Političke posljedice zemljotresa u Turskoj

Kako se akcije spašavanja u Turskoj bliže kraju, razorni efekti zemljotresa, koji je pogodio tu zemlju 6. februara, postaju sve očigledniji. Zemljotres je ostavio za sobom desetine hiljada mrtvih i povrijeđenih, a očekuje se da će ostaviti posljedice i na različite aspekte života, posebno na politički život.

Razorni zemljotres

Zemljotres jačine 7,8 stepeni Rihterove skale potresao je južnu Tursku i sjevernu Siriju u zoru 6. februara. Posljedice zemljotresa zahvatile su deset turskih provincija u različitom intenzitetu. Drhtanje tla osjetili su stanovnici Sirije, čiji je sjever pretrpio slična razaranja, Irak, Liban, Jordan, Palestina i Egipat.

Nekoliko sati kasnije, drugi potres jačine 7,6 stepeni Rihterove skale pogodio je ovo područje, a zatim je uslijedilo 3.170 naknadnih potresa. To je dodatno pogoršalo njegove razarajuće efekte te suočilo zemlju s katastrofom bez presedana koja je uveliko nadmašila posljedice zemljotresa u Izmitu 1999. godine.

U trenutku pisanja ovog teksta, turski predsjednik je saopćio da se broj poginulih u potresu povećao na 35.418, a povrijeđenih na 105.505, od kojih se 13.208 i dalje liječi u bolnicama, dok je više od 150.000 osoba prebačeno u druge provincije.

Erdogan je rekao da je više od 19.000 objekata u potpunosti srušeno, a 47.211 zgrada više nisu uslovne za stanovanje zbog teških oštećenja koja su pretrpjele, zbog čega se hitno trebaju srušiti.

Turski predsjednik je potvrdio da u radovima u zoni potresa učestvuje više od 250.000 vladinih službenika, dok broj iskusnih spasilaca premašuje 35.000. Na terenu se nalazi 12.235 građevinskih vozila, 76 aviona, 121 helikoptera, 26 brodova i 45 dronova. Turska je objavila uzbunu četvrtog nivoa, koja uključuje zahtjev za međunarodnu pomoć. Na poziv Turske odazvalo se 100 zemalja, a njih 84 poslalo je oko 11.000 spasilaca. Humanitarna pomoć dopremeljena je u Tursku sa 444 leta iz 61 različite zemlje.

Erdogan je proglasio vanredno stanje u deset provincija pogođenih zemljotresom i stanje žalosti u cijeloj zemlji na sedmicu dana. Obustavljena je nastava u svim obrazovnim institucijama na dvije sedmice, a studentski domovi su iskorišteni za smještaj preživjelih, dok će se do kraja ove akademske godine nastava na fakultetima održavati na daljinu.

Imajući u vidu sve navedene brojke i podatke, jasniji je uvid u utjecaj zemljotresa na Tursku, koji je Erdogan nazvao ”katastrofom stoljeća” ili ”nesrećom stoljeća”. Zemljotres je direktno ili indirektno utjecao na živote 20 miliona ljudi, a generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres opisao ga je kao ”jednu od najvećih prirodnih katastrofa našeg vremena”.

Političke posljedice

Normalno je da katastrofa ovakvih razmjera ima političke posljedice. Također, nema sumnje da će svaka vlast u čijem mandatu se desi događaj ovakvog intenziteta snositi političku odgovornost i platiti cijenu u ovoj ili onoj mjeri, bez obzira na stepen odgovornost za ono što se dogodilo ili način na koji se nosi s tim.

Međutim, ovo pitanje aktaulizira približavanje datuma predsjedničkih i parlamentarnih izbora u zemlji, zakazanih za juni iduće godine. Očekivalo se da će izbori biti pomjereni na 14. maja, zbog čega je vrlo rano počela politizacija događaja.

Prvi znak da je zemljotres ostavio posljedice na politiku je produbljivanje stanja polarizacije u zemlji između vladajuće stranke i opozicije, konkretno Republikanske narodne partije (CHP). Predsjednik CHP-a je okrivio Erdogana i vladu da snose punu odgovornost za ono što se dogodilo, odbijajući da ovoj krizi pristupi ”logikom koja nadilazi politiku”. Proglasio je bojkot Predsjedništva i Vlade. Nekoliko dana kasnije, tokom sahrane bivšeg čelnika CHP-a Deniza Baykala, Erdogan je izbjegavao rukovanje s Kemalom Kilicdarogluom, gradonačelnikom Istanbula Ekremom Imamogluom i Ahmetom Davutogluom, šefom Stranke budućnosti.

Iako je razorna moć zemljotresa nešto o čemu se ne može raspravljati, bilo bi prikladno da vlada ili vlade koje dolaze jedna za drugom preuzmu i određenu odgovornost, bilo da je riječ o fazi prije ili poslije zemljotresa. U periodu prije zemljotresa, vlada je odgovorna za zakone o izgradnji i pripreme u slučaju zemljotresa, što podrazumijeva osposobljavanje ljudskog kadra, razvoj planova i educiranje, kao i provjeru starih zgrada, posebno onih koje su izgrađene prije 1999. godine, i njihovu obnovu u okviru tzv. projekta urbanog razvoja.

Ako se tome doda dojam da je Vlada proteklih godina favorizovala ili podržavala sektor građevinarstva i nekretnina zbog njegovog značaja u stimuliranju privrede, teško da će ta Vlada u potpunosti izbjeći odgovornost, barem kada je riječ u utiscima koje je ostavio događaj.

Što se tiče faze nakon potresa, jasno je da turski timovi povezani sa Upravom za katastrofe i vanredne situacije (AFAD) ne bi mogli pokriti sva pogođena područja. Zbog toga je Ankara zatražila međunarodnu podršku, ali je i sam turski predsjednik govorio o zbunjenosti i kašnjenju u prva dva dana prije nego što je Vlada preuzela stvar u svoje ruke.

Brojni ministri, predvođeni potpredsjednikom Fuatom Oktayem, stigli su u pogođenu zonu u prvim satima zemljotresa kako bi upravljali i koordinirali spasilačke operacije, što je potpuno drugačiji prizor od onoga što je država učinila nakon potresa 1999. Međutim, sve to možda neće izdržati kritike niti biti dovoljno pred velikim brojem žrtava i povrijeđenih.

Što se tiče objekata koji su se potpuno urušili, što je dovelo do velikog broja poginulih, turski predsjednik je rekao da je 98 posto tih objekata izgrađeno prije 1999. godine, te da su objekti koje je izgradio turski vladin Ured za izgradnju stambenih objekata TOKI izdržali zemljotres bez oštećenja. S druge strane, Vladi se stavlja na teret da se projekat urbanog razvoja nije nastavio provoditi istim tempom u posljednje vrijeme, te kako se taj projekt fokusirao na Istanbul i regiju Marmara (gdje se očekivao najveći potres). Također, donesene su neke odluke, kao što je upis bespravnih objekata 2018. Pored toga, korisno je istaći da je proces revizije i praćenja projekata rekonstrukcije u nadležnosti općina, a ne vlade (i privatnog sektora u pojedinim detaljima). Prema tome, opozicija i vladajuća stranka dijele tu odgovornost jer upravljaju nizom općina na tom području.

Zatim, procjena učinka vlade nije potpuna ili ispravna bez sagledavanja dugoročnih mjera, kao što su zbrinjavanje, kompenzacija, obnova i krivično gonjenje odgovornih za bilo kakav nemar, nesavjesnost ili korupciju. Dakle, treba uzeti u obzir sposobnost da se rekonstrukcija završi u roku od godinu dana, transparentnost u izvođenju krivaca pred lice pravde bez obzira o kome je riječ, ne samo nekih izvođača radova, što su neki od osnovnih kriterija za procjenu rada vlade.

Hoće li izbori biti odgođeni?

Također, jedan od najvažnijih obilježja politizacije je mogućnost odlaganja izbora, što je složena stvar s pravnog i političkog aspekta, pored pitanja koliko je to opravdano. Pojedini smatraju da nije moguće voditi izborne kampanje i izborni proces u pogođenim provincijama, gdje nema zgrada, institucija i vladine birokratije, pored toga da je opća atmosfera za to neprikladna. Međutim, ima i onih koji smatraju da su se birači odselili u druge gradove i da će iskoristiti pravo glasa da izraze svoju procjenu toga ko je odgovoran za njihovu krizu.

Pravno posmatrano, član 78. Ustava predviđa mogućnost odlaganja izbora “u slučaju da ih nije moguće organizirati zbog rata”, što je u isključivoj nadležnosti  Velike narodne skupštine Turske (Parlament). Što znači, prema ovom članu, da se izbori ne mogu odgoditi zbog zemljotresa.

Međutim, tumačenja člana mogu se razlikovati od eksplicitnog teksta, jer se opravdanje može povezati s ”nemogućnošću organiziranja izbora”, a ne samo sa ”ratom”. Odnosno, može se tvrditi da razaranja izazvana zemljotresom nisu ništa manje ozbiljna od posljedica rata. Možda ponavljanje poređenja posljedica zemljotresa sa snagom 500 atomskih bombi ide u prilog takvom razumijevanju, što se moglo čuti u izjavama više dužnosnika.

Zatim, postoji mogućnost izmjene ustava i donošenja zakona o odlaganju izbora u slučaju velikih prirodnih nepogoda. U oba slučaja vladajuća koalicija će se morati složiti s opozicijom, ili nekom od njenih stranaka, s obzirom na to da nema većinu koja joj daje pravo da mijenja član Ustava. Iako su stigli prvi komentari stranke CHP, koja izričito odbija odgađanje izbora, Dobra stranka se protivi dugoročnom odgađanju. Dakle, ostaje mogućnost da se postigne dogovor o kratkoročnom odgađanju. To je zato što, osim humane dimenzije, postoji i politička dimenzija koja se odnosi na prenošenje poruke građanima/biračima da političke stranke daju prednost njihovoj tragediji nad potencijalnim izbornim dobicima.

Prema tome, logično je da će zemljotres i njegove posljedice biti prvo i najvažnije pitanje na dnevnom redu predstojećih izbora, bez obzira na to kada će se oni održati. Ovdje će se dva narativa nadmetati da uvjere birače: opozicija će reći da je vlada zakazala, zanemarila i izazvala katastrofu, stoga mora platiti cijenu kroz glasačke kutije. Vlada će reći da je zemljotres veći od sposobnosti bilo koje vlade ili zemlje da mu se suprotstavi, te da opozicija pokušava iskoristiti katastrofu za ostvarivanje političkih poena.

U konačnici, geološki zemljotres izazvao je politički potres, a neke njegove karakteristike su se počele nazirati, jer će svojom bojom bojiti domaći politički život još jako dugo. Pored toga, tu su i njegove posljedice na tursku vanjsku politiku, ali nemamo dovoljno mjesta u jednom članku da se pozabavimo i tim pitanjem. Sigurno je da će zemljotres ostaviti jasan trag na rezultate predstojećih izbora, ali je teško utvrditi smjer ovog utjecaja, kao i njegov stepen.

Sasvim je logično da teške posljedice zemljotresa slabe šanse Erdogana i Stranke pravde i razvoja (AKP), koja vlada samostalno već 20 godina. Međutim, na konačnu odluku birača zasigurno će utjecati i očekivane vladine mjere zbrinjavanja, podrške, kompenzacije i rekonstrukcije, kao i to koliko će različite skupine društva biti uvjerene u jedan od dva narativa koji će se žestoko nadmetati u narednim mjesecima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.