Duga i realna lista prijetnji miru na Balkanu (I)

U godišnjoj procjeni Obavještajne zajednice Sjedinjenih Američkih Država o prijetnjama u svijetu, koju je početkom sedmice objavio Ured direktora Nacionalne obavještajne službe, piše da će se “Zapadni Balkan vjerovatno suočiti s povećanim rizikom lokaliziranog međuetničkog nasilja tokom ove godine”.

U nekoliko kratkih, ali preciznih, pasusa o regiji, koja se u ovakvim dokumentima u negativnom kontekstu nije pojavljivala godinama, čak i desetljećima, navodi se da će “nacionalistički lideri vjerovatno pogoršati napetost u svoju političku korist, vanjski akteri će ojačati i iskoristiti etničke razlike da povećaju ili zaštite svoj regionalni utjecaj ili da osujete veću integraciju Zapadnog Balkana u Evropsku uniju ili euroatlantske institucije”.

U procjeni više obavještajnih agencija i podređenih organizacija State Departmentu, koje rade odvojeno i zajedno na obavljanju obavještajnih aktivnosti u cilju podrške vanjskoj politici i nacionalnoj sigurnosti SAD-a, piše kako da su “sukobi srpskih nacionalista i predstavnika vlasti [policije] Kosova u septembru 2023. godine doveli do smrti i povreda, uključujući ranjavanje pripadnika mirovnih snaga NATO-a”.

Posebno se akcentira „lider bosanskih Srba Milorad Dodik, koji poduzima provokativne korake da neutralizira međunarodni nadzor u Bosni [i Hercegovini] te da, de facto, osigura secesiju [bh. entiteta] Republike Srpske”.

‘Crnolistaš’ Dodik prijeti još jednom secesijom

Dodikov „postupak mogao bi podstaknuti vođe bošnjačkog stanovništva da ojačaju vlastite kapacitete da štite svoje interese i dovesti do nasilnih sukoba, koji bi mogli nadvladati snage za održavanje mira”.

U tri kratka pasusa, sve i da su htjele – a nisu, jer saznanja, podaci i aktivnosti „obrađenih“ pojedinaca, zajednica i dešavanja ostaju „unutar“ obavještajne zajednice – američke službe nisu elaborirale zašto će se „Zapadni Balkan vjerovatno suočiti s povećanim rizikom lokaliziranog međuetničkog nasilja tokom“, pa stoga evo nekoliko „van razumne sumnje“ razloga šta nas to „vjerovatno“ čeka u 2024. godini, uglavnom po lošem povezanih i uvezanih, bez gradacije koji su (naj)opasniji i, (naj)očekivaniji.

Američko-britanski favorit na regionalnoj „crnoj listi“ gotovo da je „glavna uloga“ u svim mogućim faktorima destabilizacije regije. Da mu ipak nije svejedno, iako sankcije sa Zapada prihvata kao kompliment, Dodik je na izvještaj američkih obavještajnih službi te na pismo koje je Komitet za međunarodne odnose i odbranu Doma lordova Parlamenta Velike Britanije uputio ministru vanjskih poslova Davidu Cameronu, u kojem se, između ostalog, navodi da su “preduzeti koraci za legalnu secesiju RS-a”, da London treba (ponovo) poslati pripadnike britanske vojske u sastav mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini, reagirao tvrdnjom kako „nema plana secesije“.

„Kakav rat? Kakva priča? Njima je u glavi rat, konfuzija…“, poručio je, sam sebe demantirajući i pobijajući nekoliko puta izrečene prijetnje kako će se RS otcijepiti i kako za to postoje koraci, međunarodna podrška, ideje i planovi.

Bh. entitet RS se zadužuje iako mu prijeti bankrot

Iz Washingtona je prošle sedmice stigla poruka kako bankama u Bosni i Hercegovini, pogotovo onima u RS-u (na udaru su, za sada, Atos i Nova banka, koje kupuju obveznice i trezorske zapise RS-a), prijeti embargo na međunarodno kartično plaćanje zbog saradnje s osobama sa „crne liste“.

Budu li banke sankcionirane, kompletan platni promet bi bio doveden u pitanje i, bez pretjerivanja, sve međunarodne (posredno i domaće) finansijske transakcije bi bile prekinute, što bi se dramatično odrazilo na ukupne aktivnosti ovog bh. entiteta, ali bi značajne posljedice trpjela i država Bosna i Hercegovina.

Nije tajna da RS-u prijeti finansijski slom (mada vlast tvrdi suprotno), na naplatu stižu i tek će dolaziti u narednom periodu stotine miliona, pa čak i milijarde, eura ranije uzetih kredita, a novih kreditora, uključujući „prijateljske“ zemlje (Rusija, Kina, Mađarska, Slovačka) nema. U prva dva mjeseca ove godine RS se na domaćem tržištu zadužio pet puta, za ukupno 65 miliona eura, a entitetska Vlada i dalje nema odgovor na pitanje na kojem se stranom tržištu namjerava zadužiti s više od 400 miliona eura.

Doda li se podatak (zvaničnih institucija RS-a, a ne međunarodnih „zlonamjernika“) da je 2003. godine došlo do značajnog pada industrijske proizvodnje (najviše netrajnih proizvoda za široku potrošnju – 15,1 posto, te trajnih proizvoda za široku potrošnju – čak 41,2 posto), početak godine nagovještava teške dane i neizvjesnu (ne samo finansijsku) budućnost RS-a.

Neustavni dan RS-a i groteksni igrokaz ‘Granica postoji’

Samo par dana nakon što je proglašen glavnim remetilačkim faktorom u regiji, američka administracija na crnu listu je dodala još troje (bliskih) Dodikovih saradnika – Jelenu Pavić Baštinac, Srebrenku Golić i Branislava Okuku, a zbog organiziranja obilježavanja 9. januara, neustavnog dana RS-a, plus groteksnog igrokaza „Granica postoji“ na međuentitetskoj liniji, podršci ruskoj agresiji na Ukrajini…

Pa je tako sada na „crnoj listi“ kompletan politički, ekonomski i logistički vrh RS-a, uključujući Željku Cvijanović, Radovana Viškovića, Nenada Stevandića, Miloša Bukejlovića, Alena Šeranića, Petra Đokića, Nikolu Špirića…

Zanimljiv je američki opis Branislava Okuke, koji „pripada neformalnoj grupi utjecajnih Dodikovih savjetnika koji su gajili simpatije prema srpskom nacionalizmu i Rusiji, koji su podržavali nezavisnost RS-a, fokusirali se na pripremu planova za prenos nadležnosti sa državnog nivoa Bosne i Hercegovine na institucije RS-a, planirao strategije jednodnevnog povlačenja zvaničnika iz reda bosanskih Srba iz svih državnih institucija, s drugima planirao otpor svakom pokušaju bh. vlasti da uhapse Dodika u slučaju osuđujuće presude pred Sudom Bosne i Hercegovine.

Šta ako Sud Bosne i Hercegovine osudi Milorada Dodika?

Ovo posljednje nas dovodi do možda krucijalnog pitanja: šta će se dogoditi ako državni Sud na zatvorsku kaznu presudi Milorada Dodika, jer je (zajedno s vršiteljem dužnosti Službenog glasnika Milošem Lukićem) optužen za krivično djelo neizvršavanje odluka visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta?

U tom slučaju će automatski ostati bez „političkih ovlasti“ i funkcije predsjednika RS-a. Dodik se do sada nije eksplicitno oglašavao šta bi se moglo dogoditi ako bude osuđen, ali je izvjesno da bi u tom slučaju politička i svaka druga aktivnost došla do tačke kada je sve moguće, uključujući američku opservaciju kako bi se Zapadni Balkan mogao ove godine suočiti s povećanim rizikom međuetničkog nasilja.

Dodikov sraz sa Schmidtom se ovdje ne zaustavlja, jer je više puta zaprijetio da će RS formirati svoju izbornu komisiju i organizirati (za početak) lokalne izbore, koji trebaju biti održani početkom oktobra, ako visoki predstavnik nametne „tehničke“ izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine ako to ne urade bh. vlasti.

Svi Schmidtovi rokovi su prošli, vjerovatno čeka 21. mart i odluku Evropskog vijeća o otvaranju pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom, domaća zadaća nije urađena, niti će u skorom periodu, pa Dodikove prijetnje mogu ići u dva pravca: ili će, po ko zna koji put, sve ostati na praznim, populističkim prijetnjama, ili će „preći sa riječi na djela“, čime će evidentna kriza eskalirati, s neizvjesnim ishodom.

Slijedi izmjena Izbornog zakona, a državna imovina?

I dok je s najavljenim izmjenama Izbornog zakona donekle kalkulirao, Dodik je otvoreno i nedvosmisleno poručio da će se u slučaju da visoki predstavnik nametne Zakon o državnoj imovini entitet RS automatski otcijepiti i proglasiti samostalnost. E sad, ko god ove sumanute prijetnje shvata olako i ubraja ih u još jedan Dodikov populistički i dnevnopolitički ispad, ili je naivan, ili nema blage veze šta je sve u stanju uraditi osoba (ili zajednica, svejedno) koja je stjerana u ugao i ne vidi drugi izlaz.

Američke obavještajne službe nisu ni jedno, ni drugo, pa s razlogom i zabrinutošću prate situaciju u regiji i ne isključuju suočavanje s povećanim rizikom međuetničkog nasilja. No, možda je ovaj rizični faktor samo upozorenje, jer je teško očekivati da bi Schmidt ove godine mogao nametnuti (uz Izborni) još jedan itekako važan, vjerovatno krucijalan zakon, koji bi mogao determinirati put i bitisanje Bosne i Hercegovine u narednim godina, pa i desetljećima.

Šta predsjednik RS-a i njegova ekipa misle o Christianu Schmidtu može se opisati na više načina, ali u par riječi se može okarakterizirati kao nekulturan i bezobrazan – za njih je visoki predstavnik laža, nelegalan, nelegitiman, nepotvrđen, njemački turista, potomak nacista… da ne spominjemo teške i vulgarne uvrede.

Dodik je i ovog četvrtka poručio kako očekuje da će „nakon 21. marta Bosna i Hercegovina prestati da bude kolonija međunarodne uprave“ te da tog dana, „shodno evropskim standardima i uvažavajući činjenicu da evropskim putem mogu da idu samo suverene zemlje, treba da nestanu lažni visoki predstavnici i iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine odu strane sudije“.

(Sutra: Nacionalistički lideri ponovo prijete stabilnosti regije)

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.