odredište Egipćana i stranaca koji posjećuju Kairo.

Oni koji su posjetili trg tokom revolucije 25. januara pamte kako su crtači grafita podizali emocije revolucionara. Svojim crtežima su pratili sva događanja i dokumentirali primjere korupcije i zločina, a revolucionari su izašli na ulice s ciljem da sruše režim koji je to blagosiljao.

Slike na svim egipatskim trgovima i ulicama, posebno na trgu Tahrir i okolici, postale su najveći otvoreni muzej umjetnosti u historiji. Ali mentalitet prikrivanja je želio sve to izbrisati i iskorijeniti, obećavajući i upozoravajući da se događaji iz revolucije 25. januara “više nikada neće ponoviti”.

Uništavanje moderne historije Egipta zahtijeva da se ponovo obrati pažnja na incident ubistva američkog državljanina Georgea Floyda i proteste koji su potom uslijedili, iako se to odnosilo na pojedinca, dok su se dešavanja u Egiptu odnosila na zemlju s populacijom blizu 100 miliona ljudi.

Kada su protesti dosegli svoj vrhunac u Sjedinjenim Američkim Državama, kustosi institucije Smithsonian, koja uključuje grupu američkih muzeja, obišli su mjesta na kojima su se okupljali demonstranti kako bi sakupili transparente, simbole, fotografije i druge predmete koji su bili izraz protesta kao “prikladnu kolekciju koja dokumentira historijski trenutak i koja je vrijedna čuvanja u muzejima”.

‘Ne mogu disati!’

“Priznajemo da smo u razdoblju preobrazbe u Sjedinjenim Američkim Državama. Mi slušamo zajednice. Ovaj važan trenutak dokumentirat ćemo s odgovornošću i poštovanjem kroz razne predmete i priče iz Washingtona DC-a i širom zemlje”, navodi se u priopćenju Nacionalnog muzeja američke povijesti.

Devet kustosa muzeja Smithsonian, koje finansira i vodi američka vlada, također su razgovarali s demonstrantima, a kasnije i uzeli neke od transparenata koji su bili nošeni tokom okupljanja.

“Osvojili su me umjetnički radovi na posterima. Kustosi su dokumentirali imena umjetnika i fotografa i identificirali predmete koje je važno sačuvati. Ako ih ne prikupimo, ko zna šta bi se njima dogodilo”, rekao je jedan od kustosa.

Egipatske vlasti su, pak, stalno ponavljale argumente kako su grafiti iz perioda revolucije 25. januara u Egiptu prekriveni jer su to djela uglavnom nepoznatih osoba. Izgovori su sezali dotle da se to nasljeđe kriminaliziralo i smatralo kršenjem zakona i napadom na imovinu drugih. No u ovom slučaju se zapravo na grub način želi potrati nasljeđe revolucije čiji je krik prethodio vapaju Georgea Floyda – ”Ne mogu disati!”