Zašto se Biden uključio u dezinformiranje o Gazi?

Kada je moja supruga bila trudna sa našim prvim djetetom, dala mi je knjigu o prenatalnom razvoju. Naučio sam kako su pluća bebe među organima koji se posljednji razvijaju – zato mnoge bebe rođene prije roka budu intubirane.

Toga sam se sjetio kada sam pratio razvoj izraelskog teroriziranja bolnice al-Shifa prije osam sedmica. Postao sam opsjednut pričom o 39 prerano rođenih beba tamo, onih koje su evakuirane iz odjela postporođajne intenzivne njege na dva kreveta, umotane u foliju. Zamišljao sam kako se bore za dah i polako umiru.

Tada je objavljena vijest kako su pronađena tijela pet bezimenih beba kako se raspadaju u pedijatrijskoj bolnici Al Nassr, napuštene nakon što je izraelska vojska natjerala osoblje i pacijente na bijeg. Zamišljao sam kako su umrle same, promrzle, u užasu.

Ne sumnjam kako su viši zvaničnici Bidenove administracije vidjeli te snimke i videa. Moram vjerovati kako su mnogi od njih bili užasnuti onime što su vidjeti. I također vjerujem kako je njihova svijest o tom hororu i njihovom vlastitom učešću u njegovom stvaranju ono što ih, dijelom, vodi da fabriciraju obavještajne procjene i iznose otvorene laži.

Ali, postoji još neki proces u naporima Bidenove administracije da širi lažne izraelske vijesti: dezinformiranje je uvijek plodonosno oružje u ratu i činjenju genocida. I često se koristi, možda kako bi se poljuljali rezultati doba modernih medija.

Od Vijetnama do Iraka

Američka Vlada nije jako pouzdana kada se govori o obavještajnim djelovanjima. Prisjetimo se jeftinog nastupa američkog državnog sekretara Colina Powella na UN-u 2003. kada je optužio Irak da posjeduje oružje za masovno uništenje i prikazao pokaznu epruvetu sa bijelim prahom kao dokaz tome.

Ali u ratnim pitanjima, jadna prezentacija i polovično izlaganje ponekad je dovoljno dobro. Powellova priča nikoga nije zavarala, ali njegova prezentacija je bila dovoljna za skretanje pažnje sa nadolazeće katastrofe.

Vremenom smo naučili ono što smo znali: nije bilo oružja za masovno uništavanje u Iraku. Saddam Hussein nije imao nikakve veze sa terorističkim napadima 11. septembra 2001. godine. I jedinu tortu od uranija o kojoj se može govoriti ispekli su britanski i američki špijuni.

No, laži o Iraku nisu bile ništa novo; Powellov istup samo je jedan od primjera za pamćenje iz serije rada na dezinformacijama koje je napravila američka Vlada kako bi oblikovala percepcije javnosti.

Možda najzloglasniji primjer se desio 1964. u zaljevu Tonkin kod obale Vijetnam. Tada je SAD izmislio priču o borbi sa sjevernovijetnamskim snagama tamo. Cilj je bio forsiranje eskalacije rata lokalno. Uspjelo im je i milioni vijetnamskih civila su ubijeni u besmislenom sukobu.

Danas nam predsjednik Joe Biden i njegovi savjetnici otvoreno lažu. Tvrdili su kako su vidjeli nezavisne obavještajne podatke koji pokazuju postojanje vojne instalacije Hamasa ispod bolnice Al-Shifa u Gazi. Biden je novinarima rekao: „Prvi ratni zločin je napravio Hamas jer je postavio svoje sjedište, svoju vojsku ispod bolnice. To je činjenica. To je ono što se desilo.“ Samo, to se nikada nije desilo.

Mnogi nisu povjerovali predsjedniku, no opet to nije poenta. Dezinformacije služe kao koristan alat iz ugla onih koji ih koriste.

Rani znakovi propasti dezinformiranja

Propaganda zamućuje shvatanje onoga šta se dešava. Naši mediji se osjećaju primorani pokrivati udarne vijesti dok se događaju, a Vladini zvaničnici smatraju se autoritativnima kada to čine. Poštivanje predsjedničke dužnosti duboko je ukorijenjeno i po definiciji su predsjednikove riječi vrijedne vijesti.

To poštovanje, u kombinaciji s predsjednikovom istaknutošću kao izvorom vijesti, znači da se predsjedničkim lažima ne suprotstavlja direktno, čak i ako se obimno emitiraju. Ako se neistine naknadno ospore, osporavanja se ne tretiraju kao vrijedna vijesti.

Sijući zbrku i dezinformacije, predsjednik umanjuje moć biračkog tijela da razumije i snažno se usprotivi nasilju. Na taj se način dezinformacije koriste kako bi se kreiranje politike odvojilo od uobičajenih mehanizama odgovornosti demokratije.

Ali postoje rani znakovi da dezinformacije ne djeluju kao ranije. Danas je brzina ciklusa vijesti takva da prva laž jedva da je izgovorena prije nego što se naredna laž razotkrije. Al-Shifa nam je bila na umu, čak i dok su izraelski čelnici pokušavali postaviti temelje za daljnje zločine u Khan Younisu i Rafahu, u južnom Pojasu Gaze. Sada su uništili gotovo svih od 36 bolnica u Gazi, a Al-Shifa i Al Nassr pedijatrijska bolnica i dalje su nam na umu.

I sada, dok se svijet okreće vjerodostojnoj optužbi JAR-a protiv Izraela za genocid, Bijela kuća je odlučila objaviti nove “obavještajne podatke” koji uveličavaju njihovu izvornu laž u al-Shifi. U koju svrhu nije jasno, ali vrijeme objave sugerira kako se i dalje koristi iscrpljena knjiga za igru.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.