Neodrživa energetska politika
Piše: Rešad Dautefendić
U jugoistočnoj Evropi postoji oko 25 miliona potencijalnih novih građana Evropske unije, a svaki od njih je potrošač energije.
Pitanje energija je jedno od najkompleksnijih pitanja s kojima se suočava region s međusobno povezanim i dalekosežnim utjecajima društva, ekonomije i okoliš JI Europe.
Kompleksonsti će u svakom slučaju doprinijeti i skora deregulacija tržišta do 2015. godine.
U objavljenom julskom izvještaju 2013. godine Investiraj na brzinu, imaćeš vremena za kajanje, o ulaganjima Svjetske banke, Evropske investicijske banke i Evropske banke za obnovu i razvoj u energetske projekte u regiji jugoistočne Evrope, ukazano je na vrlo loše planiranja vlada u regionu o energetskoj politici.
Budućnost regiona
Izvještaj su, u sklopu projekta Strategija za održivu energiju jugoistočne Evrope, koji je podržala Evropska komisija, UNDP-a i Balkan Trust for Democracy, pripremile organizacije SEE Change Net, CEE Bankwatch Network i WWF zajedno sa 14 organizacija civilnog društva iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Albanije, Makedonije, Srbije i Kosova.
Organizacije civilnog društva iz cijele regije početkom 2013. godine udružile su se u projektu, koji je podržala EU, čiji cilj je da konstruktivno doprinese raspravi o energetskoj budućnosti regiona.
Jedan od ciljeva je stvaranje uslova da se svi relevantni stručnjaci, institucije i kompanije uključe u izradu manje štetnih energetskih modela i da zajedno ponude vlastima u jugoistočnoj Evropi, drugačije koncepte razvoja energetskog sektora.
“Ova mreža pratit će 24 mjeseca energetske politike u regiji. O efektima tih politika i investicija izvještavat će Brisel u kojem radi nekoliko sekretarijata na zaštiti životne sredine sa aspekta energetike. Na taj način se pokušava utjecati da investicije u energetskom sektoru i politike ispunjavaju tri kriterija.
Prvi je da u budućnosti snabdijevanje energijom bude sigurno. Drugo, da cijena električne energije ne bude visoka i da je stanovnici i privreda mogu plaćati i treći standard je zaštita životne sredine, odnosno da se ispunjavanju ekološke norme kada je u pitanju zagađenje neposredne okoline objekata koji generiraju energiju i ispuštanja stakleničkih plinova koji izazivaju klimatske promjene”, kazao je predsjednik Upravnog odbora Fondacije CPI i koordinator SSEP-a za BiH Zoran Ivančić.
Ovo je preozbiljna tema da bi se njome mogli baviti samo političari. U Briselu je nedostajalo podataka iz jugoistočne Evrope u oblasti energije, jer energetsku politiku u regiji vode vlade i elektroprivrede i trgovci energijom, a njima je jedini cilj proizvodnja struje i zarada. Ne obaziru se na zaštitu životne sredine i na posljedice po zdravlje svojih građana.
Pogubni utjecaj
Stručnjaci tvrde ako vlasti u BiH, a i ostalim zemljama u regionu, zajedno sa međunarodnim institucijama, uskoro ne počnu intenzivnije ulagati u uštedu energije i u obnovljive i održive izvore energije, postojeća postrojenja će nastaviti trovati građane Balkana i pogubno utjecati na klimu i okoliš.
Akcenat je na štednji energije. Štednjom energije štiti se i okoliš. Otvaraju se nova radna mjesta jer se radi na adaptaciji postojećih energetskih postrojenja i izgradnji novih.
Međutim, energetski sektor u regionu nema stimulansa za štednju, jer oni planiraju samo veću proizvodnju gigavata struje planirajući gradnju novih termoelektrana i nastavljaju ugrožavati životnu sredinu i zdravlje svojih stanovnika, da bi izvozili struju.
Recimo, BiH i Crna Gora imaju aluminijsku industriju, a to znači i razvijanje privredne aktivnosti, a obe države imaju i mnogo usamljenih planinskih mjesta za gradnju vjetroelektrana.
BiH može uložiti jednu milijardu KM u novi blok neke termoelektrane i na tome bazirati izvoz struje. Ali od izvoza struje koristi uglavnom imaju trgovci energijom, a lokalno stanovništvo plaća trošak izgradnje takvog postrojenja. Zdravstvo troši ogromna sredstva da pomogne ljudima koji zbog zagađenja oboljevaju od raznih bolesti. U isto vrijeme kisale kiše uništavaju šume. I na kraju se lako uvjeriti koliko su štetni ovakvi načini proizvodnje energije.
Bitno je istaći da su BiH, Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Albanija i Kosovo potpisali evropske konvencije i direktivu da smanjuje proizvodnju „prljave energije” i za sada EU nema mehanizme da ih kazni. Ali, u procesu približavanja oviih zemalja u punopravno članstvo EU, doći će dan kada će EU imati mehanizme da naredi da se zatvore pogoni koji proizvode „prljavu energiju”, objašnjava Ivančić.
Deregulacija tržišta 2015. godine će neminovno dovesti do porasta cijena energenata i bez mjera uštede u domaćinstvima i u privredi, stanovnici i poduzetnici u spomenutim zemljama neće moći plaćati energiju koja im je potrebna da bi uspješno živjeli i privređivali.
Prema procjenama stručnjaka, ulaganje u uštedu energije je hiljadu puta jeftinije nego ulaganje u kapacitete potrebne za proizvodnju te iste količine energije. Ta jednostavna formula nije dovoljna da bi se vlade i ministarstva više aktivirali na projektima uštede energije jer su premreženi interesima energetskih lobija koji u uštedi ne vide vlastiti interes. A ako to ne budu radile vlade i međunarodne finansijske institucije, malo je vjerovatno da će se tim baviti elektroprivrede, privatne banke i privatni investitori.
Organizacije civilnog društva iz cijele regije početkom 2013. godine udružile su se u projektu, koji je podržala EU, čiji cilj je da konstruktivno doprinese raspravi o energetskoj budućnosti regiona.
Osiromašene ekonomije, nedostatak radnih mjesta, ekološke i klimatske promjene, bit će samo neki od problema koji će jugoistočnu Evropu zadesiti za desetak godina.
Međunarodna agencija za energiju upozorava da se emisija ugljen dioksida može značajno smanjiti ulaganjem u energetsku efikasnost, te smanjivanjem korištenja termoelektrana na bazi ugljena i fosilnih goriva. Ipak, i dalje se ulaže u tradicionalne, neodržive izvore energije, a fokus je, umjesto na uštedi, postavljen na proizvodnji energije.
Ciljevi koje danas postavljamo nisu nerealni, a imaju snažan utjecaj na budućnost u kojoj će naša djeca odrastati. Smanjenje potrošnje energije za 20 posto kroz projekte uštede i energetske efikasnosti do 2020. godine ne samo da je u skladu sa evropskim direktivama, već je i od vitalnog značaja za jugoistočnu Evropu.
Vlade u Bosni i Hercegovini moraju prestati razmišljati kratkoročno, jer i dalje planiraju nova energetska postrojenja bazirana na uglju i lignitu. Međutim, da bi promjenili svoje stavove i razmišljali o obnovljivim izvorima energije u tome im je potrebna pomoć međunarodnih finansijskih institucija.
Takvu pomoć i mogu očekivati, tvrde nevladine organizacije, pošto je Svjetska banku, Evropska investicijska banka i Evropsku banka za obnovu i razvoj podržavaju projekte koji su već u skladu s direktivama Evropske unije po pitanju energetske efikasnosti, uštede energije i zaštite okoliša.
Organizacije civilnog društva iz jugoistočne Evrope izrazile su zahvalnost Vanjskopolitičkom komitetu Evropskog parlamenta što je organizirao javnu raspravu krajem 2012. godine u Crnoj Gori, da bi ispitao ozbiljne nedostatke vezane za proces usvajanja i sadržaj Regionalne energetske strategije, koju su odobrili ministri energetike zemalja jugoistočne Evrope.
Prema procjenama stručnjaka, ulaganje u uštedu energije je hiljadu puta jeftinije nego ulaganje u kapacitete potrebne za proizvodnju te iste količine energije.
Međutim, javna rasprava u Crnoj Gori održana je iza zatvorenih vrata i nije dozvoljeno nevladinom sektoru da kaže svoje mišljenje o tome, na šta je reagovao Garret Tankosić Kelly iz Mreže za promjene jugoistočne Evrope.
„Potpuno smo saglasni sa glavnim zaključcima ove rasprave, a posebno sa zaključkom da Regionalna energetska strategija ne garantira održivost energetskog sektora u jugoistočnoj Europi u skladu Europskim okolišnim standardima. Tako važan dokument nije smio biti pripremljen na netransparentan način niti usvojen iza zatvorenih vrata. Vrlo je upitno da li ovakva strategija uopće može biti implementirana kad se uzme u obzir koliko korupcija u regiji odbija investicije u sektor energije”, rekao je Garret Tankosić Kelly.
Na novu energetsku infrastrukturu u jugoistočnoj Evropi u narednom periodu planirane su investicije od 28,8 milijardi eura, od čega veliki dio za proizvodnju baziranu na najprljavijim i najštetnijim energentima. Oko 6.000 megavata struje, što je gotovo polovina svih planiranih novih kapaciteta u regionu, bazira se na uglju i lignitu.
Ozbiljnost problema
„Dok zemlje Evropske unije idu prema cilju dekarbonizacije proizvodnje električne energije do 2050. godine, naša djeca će se suočiti sa ozbiljnim zdravstvenim i ekonomskim posljedicama ako se ovi planovi ostvare u regionu, izjavio je koordinator Programa energija i klimatske promjene – Centar za životnu sredinu Miodrag Dakić.
Ozbiljnost problema dobro opisuje najnoviji izvještaj Svjetske banke o utjecaju uglja na Kosovu, koji kaže „da korištenje ovog energenta prosječno godišnje uzrokuje 900 smrtnih slučajeva i izaziva 11.000 oboljenja od astme, pretežno kod djece”. Ekonomske štete ovakvih projekata će biti ogromne, i oni će biti prepreka integraciji regije u Evropsku uniju. Ali, i pored ovih zabrinjavajućih činjenica na Kosovu planiraju graditi nove termoelektrane.
Životni vijek energetskih objekata je od 25 – 60 godina, te sa takvim postrojenjima zemlje regije neće moći ispuniti obaveze smanjenja emisija gasova staklene bašte, koje svojim članicama propisuje Evropska unija.
„Bosna i Hercegovina planira uložiti 500 miliona eura na izgradnju novog termo-bloka u Tuzli. Ako BiH za deset – patnaest godina postane punopravna članica EU sigurno je da će doći naređene da se takav pogon zatvori. Znači, neće se moći ni povratiti sredstva uložena u termoelektranu, a morat će se zatvoriti”, upozorio je Ivančić.
U Srbiji u posljednjih 30 godina nije izgrađena niti jedna nova termo ili hidroelektrana, tako da postaje ovisna o uvozu električne energije.
Zbog toga Vlada Srbije ima namjeru graditi nove hidro i termoelktrane, pravdajući svoje planove potrebom za otvaranjem novih proizvodnih objekata u industriji, zanemarjući očuvanje životne sredine. Za početak su povećali kapaciteta TE Kostolac u kojoj je snaga povećana za 200 MW.
Norveški Statkraft AS, najveći evropski proizvođač energije iz obnovljivih izvora te vodeća norveška energetska kompanija, povjerio je francuskom Alstomu posao vrijedan oko 100 milijuna eura vezan uz opskrbu šest generatora i pomoćne opreme za izgradnju nove hidroelektrane na rijeci Devoll u južnoj Albaniji.
Albanija se u proizvodnji električne energije uglavnom oslanja na hidroelektrane koje zauzimaju čak 90 posto nacionalnog energetskog miksa. Projekt na rijeci Devoll prva je velika javno-privatna investicija u zemlji te jedno od najvećih hidroenergetskih ulaganja na Balkanu.
Hidroelektrane su svrstane u obnovljive izvore energije, jer kada se akumulacija isprazni nakon kiša se ponovo puni. Ali za hidroelktrane vezan je veliki problem oko zaštite okoliša. Prilikom izgradnje narušava se prirodni ambijent, a ljudi koji žive nizvodno od velikih hidroelektrana često trpe velike materijalne štete zbog poplava. Rijeke gube svoju vodu zbog preusmjeravanja vodotoka. Dakle, najčešće ni izgradnja hidroelektrana nije dobro rješenje.
U Srbiji u posljednjih 30 godina nije izgrađena niti jedna nova termo ili hidroelektrana, tako da postaje ovisna o uvozu električne energije.
Hrvatska je prije dva mjesaca ušla u EU i prije ulaska počeli su intezivno raditi na objektima za proizvodnju obnovljive energije. Počela je izgradnja malih hidrocentrala, vjetroelektrana i solarnih elektrana. Čak je u Hrvatskoj omogućeno domaćinstvima i malim poduzetnicima da grade svoje elektrane, a Elektroprivreda Hrvatske im otkupljuje viškove struje.
Ista zakonska mogućnost postoji i u BiH i male elektrane već proizvode struju u okolini Tuzle. Međutim, u BiH nema druge vrste stimulansa povoljnih kredita i drugih poticaja, jer je to u svijetu praksa da vlade pomažu svojim građanima u izgradnjih energetskih objekata.
Rješenje je crpiti energiju iz vjetra i Sunca i sve zemlje u regiji trebaju praviti pogone na ovim energetskim izvorima. Vjetroelktrane imaju malu manu zbog „iritirajućeg” zvuka koji smeta nekim ljudima. Da bi se izbjegao ovaj negativni utjecaj trebaju se graditi u nenaseljenim mjestima.
Recimo, BiH i Crna Gora imaju aluminijsku industriju, a to znači i razvijanje privredne aktivnosti, a obe države imaju i mnogo usamljenih planinskih mjesta za gradnju vjetroelektrana.
Iako postoje optimalna rješenja međunarodne finansijske institucije malo sredstava ulažu u proizvodnju elektrana na vjetar i Sunce, kao i u projekte energetske efikasnosti. Od Evropske banke za obnovu i razvoj, Evropske investicijske banke i Svjetske banke očekuje se da ulažu u proizvodnju „čiste” energije.
Ove banke trenutno revidiraju kreditiranje energetskih projekata, jer izvještaj otkriva da razvojne banke u Evropi troše 32 puta više na fosilna goriva, nego na obnovljive izvore energije. Ovaj trend znači da se zemlje jugoistočne Evrope kreću u suprotnom smjeru od postavljenih ciljeva EU o klimatskim promjenama za godine 2020., 2030. i 2050, što predstavlja jedan od uvjeta za pristupanje EU.
Različite grupe ljudi pozivaju na trenutno zamrzavanje međunarodnih javnih ulaganja u fosilna goriva i ulaganje napora u području energetske efikasnosti i uštede energije.
Izvještaj, također pokazuje da gotovo polovica energetskog kreditiranja Evropske banke za obnovu i razvoj, najvećeg javnog kreditora u regionu, odlazi na fosilna goriva, samo dva posto sredstava dodijeljenih za ne-hidroenergetske obnovljive izvore energije, te 23 posto sredstava koji podržavaju hidroenergiju.
Fosilna goriva čine 36 posto svih finansiranih projekata međunarodnih investitora u regiji, odnosno finansirani su sa 597,3 miliona eura, od čega 310,1 milion eura odlazi na hidroenergiju, a samo 18,5 miliona eura na obnovljive izvore energije, što iznosi od međunarodnih ulaganja samo jedan posto.
Iz tog razloga EU je odredila ciljeve za sve zemlje članice kojima ih obvezuje na provođenje aktivnosti za borbu protiv klimatskih promjena do 2020. godine te predlaže nastavak aktivnosti i postavljanje ciljeva do 2030. i 2050. godine. Takav pristup predstavlja popriličan izazov čak i za zemlje članice EU, a što s onim zemljama s područja zapadnog Balkana koje će se najvjerojatnije izazovu priključiti kasnije.
Bez ozbiljnih priprema, zemljama zapadnog Balkana bit će gotovo nemoguće realizirati takve zahtjevne ciljeve. Da bi se osigurala realizacija navedenih ciljeva, porezni će obveznici, kako iz regije, tako i iz EU, morati namaknuti ogromna dodatna sredstva.
Različite grupe ljudi pozivaju na trenutno zamrzavanje međunarodnih javnih ulaganja u fosilna goriva i ulaganje napora u području energetske efikasnosti i uštede energije.
Slovenija je pristupila Europskoj uniji 2004. godine, čime je postala prva zemlja bivše Jugoslavije kojoj je to uspjelo. Prije dva mjeseca i Hrvatska je postala članica EU, a prije nekoliko dana Srbija je postala pridružena članica EU, Crna Gora je počela s pregovorima sa EU, a Makedonija je u procesu pregovora o pristupanju, dok je BiH posljednja u priblžavanju EU, čime velik dio zemalja zapadnog Balkana ima mogućnost postati državama članicama EU u narednih dvadesetak godina.
Visok potencijal
Takav razvoj situacije trebao bi imati stvaran utjecaj na politike međunarodnih financijskih institucija usmjeren prema potencijalnim zemljama članicama, posebno na području energetike gdje zemlje članice teže potpunoj dekarbonizaciji elektroenergetskih postrojenja do 2050. godine.
Za sada su planovi za zemlje jugoistočne Evrope usmjereni u potpuno suprotnom pravcu. Od 43.5 posto planirane proizvodnje električne energije planiraju osigurati iz ugljena, a Regionalna strategija Energetske zajednice predviđa kontinuirani porast emisija stakleničkih plinova najmanje do 2030. godine.
Ukoliko će se u regiji potrošiti planiranih 28.8 milijardi eura do 2020. godine potrebnih za realizaciju ovih planova, jedan od rezultata najvjerojatnije će biti porast računa za energiju bez ikakvih planiranih smanjenja gubitaka prijenosa i distribucije, kao niti poboljšanja energetske efikasnosti u domaćinstvima.
U isto vrijeme izgradit će se brojna nova i štetna postrojenja na prljavi ugalj, a iskonski ekosustavi bit će uništeni novim neodrživim hidroelektranama, koje će većinu proizvedene energije izvoziti u Evropu čime će se region odmicati sve dalje od postavljenih EU ciljeva za obnovljive izvore energije.
Energetska efikasnost, koja ima visok potencijal za rješavanje energetskog siromaštva u regionu i može spriječiti nove utjecaje na ekologiju, čini samo 17 posto portfelja međunarodnih financijskih institucija, ili 288,8 miliona eura.
Izvor: Al Jazeera