Jednog ponedjeljka doći će i vladavina prava

Hoće li nam u prvi naredni ponedjeljak – hajde da se svi malo za vikend odmorimo od napornog evropskog puta – biti bolje? Hoće li, barem malo, za šta se naša politička elita desetljećima neumorno bori, zaživjeti pravna država? Možemo li dobiti bar minimalan („par miliona“) finansijski podstrek iz evropskih fondova što smo bili dobri protekle godine? Da li će siromašni, penzioneri, bolesni, ugroženi, razočarani… osjetiti imalo blagodeti nakon što je Evropsko vijeće prihvatilo preporuku Evropske komisije i u četvrtak odobrilo otvaranje pregovora Bosne i Hercegovine i Evropske unije?

Dakako da su ova kratka pitanja potpuno nepotrebna i s očekivanim kratkim i jednostavnim odgovorima – neće! – ali će biti, ako ne u ovaj ponedjeljak, a onda u jedan prvi dan u sedmici vrlo skoro, manipulativno i tendenciozno postavljena onima (i domaćim, i međunarodnim) koji su nam „na sva usta“ hvalili evropski blok i dobrobiti koje nam (do)nosi. Pa šta ste to radili 13 prethodnih mjeseci, gdje su ti benefiti i bolji život?, kao da čujem sve one koji su nam desetljećima obećavali blagostanje, a doveli zemlju među najsiromašnije i najkoruptivnije zajednice na svijetu.

Screening – kako to gordo zvuči

Defetista, nezadovoljnih, mrzovoljnih, pa i zlonamjernih uvijek će biti, a narednih desetak godina (vjerovatno i duže, ali da sad ne upadnemo u njihovu pesimističnu matricu) bit će glasni, grubi, bezobzirni, lažljivi… sve dok Bosna i Hercegovina ne postane punopravna članica Evropske unije. I nije bitno da li su (bili) u vlasti a sada su opozicija, ili obrnuto, nije važno koja im je ideologija, stranačka, nacionalna, vjerska, entitetska pripadnost. Ali, kod nas je to tako: kad je neko loš i naopak, ništa mu dobro i pozitivno neće valjati i vrijediti.

Šta Bosnu i Hercegovinu čeka u novoj, „pregovaračkoj“ eri nije nikakva tajna. Dovoljno je pogledati šta su to sve prošle, od 2005. godine nadalje, sadašnje članice evropskog bloka i one koje to žele i namjeravaju postati. I sve to pomnožiti s „nekoliko puta“, jer ono što je bila „domaća zadaća“ za zemlje istočnog bloka, plus Sloveniju i Hrvatsku, „gotovo je pa ništa“ za zapadnobalkanske države, koje će „platiti ceh“ za prebrzo i nekontrolirano širenje zajednice bogatih i utjecajnih evropskih zemalja, kako se sve češće čuje u Briselu, ali i Parizu, Amsterdamu, Kopenhagenu, pa i Berlinu i Beču.

Mjesecima slušamo, čitamo, gledamo i gotovo napamet znamo šta sve to čeka Bosnu i Hercegovinu nakon „velikog četvrtka“ i zelenog svjetla za početak pregovora. Prvi termin i, za početak nove etape evropskog puta najveća prepreka, znakovitog je naziva – screening, odnosno usklađenost zakonodavstva Bosne i Hercegovine s pravnom stečevinom Evropske unije. Iz Direkcije za evropske integracije kažu da je, nakon tri i po godine rada, u Brisel poslana radna verzija programa integriranja sa 1.700 s evropskim kolegama usklađenih zakonodavnih akata, te da se u naredne dvije godine planira raditi na 390 propisa, kojima se planira preuzeti 950 pravnih normi Evropske unije.

Težak, neizvjestan i dug pregovarački put

Ovo je tek početak, „sitnica“ za ono što čeka bh. pregovarače, pa da se više ne „gađamo milionima“ akata, uredbi, zakona, propisa, prevoda, naloga, poglavlja… da ne spominjemo mijenjanje Ustava, strukturalne izmjene svega onoga što će se od Bosne i Hercegovine tražiti i zahtijevati. Pa kad se to uradi, kao „nagrada“ će stići novi zadaci i obaveze. I tako godinama, dok sve ne bude „poravnato“ i u Briselu aminovano i kad parlamenti ko-zna-koliko-u-tom-trenutku zemalja evropskog bloka ne „puste bijeli dim“ u Briselu i povtrde da su dobili još jednog člana, u ovom slučaju članicu.

Da će pregovarački put biti težak, neizvjestan i dug (sa)znali smo i prije odluke Evropskog vijeća. Pokušaj delegata iz reda srpskog naroda (uz pomoć većine kolega iz reda hrvatskog naroda) da se u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine po hitnom postupku raspravlja (pa i glasa) o statusu stranih sudija u državnom Ustavnom sudu samo je „ram za sliku“ onoga šta nas čeka. Iako su ranije partneri u vlasti na državnom nivou dogovorili da će o Ustavnom sudu (i stranim sudijama u njemu) raspravljati kada prođe „pregovaračka priča“, odnosno već u aprilu, S komponentu je (uz pomoć H delegata) „malo ponijela“ predbriselska euforija i želja da pokažu da su oni za Evropu, za razliku od B (bošnjačkog) segmenta, koji je za evropski put „samo deklarativno“.

Ova blic zamjena teza tek je mali, ali plastičan pokazatelj ko je „europejac“, a ko ne; kome je Bosna i Hercegovina „u srcu i mislima“, a kome u novčaniku i nekretninama; ko će se „do zadnje kapi krvi“ boriti za pravdu i zakone, a ko će učinti sve da zemlja i dalje ostane na začelju svih pozitivnih vrijednosti. Na tom fonu će iz Banje Luke serbez poručiti kako glavni pregovarač Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom treba biti iz bh. entiteta Republika Srpska, jer, logično, da njega / njih nije bilo, ne bi se dobilo otvaranje pregovaračkog procesa. Istina, jeste da je ranije često „biranim“ riječima čelnik RS-a častio evropski blok, zapadne zemlje (i opet će, ne treba u to sumnjati), prijetio da će prekinuti pregovore ako ne budu po njegovoj volji… pa se predomislio. Do kada, vidjet ćemo.

Pohvale jer su dobro uradili svoj posao

Nije vrijeme za euforiju, pogotovo ne za (samo)hvalisanje i vatrene čestitke. Oni koji su doveli do otvaranje pregovora zaslužuju pohvalu što su dobro uradili svoj posao (za koji su odlično plaćeni) i ništa više. Dobro, mora im se priznati da im nije bilo lako, da su im iz opozicije (koja nije samo suprotna strana vlasti, nego često i kočnica dobrom i gorljivi promotor lošeg) poručivali da su „izdajnici“, „međunarodne ulizice“, „prodane duše“… ali su izdržali. Kako će dalje, znat ćemo uskoro, možda i prije završetka screeninga.

Nema nam druge nego da, nakon značajnog četvrtka, (do)čekamo jedan dobar ponedjeljak i početak vladavine prava (pravna država je, ipak, nešto drugo), temeljnog pravnog okvira Evropske unije, odnosno glavne poluge u promociji osnovnih prava i vrijednosti. Tada će početi stizati ostali evropski benefiti, uključujući finansijske efekte i bolji život za sve.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.