Hoće li se SAD i Kina sukobiti na Bliskom istoku?

Kineski ministar odbrane Li Šangfu odbio je 1. juna održati bilateralni sastanak sa svojim američkim kolegom Lloydom Austinom na marginama sigurnosnog foruma “Dijalog Šangrila” održanog u Singapuru. Ovo nije prvi put da je Kina odbila razgovore između svog ministra odbrane i njegovog američkog kolege, budući da je početkom februara također odbila isti zahtjev nakon što su Sjedinjene Američke Države (SAD) oborile kineski balon iznad američkih teritorijalnih voda.

Washington je saopćio da je to bio “balon koji je korišten za špijuniranje”. Odnosi između dvije strane dosegli su nivo napetosti bez presedana kada je kineski borbeni avion presreo američki izviđački avion u međunarodnom zračnom prostoru iznad Južnog kineskog mora krajem maja, što je Amerika smatrala činom agresije. Treba napomenuti da je Li Shangfu na američkoj listi sankcija od 2018. godine, prema Zakonu o suzbijanju američkih protivnika kroz sankcije (CAATSA), zbog kupovine naprednog ruskog oružja.

Tako izgledaju odnosi između dvije najveće ekonomske i vojne sile. Jedna od njih je dominirala globalnim poretkom bez prave konkurencije u protekle tri decenije, a to je SAD. Druga je rastuća ekonomska, tehnološka i vojna sila koja nastoji slomiti tu hegemoniju i natjecati se s Amerikom, a možda i zauzeti njeno mjesto u budućnosti kao novi globalni pol. Iako je glavno poprište između ove dvije države u regiji Južnog kineskog mora, posebno na području koje se prostire od Japana na sjeveru do Južne Koreje, prolazeći kroz osjetljivo područje kao što je Tajvan, postoje i druge arene sukoba između dvije strane koje su jednako važne i u kojima je situacija napeta, ali konfrontacija u njima poprima drugačije oblike.

Novo područje za nadmetanje

Čini se da Bliski istok, posebno arapski svijet, postaje novo područje utjecaja i konkurencije između dvije velike sile, jer svaka od njih nastoji ojačati svoje prisustvo i pridobiti regiju na svoju stranu. Istina je da Sjedinjene Američke Države imaju najveće prisustvo i utjecaj na tom području, bilo kroz svoje sigurnosne i strateške odnose sa zemljama regije ili kroz snažno vojno prisustvo u toj oblasti, gdje su raspoređene hiljade vojnika stacioniranih u više arapskih zemalja. Međutim, kinesko ekonomsko, investicijsko i tehnološko prisustvo ponekad nadmašuje američko.

Naprimjer, Kina je posljednjih godina postala najveći trgovinski partner arapskih država Zaljeva. Peking je, također, uspio izgraditi ekonomska, tehnološka i odbrambena partnerstva s nizom arapskih zemalja, poput Saudijske Arabije, koja je prošle godine potpisala niz ekonomskih sporazuma s Kinom, čija je vrijednost iznosila oko 50 milijardi dolara.

Također, Kina je postala najveći trgovinski partner Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) sa više od 60 milijardi dolara. Postoje predviđanja da će obim bilateralne trgovine između dvije zemlje dostići oko 200 milijardi dolara do 2030. Isto tako, Kina predstavlja važnog ekonomskog i trgovinskog partnera za Egipat, a egipatski dugovi Kini iznose oko osam milijardi dolara.

Drugim riječima, u vrijeme kada se čini da je SAD zaokupljen ruskim ratom u Ukrajini i sukobom s Kinom u Južnom kineskom moru, Peking se širi u dvorištu SAD-a i u jednom od najvažnijih područja američkog utjecaja u proteklih pola stoljeća.

Je li na pomolu novi sukob?

Prema tome, sada se nameće važno pitanje: jesmo li na pragu sukoba između Amerike i Kine na Bliskom istoku? Kina se ne širi samo ekonomski i trgovinski, kao što smo već spomenuli, već i politički, strateški i vojno. Prije četiri mjeseca, Kina je posredovala u postizanju sporazuma o normalizaciji i obnavljanju diplomatskih odnosa između Saudijske Arabije i Irana, što je jedno od najvažnijih političkih iznenađenja u regiji u posljednje vrijeme. Kina je također pokušala prije dvije godine izgraditi tajnu vojnu bazu u UAE-u, što je za Washington bio veliki šok zbog strateškog saveza između Amerike i Abu Dhabija.

Pored toga, Kina ima vojnu bazu u Džibutiju više od šest godina i održava jake odnose sa zemljama Afričkog roga, što je isto područje na kojem su prisutne i američke snage. Kina smatra da Džibuti igra važnu ulogu u olakšavanju i postizanju ciljeva inicijative “Pojas i put”, koju je Kina pokrenula prije deset godina. Štaviše, neki američki zvaničnici ističu da je kineska vojna baza u Džibutiju početak serije kineskih vojnih baza u Africi, što ne treba isključiti, jer trgovinskim rutama uvijek treba sigurnost i vojna zaštita velikih ekonomskih i vojnih sila.

Amerika nema mnogo opcija po pitanju načina na koji će se nositi sa sve većim kineskim prisustvom i utjecajem na Bliskom istoku. Stoga, ili će to prihvatiti kao neizbježnu činjenicu, te će joj osnovni cilj biti da smanji negativne efekte toga na svoje prisustvo i interese u regiji, ili da to jasno i otvoreno pokuša zaustaviti, što može značiti ulazak u otvorenu konfrontaciju s Pekingom koja može imati neželjene posljedice.

Historija nam govori da ne postoje dvije velike sile koje su živjele jedna pored druge i koegzistirale na istom području utjecaja bez izbijanja međusobnog sukoba, u kojem jedna od njih nadvlada drugu. Prema tome, pitanje nije: hoće li doći do sukoba između Washingtona i Pekinga na Bliskom istoku, već kada će do toga doći? I još važnije pitanje: kako će zemlje regije reagirati kada dođe do tog sukoba?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.