Je li globalizacija završena?

Krajem prošle godine Morris Chang, legendarni osnivač tajvanskog (i svjetskog) vodećeg proizvođača poluprovodnika, izjavio je „da je globalizacija gotovo mrtva“. U svijetu u kojem su COVID-19 i produbljivanje američko-kineskog rivalstva poremetili dobavljačke lance, i drugi komentatori su ponovili ovaj stav, te su mnoge kompanije počele nabavljati robu iz bliže okoline. Ali, pogrešno je zaključiti da je došao kraj globalizaciji. Veliki dio ljudske historije otkriva zašto.

Globalizacija je jednostavno porast međusobne zavisnosti na interkontinentalnim, prije nego na nacionalnim ili regionalnim udaljenostima. Ni loša ni dobra sama po sebi, globalizacija ima mnoge dimenzije i sigurno nije ništa novo. Klimatske promjene i migracija su pokretale širenje čovječanstva širom planete otkad su naši preci počeli napuštati Afriku prije više od milion godina, i mnoge druge vrste su napravile isto.

Ovi procesi oduvijek uzrokuju porast biološke interakcije i međusobne zavisnosti. Kuga je potekla iz Azije, ali je usmrtila trećinu evropske populacije između 1346. i 1352. godine. Kada su Evropljani putovali na zapadnu hemisferu u 15. i 16. stoljeću, donijeli su patogene koji su desetkovali autohtono stanovništvo. Vojna globalizacija seže najmanje do dana Kserksa, a potom Aleksandra Velikog, čije se carstvo protezalo na tri kontinenta. I, naravno, sunce nikada nije zalazilo u Britanskom carstvu iz 19. stoljeća. Uz sve to, velike religije su se također širile na različitim kontinentima kao oblik sociokulturne globalizacije.

U novije vrijeme, fokus je na ekonomskoj globalizaciji: međunarodnom protoku roba, usluga, kapitala, tehnologije i informacija. Opet, proces nije nov, ali su tehnološke promjene umnogome reducirale troškove povezane s razdaljinom, čineći današnju ekonomsku globalizaciju „gušćom i bržom“. Put svile je povezivao Aziju i Evropu u Srednjem vijeku, ali nije bio ni nalik na ogromni protok brodova koji prevoze kontejnere, a kamoli na komunikaciju putem interneta koja u trenu povezuje kontinente.

Politička poštapalica

Iako je globalizacija posmatrana prvenstveno kao ekonomski fenomen u 20. stoljeću, kasnije je postala politička poštapalica (i za pobornike i za kritičare) u 2000-im. Kada su pobunjenici u Davosu razbili izlog McDonald'sa u znak protesta protiv uslova rada u Aziji, to je bila politička globalizacija.

Današnja globalizacija se jasno razlikuje od one iz 19. stoljeća, kada je evropski imperijalizam obezbijedio veliki dio njene institucionalne strukture, i kada su veći troškovi značili da je manje ljudi bilo direktno u nju uključeno. Zapadne firme počele su se širiti po svijetu 1600-ih, i do kraja 19. stoljeća, globalna zaliha direktnih stranih investicija bila je ekvivalentna blizu 10 posto globalne proizvodnje. Do 2010, svjetske zalihe FDI (direktnih stranih ulaganja) uključivao je nezapadne kompanije i bio je ravan blizu 30 posto svjetskog BDP-a.

Uoči Prvog svjetskog rata 1914, prisutan je bio visok stepen globalne međuzavisnosti, uključujući kretanje ljudi, roba i usluga. Postojala je i nejednakost, jer su koristi od ekonomske globalizacije bile neravnomjerno raspoređene. Ali ekonomska međuzavisnost nije spriječila glavne trgovinske partnere da se bore jedni protiv drugih (zbog čega su ga ljudi u to vrijeme nazvali Veliki rat). Nakon te četiri godine razornog nasilja i uništenja, globalna ekonomska međuzavisnost naglo je smanjena. Svjetska trgovina i ulaganja nisu se vratili na nivo iz 1914. do 1960-ih.

Može li se ista stvar ponoviti? Da, ako Sjedinjene Američke Države i Rusija ili Kina pogriješe i uđu u veliki rat. Ali, ako izuzmemo tu nepredviđenu situaciju, takav razvoj događaja malo je vjerovatan. Uprkos svim pričama o ekonomskom „razdvajanju“, dosadašnje pauze su bile dosta selektivne i nepotpune. Globalna trgovina robama i uslugama vratila se u velikom stilu nakon pada izazvanog COVID-om 2020, iako se nisu sva područja jednako oporavila.

Kineska trgovina preko posrednika

S obzirom da je SAD uveo nove prepreke da ometa protok određenih osjetljivih roba u ili iz Kine, njegov uvoz iz Kine porastao je za samo 6 posto u odnosu na nivo prije COVID-a, dok je uvoz iz Kanade i Meksika porastao za više od 30 posto. U slučaju SAD-a, dakle, izgleda da se regionalizacija bolje oporavila od globalizacije. Ali pogledajte malo pažljivije i otkrit ćete da dok je američki uvoz iz Kine opao sa 21 posto na 17 posto između 2018. i 2022, američki uvoz iz Vijetnama, Bangladeša i sa Tajlanda porastao je za više od 80 posto. Ove cifre sigurno ne ukazuju na to da je globalizacija mrtva.

Vrijedi spomenuti da je ova nova azijska trgovina sa SAD-om, zapravo, kineska trgovina preko posrednika. SAD i saveznici su i dalje dublje povezani sa kineskom ekonomijom nego što je to ikada bio slučaj sa Sovjetskim savezom tokom Hladnog rata. Zapadne države mogu smanjiti svoje sigurnosne rizike isključivanjem kineskih kompanija kao što je Huawei iz zapadne telekomunikacijske mreže 5G, a da pritom ne snose pretjerano visoke troškove razgradnje svih globalnih lanaca opskrbe.

Štaviše, sve i ako geopolitička konkurentnost u značajnoj mjeri smanji ekonomsku globalizaciju, svijet bi ostao visoko međusobno ovisan kroz ekonomsku globalizaciju. Pandemije i klimatske promjene poštuju zakone biologije i fizike, a ne politike. Nijedna država ne može sama riješiti ove probleme. Staklenički plinovi ispušteni u Kini mogu dovesti do skupog porasta nivoa mora  ili remećenja vremenskih prilika u SAD-u ili Evropi, i obratno.

Ova cijena bi mogla biti ogromna. Naučnici procjenjuju da su i Kina i SAD imale više od milion smrtnih slučajeva više kao rezultat pandemije COVID-19 koja je počela u Wuhanu, dijelom zbog neuspjeha obe države da sarađuju na politikama odgovora. Uspjeh u adresiranju klimatskih promjena ili budućih pandemija zahtijevat će priznanje globalnih međuzavisnosti, sve i ako se to ljudima ne dopada.

Globalizaciju većim dijelom pokreću tehnološke promjene koje smanjuju značaj razdaljine. To se neće promijeniti. Globalizacija nije završena. Možda samo neće više postojati u obliku koji mi želimo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.