Putinov vrli novi svijet

Poslije bezmalo 100 godina otkako je Aldous Huxley napisao svoj najbolji roman Vrli novi svijet (Brave New World), ovaj klasik, što je primijećeno i ranije, kao da mijenja prvobitni SF žanr.

Mnogi elementi fabule smještene u 26. vijek sada se počinju događati čak pet vijekova ranije, što ni sam Huxley nije mogao naslutiti, tj. današnjem svijetu, onom čiji smo savremenici i onom u kojem je stari svjetski poredak srušen, a o novom distopijskom – šira javnost najčešće premalo zna.

Jedan od njegovih kreatora, Vladimir Vladimirovič Putin, o tom “novom vrlom (ili divnom) svijetu”, sada već duže od 600 dana nakon invazije Rusije na susjednu Ukrajinu, progovorio je na skupu u Sočiju, nikako slučajno istog dana dok su se evropski lideri u Granadi (ne)uspješno dogovarali o proširenju Evropske unije o svojoj viziji novog svijeta koju će ubrzo zatrpati vijesti o novom krvoproliću na Bliskom istoku.

Ovaj se dugogodišnji ruski autokrata, čini se, definitivno okrenuo Aziji, Africi i Južnoj Americi gdje, naravno i drugi, prije svega SAD i Zapad, Kina i mnogi drugi imaju svoje različite interese.

Za razliku od vodećih svjetskih medija, skoro svi beogradski su prenijeli Putinov poklič istomišljenicima da se probude jer su njegovi principi “kvintesencija cjelokupnog historijskog iskustva čovječanstva”.

Putinovi ‘principi’ ne važe za Putina

Reći će ruski lider kako je stara era završena, a da je Rusija bila, jeste i biće jedan od osnova svjetskog sistema, spremna na konstruktivnu saradnju sa svima koji teže miru i prosperitetu, spremna na oštro suprotstavljanje onima koji propovjedaju principe diktature i nasilja. I malo će se ko zapitati kako je moguće da diktator ima bilo kakve principe i kako je moguće da se neko ko anektira okolne zemlje ili njihove dijelove predstavlja kao borac protiv nasilja.

Multipluralizam je osnovni princip Putinovog vrlog novog svijeta, ali se konkretnije o tome malo zna. Zasad se spominje isključivo vrlo krhka prije svega ekonomska asocijacija velikog broja zemalja zvana BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika), osnovana 2006, koja baš i nema nekih čvrstih organizacijskih oblika niti zajedničkih politika osim želje za prekidom dominacije Sjedinjenih Američkih Država u savremenom svijetu.

“Uvjereni smo da će pragmatizam i zdrav razum trijumfovati i da će se uspostaviti multipolarni svijet”, poručio je Putin uz podrazumjevajući stav da je baš on podrazumijevajući lider tog budućeg multiporalnog svijeta.

Predsjednik najveće države (po površini) na svijetu, za kojeg se prvobitno glasalo isključivo prema preporuci Borisa Jelcina, odavno ne krije kako želi ući u historijske čitanke i dosegnuti slavu Karla Velikog, među principe novog svijeta navodi i težnju “za okruženje bez prepreka” kao i želju da različitost svijeta bude temelj razvoja.

Putinovi principi vrcaju od okoštalih političkih floskula kao što je ona da nametanje bilo kojoj zemlji ili narodu kako treba živjeti treba biti zabranjeno. O tome zašto Ukrajini upravo silom pokušava nametnuti način življenja i kako krši ne samo taj vlastiti princip nego i sve principe savremenog svijeta, ruski hazjajin šuti kao zaliven evo već bezmalo dvije godine. Spominje on i kako će samo istinska kulturna i civilizacijska raznolikost osigurati dobrobit ljudi i ravnotežu interesa i kako niko nema pravo vladati svijetom umjesto drugih ili u ime drugih, ali se ne mora zakupiti dron, pa vidjeti kako se Putinovi “principi” ne odnose na Putina.

Spominje on i sigurnost i trajni mir, pravdu za sve, ravnopravnost i kako više niko nije spreman da se potčinjava, te podredi svoje interese i potrebe zavisnim od bogatijih i moćnijih. Nažalost “ruski svijet” u praksi izgleda sasvim drugačije od ovakve verbalne ekvilibristike.

Rusko-srpske paralele

Mnogi to čitaju s velikom rezervom i u samoj Rusiji, ali i svim zemljama iz bližeg i daljeg okruženja, a nisu rijetki ni oni koji tvrde kako je ideja “srpskog sveta” na Balkanu zapravo samo replika Putinovog “ruskog svijeta”.

Tako, naprimjer, publicista, novinar i bivši političar s Kosova Veton Surroi podsjeća na Putinove riječi kako će se nezavisnost Kosova reflektirati na republike koje će on stvarati – Abhaziju, Osetiju, Ukrajinu. I nije on jedini koji tako misli.

Surroi je otišao i korak dalje nedavnom izjavom, u intervjuu za BHRT, kako je bitna pozicija Srbije naspram legitimizacije paramilitarne grupe iz Banjske, kao i to dokle će ići pokušaji “legalizacije te grupe“.

“Došlo je do toga da ubijeni ljudi iz te paravojne formacije postanu heroji i da se za njih održava dan žalosti u Srbiji, što je bez presedana u našim zemljama. Sve to dovodi do jedne druge dimenzije pregovaračkog procesa, jer moramo onda uzeti u obzir sigurnost kao primarnu tačku razgovora”, rekao je Surroi.

On je ustvrdio i kako nije prava paralela ona koja se provlači između Kosova i Bosne i Hercegovine jer će “pitanje bh. entiteta Republika Srpska prije biti paralela koja se povlači između dezintegracije bivšeg Sovjetskog saveza i bivše Jugoslavije”.

Treba podsjetiti kako upravo ruski predsjednik godinama govori da on stvara te paralele odnosno kako se jedna situacija iz bivše Jugoslavije može replicirati na bivši Sovjetski savez.

Zbog toga tvrdnja kako se Putinov etnoteritorijalni projekat “ruskog svijeta” na Balkanu replicira idejom takođe etnoteritorijalnog “srpskog sveta”, nikako nije bez osnova.

Karlo Veliki, Evropa i BRICS

Šta svijetu može donijeti Putinov vrli novi svijet, trenutno zbog agresije na Ukrajinu pod sankcijama Zapada, i jest i nije lako dokučiti. Najlakše je reći: ništa dobro, što će svakog koji to izgovori namah svrstati na jednu stranu najomiljenije podjele u doboko po raznim osnovima podijeljenom svijetu, onu prastaru na Istok i Zapad. Ma koliko se trudio pokazati kako ga Evropa ne interesuje i ma koliko hitao dalje na Istok, u pomenuti BRICS na primjer, Putin baš poput svog historijskog uzora Karla Velikog želi prije svega biti evropski, a ne azijski lider, mada to javno ne pokazuje. Zbog toga i sanja o granicama svoje imperije duboko u evropskom kontinentu.

Ali, kakve to veze ima sa Velikom Britanijom i SAD-om, viševjekovnim vladarima svijeta, te Huxleyevim svijetom “daleke budućnosti” koji se iz naučne fantastike preselio u stvarnost.

Mnogi primjeri iz njegove knjige su se nedvojbeno počeli ostvarivati. Zar to ne potvrđuju genetski inžinjering, surogat majke i kontrole rađanja, školski metodi, kontrole svijesti putem medija i lijekova, kreiranje životnih stilova od strane korporacija, globalne laži, stvaranje kasti upravljača i podanika… Dopunite niz po slobodnom izboru.

Da. Sve to rade i na Istoku i na Zapadu. Putin je samo jedno lice iste medalje. One koja proizvodi ratove ne samo radi povećanja profita vojnih industrija, nego daljoj dehumanizaciji ljudi koji suviše lako pristaju postati brojevi na tastaturama svojih vladara ili vlasnika korporacija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.