Srbija na ‘putu svile’

Evropska turneja predsjednika Kine, prva poslije pandemije korone, u beogradskim medijima i izjavama domaćih političara i eksperata “opšte prakse”, doživljava se kao velika pobjeda srpske diplomatije već samim tim što je Xi Jinping, pored Pariza i Budimpešte izabrao i Beograd, kao jednu od tri destinacije u Evropi, dvije u Evropskoj uniji i jednu van nje.

Šta su pravi razlozi posjete u ovom trenutku, osim potvrde dugogodišnje prijateljske saradnje i otvaranja kineskog kulturnog centra u Beogradu, na mjestu gdje su na današnji dan prije 25 godina avioni zemalja NATO-a 1999. srušili Kinesku ambasadu, zasad nisu predmet detaljnih analiza, ali je potpuno jasno kako i jedna i druga strana podržavaju i učvršćuju projekt Pekinga poznat kao “Pojas i put” ili nekadašnji put svile.

Ako bilo ko misli da je slučajna kineska kupovina grčkih luka Pirej i Solun, te izgradnja pruga i autoputeva na koridoru 10 koji vode preko Sjeverne Makedonije i Srbije do Budimpešti, u velikoj je zabludi.

Ništa tu nije slučajno kao ni osnovna poruka Xijeva kako su u ovom trenutku velikih turbulencija u svijetu interesi Pekinga i Beograda – zajednički. Ili, kako bi to Vučić diretno poručio, na zadovoljstvo Jinpinga i više stotina članova kineske delegacije, “Tajvan je Kina, Kosovo je Srbija”.

Naravno, to je potpuno legitimno i izbor je svake zemlje, te potpuno usklađen s politikom vojne neutralnosti i političke nezavisnosti koju posljednjih godina zvanično propagira Srbija (čitaj Vučić), ali i poslije ove posjete upitne će biti posljedice. Sigurno je da se na odgovor na pitanje šta će biti sa evropskim integracijama Srbije neće predugo čekati. Ili sasvim precizno, koliko će i kako srpski novi put svile utjecati na njen evropski put.

Prekinut prenos Eurosonga na RTS-u

Neko će to nazvati i malim skandalom, ali događaj koji se zbio na Prvom kanalu javnog medijskog servisa RTS koji je prekinuo direktan prenos “Eurosonga”, odnosno prebacio evrovizijsku muzičku predstavu iz Malmea usred nastupa predstavnice Poljske na svoj Drugi kanal, ne mora značiti ništa, ali je zgodna ilustracija preplitanja “dva putića”, upravo onog evropskog i onog kineskog, kao što je poznato bliskog Rusiji i ostalima iz reda BRICS-a širom svijeta.

Prekid Evrovizije kako bi se uključile kamere na aerodromu “Nikola Tesla”, gdje je svojevrsnim folkornim performansom dočekan kineski predsjednik Xi Jinping, svakako jedan od najmoćnijih ljudi na svijetu, jest nezabilježen presedan i mogao bi se čitati kao ispad i urednička brljotina urednika u planiranju programa, ali i mali nagovještaj nečega što bi moglo naslućivati kojem će se na kraju Beograd privoljeti carstvu.

Srbija već dugo, kako se to vidi sa zapadne strane, gura prst u oko Briselu i Xijeva posjeta se u tom svjetlu vidi kao nastavak iste one politike koje ne želi uvesti sankcije Moskvi zbog invazije na Ukrajinu, ali želi po svaku cijenu spriječiti ili odložiti prijem Kosova u Vijeće Evrope i zaustaviti usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini OUN.

Sve nabrojano je miljama daleko od spomenutog ekscesa “državne” televizije, svejedno sa ili bez navodnika, koja je po završetku svečanog dočeka Jinpinga na aerodromu, ponovo “Eurosong” vratila na Prvi kanal kao da se ništa nije dogodilo. Kineski je predsjednik vidno zadovoljan ušao u svoj više od tri tone i 700.000 dolara težak automobil, popularni “hongqui”, otporan i na biološko oružje, uz neviđeno osiguranje 7.000 policajaca odvezao se na počinak.

Usput, ako i to nekog zanima, srbijanska se predstavnica, uz hrvatsku i slovenačku, plasirala u finale “Eurosonga”.

Prorok Tomislav i supruga Dragica

Kada već bilježimo sam doček Xi Jinpinga u Beogradu, ostalo je upečatljivo da se kineski predsjednik sa suprugom, odmah poslije Vučića, najsrdačnije pozdravio sa bivšim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem i njegovom suprugom.

Naime, prije osam godina kada je Xi prvi put boravio u Srbiji, Tomina izjava kako će “uskoro doći žuti ljudi i piti vodu sa Morave koji će izgraditi vodeni put do Dunava koji će ići od Grčke do Mađarske i Rusije”, danas izgleda gotovo kao proročanstvo.

Istina, niko i ne spominje kako bi se Morava mogla produbiti i proširiti za vodeni saobraćaj, ali kineski ekonomski prodor s juga, vozovima, a ne brodovima, u centralnu Evropu je definitivno u završnoj fazi.

Evropski trojanski konji

Kako se iz Evropske unije gleda na jačanje bilateralnih odnosa Beograda i Pekinga? Iako su nakon posjete Jinpinga Parizu utihnule predominantne ocjene o malignom uticaju Kine na Srbiju i Balkan, pogotovo nakon što je Kina najavila kupovinu 50 aviona “Erbas” (ugovor ipak nije potpisan) ali se ističe i kako su Budimpešta i Beograd glavni oslonci za uticaj Kine u Evropi. Pojedini zapadni mediji, međutim, ne libe se Srbiju i Mađarsku nazivati trojanskim konjima Pekinga u ostvarivanju svojih prije svega ekonomskih interesa koje Kina, istina i ne krije.

Zapadni mediji posebno ističu kako je je cilj Pekinga održavanje dugoročne strategije u “pripremi Kine za postameričku budućnost Evrope”.

Tako italijanski Corriere della Sera predočava kako “Xi Jinping smatra da ni čvrstina veza prekoatlantskih saveznika nije baš zajamčena”. List ukazuje i na veliki problem EU, ogroman deficit u trgovini s Kinom i zaostajanje u razvoju vrhunskih tehnologija.

Njemački Suddeutche Zeitung piše kako će komemoracija povodom 25-godišnjice NATO bombardovanja Ambasade Kine u Beogradu proizvesti “upečatljive slike” za publiku u Kini, ali i na cijelom “globalnom jugu” kako bi se “ukazalo na licemjerje” NATO-a predvođenog SAD-om.

Opšta je istina kako je Kina već preko Srbije pozamašno investirala u “nove puteve svile”, kao i da Beograd od ovakvog strateškog partnerstva očekuje novu finansijsku podršku, te da Kina bude treći stub njegove spoljne politike rastegnute između Evropske unije i Rusije.

Ljubav između slona i miša

Manje ili više oštre kritike “čeličnog prijateljstva” Srbije i Kine i, kako je saopšteno nakon razgovora u četiri oka Vučića i Jinpinga, o prerastanju strateškog partnerstva u zajednicu dviju država, šta kod to značilo, mogu se čuti i od domaćih političara i analitičara. Naravno, ponajviše iz opozicije koja objašnjava kako od odnosa Beograda i Pekinga mnogo više koristi imaju Kinezi.

Jedno od najupečatljivijih tumačenja, govoreći za Televiziju N1, izrekao je profesor Filozofskog fakulteta u penziji i ekonomista Miodrag Zec ustvrdivši kako je Kina ozbiljna država i da tu postoje interesi.

“O ljubavi između dve države je nemoguće, čak i nepristojno pričati. Ljubav između Kine i Srbije bila bi kao ljubav između slona i miša”, objasnio je Zec i dodao kako to postoji samo u stripovima.

Profesor Zec tvrdi i kako Kina nije kolonizator Srbije, jer ovdje nije došla nasilno. “Mi smo ih zvali i mi smo im dali”, kaže Zec.

“Zašto mi nismo mogli, ili nismo hteli nikada rešiti pitanje da imamo racionalni sistem Bora. To je najveći resurs Srbije. Mi smo se pokazali, ili je vođa rekao, mi ne možemo ništa da uradimo, moramo dati drugima i dali smo Kinezima koji sada ostvaraju fantastične rezultate. Kada se hvale da je eksplodirala razmena sa Kinom, to je da Kinezi trguju sami sa sobom. Izvozeći rudu podižu to što je formalno iz Srbije, međutim to je kineska stvar”, napominje profesor Zec.

Groteska na crvenom tepihu

Reakcije iz Evrope na posjetu kineskog predsjednika Srbiji tek će uslijediti, ali je simptomatična ona koju je već izrekao izvjestitelj u Bundestagu za Zapadni Balkan Thomas Hacker.

“Groteskno je kako Srbija postavlja crveni tepih kineskom predsjedniku Xi Jinpingu. Ovaj čisti PR šou prepoznaje realnost i krši zajedničku spoljnu i sigurnosnu politiku EU, na koju se Srbija i formalno obavezala”, navodi se u saopštenju za javnost.

Hacker smatra da Srbija ovim revijalnim prijemom ponovo vuče EU za nos.

“EU je najvažniji trgovinski partner za Srbiju i ceo Zapadni Balkan. Putovanje Xi Jinpinga u Evropu služi za slabljenje Evrope. Čini se da Srbija i Mađarska igraju ovu igru”, tvrdi Hacker.

Ovakva razmišljanja ni ranije nisu bila rijetka u zemljama EU, ali Srbija koja je već 12 godina kandidat za punopravnu članicu evropske porodice naroda i država, ne odustaje, barem formalno, od svoje politike sjedenja na četiri stolice i to ovim redosljedom: Evropa, Rusija, Kina, Amerika. Prema Vućevim riječima, odstupanja od ovakve politike neće biti, ali je u nastajanju novog svjeta očigledno kako to nije moguće na duži rok.

Srpska rupa na evropskom tepihu

Više nego ikad očito je kako bi Srbija ukoliko se ne pridruži Evropskoj uniji mogla zaista ostati ona poslovična “rupa na tepihu”, opkoljena evropskim i NATO zemljama koja će bosti oči svima na starom kontinentu.

S druge strane, samom Beogradu predstoji i suočavanje sa dogovorenom slobodnom trgovinom (bez carina) s Pekingom već od ovog ljeta koja će mu pokazati da govedina, šljive, jabuke, borovnice, vina i druga pića možda neće moći zapušiti deficit koji ima s Kinom. Sada izvozi nešto više od milijardu, a uvozi više od pet milijardi dolara.

Što bi rekli mnogi cinici u Srbiji, Kinezi u Srbiji prave gume, a u Mađarskoj visokoprofitabilne baterije i električne automobile za evropsko tržište.

Sa obećanjem da će pomoći Srbiji u organizaciji “Expa 27”, nakon potpisanih 28 sporazuma, i prodajom devet novih vozova svom domaćinu, Xi Jinping je u srijedu uveče oko 19:20 ispraćen sa beogradskog aerodroma u Budimpeštu.

Kako god, trojicu autokrata sa Dalekog istoka, iz Evropske unije i sa zapadnog Balkana, osim bliskih veza s moskovskim novim Staljinom, povezuju ista vrata. Ona kroz koja se ulazi u Evropu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.