Rudarska glazba iz Kaknja: Od Bacha do sevdaha

Svaki član Rudarske glazbe kod kuće snimi svoju dionicu, nakon čega ih objedinjuju (Ustupljeno Al Jazeeri)

Pandemija korona virusa nepovratno se odrazila na sve društvene sfere. Jedna od njih svakako jeste i umjetnost, među kojima i muzička. Ipak, postoje muzički kolektivi koji nisu dozvolili da zvukovi njihovih instrumenata u potpunosti utihnu.

Članovi Rudarske glazbe iz Kaknja pronašli su način kako prevazići aktuelnu situaciju i pritom zadržati socijalnu distanciranost, pa tako svoje probe održavaju putem online platformi za komuniciranje.

Tradicija duga 70 godina

Duhački orkestar Rudnika mrkog uglja „Kakanj“, poznatiji kao Rudarska glazba, djeluje još od davne 1952. godine. Osnovan je na inicijativu tadašnjeg Sindikata. Sve do devedesetih godina prošlog stoljeća, u njoj su svirali radnici kakanjskog rudnika. Nakon rata, struktura muzičara se značajno mijenja, tako da je danas situacija potpuno drugačija. Iako amaterskog tipa, orkestar čini i nekolicina učenika Osnovne i Srednje muzičke škole u Zenici, uz jednog studenta Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu. Mladi ljudi, Kakanjke i Kakanjci, učenici i studenti, odlučno su preuzeli amanet ranijih generacija. Ima tu i poneki rudnički penzioner, među kojima najviše orkestarskog staža svakako bilježi najstariji član Petar Zakušek, jedini sudionik prve postave iz 1952. godine.

Rudarski orkestri ranije nisu bili nepoznanica, pa su tako ostale zabilježene glazbe Rudnika lignita iz slovenskog Velenja, Rudnika „Kreka“ u Tuzli i Željezare Zenica. Od svih njih, danas je, uz Rudarsku glazbu, aktivan samo zenički Duhački orkestar.

Koliki je značaj Rudarske glazbe u Kaknju najbolje svjedoči činjenica da je preživjela sve dosadašnje društvene turbulencije. Privredne reforme iz 1965. godine snažno su se odrazile na rudarstvo. Ekonomski indikatori su ukazivali na potrebu zatvaranja organizacionih jedinica Rudnika koje nisu bile produktivne. Uprkos svemu, Rudarska glazba je opstala. Naprosto, Rudnik se nije mogao odreći svog orkestra, te je svijest o značaju Rudarske glazbe u kulturnom životu Kaknja nadjačao puke statističke parametre.

Ni za vrijeme najtežih ratnih dana ovaj kolektiv nije zaključao prostorije, već je taktovima svojih izvedbi u jutarnjim satima svakog 1. maja unosio živost u kakanjske ulice. 

Svojim prvomajskim urancima, nastupima na svim važnijim kulturno-umjetničkim manifestacijama i obilježavanjima značajnih datuma, Rudarska glazba ostavila je snažan pečat u historiji ovog rudarskog grad, zbog čega joj je dodijeljena i Plaketa općine Kakanj.

Profesionalni amateri

Dirigent Rudarske glazbe Arnes Bajramović sjeća se prvih uspjeha ovog orkestra:

“Kada govorimo o istaknutim rezultatima Rudarske glazbe, izdvojio bih takmičenje puhačkih orkestara iz 1955. godine, održano u sarajevskom Domu policije, gdje smo na Republičkoj smotri amaterskih orkestara izvedbom kompozicije S vrela Bosne, autora Avde Smajlovića, osvojili visoko drugo mjesto. Također, tu su istaknuti grupni nastupi, poput onog sa zeničkom Rudarskom limenom glazbom na čuvenoj majskoj paradi povodom Dana pobjede nad fašizmom u Beogradu…” 

Posebno priznanje i svojevrsni omaž neprekidnom radu i razvoju Rudarske glazbe Bajramović odaje dugogodišnjem dirigentu i svom prethodniku, pokojnom Jožefu Špringeru, koji je dirigentsku palicu nosio pune četiri decenije, od 1972. do 2014. godine. Njegovi unuci danas nastavljaju porodičnu tradiciju, svirajući u sastavu orkestra. I u tome se ogleda još jedna posebnost kakanjske Rudarske glazbe, jer su članovi brojnih porodica, s generacije na generaciju prenosili ljubav prema instrumentima i svoje mjesto nalazili među članovima orkestra.

Rudarsku glazbu sa pozicije predsjednika do sada su predvodili Mirsad Dervoz i Ibrahim Demir, dok tu funkciju danas obnaša Adib Zekić.

Ističe da se Rudarska glazba održala ponajviše zahvaljujući činjenici da su upravljačke strukture Rudnika mrkog uglja „Kakanj“ kontinuirano iskazivale senzibilitet i poseban odnos prema svom orkestru.

„Njegovo finansiranje na mjesečnom nivou košta nešto više od 3.000 KM. Danas je to jedini način funkcionisanja koji nam omogućava da održavamo oko 150 proba godišnje i pritom zadržimo širok repertoar – od Bacha do sevdaha, kako to kolokvijalno često kažemo. Bez podrške Rudnika, orkestar se zasigurno ne bi mogao održati na amaterskoj osnovi. Stoga sam mišljenja da bi se u njegovo finansiranje trebala uključiti i Elektroprivreda BiH. To ne govorim slučajno, jer smatram da u Bosni i Hercegovini ne postoji orkestar ovakvog potencijala, sposoban da iznese najviše državne ceremonijalne i protokolarne aktivnosti, jednako kao večernje koncerte namijenjene različitim muzičkim ukusima“, naglašava Zekić.

Bogat repertoar

Broj aktivnih članova trenutno iznosi 32. Unutar orkestra već odavno ne dominiraju zaposlenici Rudnika, tako da danas njegovu strukturu čine ljudi različitih profesija. Od samog početka, orkestar je uvijek krasio i multinacionalni karakter. Članstvo je otvoreno za sve entuzijaste i ljubitelje muziciranja koji posjeduju muzički talenat. Zastupljene su sve starosne kategorije, počev od đaka, preko srednjoškolaca, studenata, pa sve do porodičnih ljudi i osoba u trećoj životnoj dobi. Među instrumentima dominiraju oni puhački – truba, trombon, tenor horna, baritone horna, drvene puhače klarinet, alt i tenor saksofon i flauta. Dirigent Bajramović još ističe ritam sekciju koju čine: bubanj, bas bubanj, čineli i doboš. S obzirom na to da orkestri ovakvog karaktera u svom radu sve više koriste gitaru i bas gitaru, takvom trendu prilagodila se i Rudarska glazba. Instrumentalni fond je u najvećoj mjeri očuvan i naslijeđen odranije, uz nekoliko novijih primjeraka, iza čijeg finansiranja, ali i podmirivanja ostalih tekućih potreba, poput režijskih troškova i uniformi, u potpunosti stoji Rudnik mrkog uglja „Kakanj“ kao osnivač. Svoje probe održavaju u rudničkim prostorijama nekadašnjeg pogona „Stara jama“ utorkom i četvrtkom u vremenskom intervalu u poslijepodnevnim satima, kako bi se omogućilo prisustvo svih članova.    

“Orkestar ima zaista veliki repertoar i u stanju je odgovoriti svečanostima bilo koje vrste. Osim koračnica koje su neizostavan dio repertoara svakog orkestra, sviramo himne (nacionalnu i rudarsku), ali i obrade popularnih pjesama – sevdalinki, narodnih, pop-rock, filmskih i duhovnih. Također, sviramo i angažmane po narudžbi, tako da trenutno radimo na uvježbavanju himne Fudbalskog kluba “Rudar” Kakanj povodom njegove stogodišnjice. Za ovih pet godina koliko se nalazim u ulozi dirigenta, uspjeli smo da uvježbamo preko 50 kompozicija, dok se repertoar stalno proširuje”, ističe Bajramović.

U posljednjim godinama primjetan je porast učlanjenja mladih Kakanjki i Kakanjaca, što ranije nije bio čest slučaj. “Došlo je do izvjesne smjene generacija i povećanog interesa za naš rad”, naglašava Bajramović. Razlog tome vidi upravo u raznovrsnosti repertoara, što otvara prostor iskazivanju kreativnosti mladalačkog duha. Još jedan bitan faktor svakako jeste formiranje Područnog odjeljenja Osnovne muzičke škole Zenica u Kaknju, čiji učenici u sve većem broju ispunjavaju pristupnice za članstvo u Rudarskoj glazbi.

Online verzija prvomajske budnice

Nezamjenjiv performans u njihovom višedecenijskom radu jeste čuveni prvomajski uranak, koji je ove godine zbog novonastale situacije doveden pod znak pitanja. “To je dio naše tradicije koja se nije prekidala ni za vrijeme rata. Bez sumnje bismo voljeli da se zvukovi naših instrumenata i ovog 1. maja pročuju kakanjskim ulicama. Naravno, na prvom mjestu poštujemo preventivne i zaštitne mjere nadležnih organa. Ukoliko se situacija do tada ne promijeni, pripremamo novu online izvedbu koju ćemo simbolično objaviti uoči Međunarodnog praznika rada”, dodaje Bajramović.

Rudarska glazba je uobičajeno trebala uzeti učešće u obilježavanju 15. aprila – Dana općine Kakanj. Međutim, ove godine je to izostalo, baš kao i ostale planirane aktivnosti. S tim u vezi, dirigenta Bajramovića upitali smo na koji način su prilagodili svoj rad i u čemu nalazite motiv za uvježbavanje u ovim izazovnim okolnostima: „Pandemija nas je na neko vrijeme udaljila od naših prostorija. No, ljubav premam muziciranju, gradu i našem orkestru dovoljan su motiv da nastavimo sa našim radom kao i do sada, kako bismo bili spremni naše sugrađane obradovati novim izvedbama, kada se za to steknu uslovi. Zahvaljujući savremenim sredstvima online komunikacije, u mogućnosti smo da na neki način prevaziđemo novonastalu situaciju“, ističe Bajramović.

Planovi 

Orkestar Rudarske glazbe nedavno je oduševio svojim online nastupom, u okviru kojeg su obradili kompoziciju Tequila Danny Flowersa, nagovijestivši uzbudljiv i dinamičan rad u novom ambijentu.

O novom konceptu uvježbavanja i online probama govori i  20-godišnja Aiša Delibašić, studentica druge godine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zenici i jedna od reprezenata „novog vala“, odnosno podmlađenog dijela Rudarske glazbe.

„Premda se nalazimo u izolaciji, zaista se trudimo održavati komunikaciju i nastavljamo pomagati jedni drugima. Probe se redovno održavaju ponedjeljkom, četvrtkom i nedjeljom. Naš dirigent, profesor Bajramović, došao je na ideju da svaki muzičar snimi svoju dionicu, nakon čega putem naše Facebook grupe iste prosljeđujemo i objedinjujemo. Trenutno stanje nam je omogućilo da pokažemo kako su dobra volja, zajednički rad i upornost ključ svakog uspjeha“, naglasila je Delibašić.

Za kraj razgovora, sa dirigentom Bajramovićem dotakli smo se planova za predstojeći period: „Ukoliko se aktuelno stanje održi, mi ćemo nastaviti sa realizacijom naših online obrada pažljivo odabranih kompozicija. Moja želja je da se narednog mjeseca vratimo u prostorije i pripremimo za obilježavanje 7. juna – godišnjice velike rudarske katastrofe u jami Orasi. Budući da smo propustili odsvirati naš Aprilski koncert kao poklon gradu, koji je sada već prerastao u tradiciju, trudićemo se da nakon stabilizacije prilika našim sugrađanima zauzvrat ponudimo nešto novo što će se zasigurno pamtiti.“

Izvor: Al Jazeera