Treće uspostavljanje američko-saudijskih odnosa

SAD izvlači mnoge koristi iz partnerstva sa Saudijskom Arabijom, a Washington radi s Rijadom na tome da se osigura priliv energetskih resursa na globalna tržišta i eventualno snize njihove cijene.

Bidenova administracija nerado povezuje svoju posjetu Saudijskoj Arabiji s gorućom željom da se smanje cijene nafte (Reuters)

Američki i saudijski dužnosnici trenutno postavljaju temelje za treće po redu uspostavljanje odnosa između dvije zemlje koji će biti zasnovani na principu obostranih interesa, što nije bilo postignuto prilikom prve i druge uspostave međusobnih odnosa.

Odnose između dvije zemlje prvi put su uspostavili osnivač sadašnje saudijske države, kralj Abdulaziz Al Saud i američki predsjednik Franklin Roosevelt 1945. godine. Izgrađeni su na strateškom savezništvu između dvije zemlje, koje je okarakterizirano kao “nafta u zamjenu za zaštitu”.

Ovakvi odnosi između dvije zemlje vladali su sve do dolaska Donalda Trumpa na vlast 2017. godine, što se poklopilo s početkom uspona prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana. Bilateralni odnosi potom prelaze u drugu fazu koju karakteriziraju posebne relacije zasnovane na uzajamnim simpatijama između predsjednika Trumpa i njegovog zeta Jareda Kushnera s prijestolonasljednikom Saudijske Arabije.

Odnosi koji su uspostavljeni prvi put potrajali su desetljećima od završetka Drugog svjetskog rata. Strategija odnosa Washingtona i Rijada izdržala je velike izazove, uključujući hladni rat, rast arapskog nacionalističkog pokreta, pojavu islamskih političkih pokreta, uspjeh šiitske vjerske revolucije u Iranu, kolaps arapskog nacionalnog sigurnosnog sistema i dramatičan porast i pad cijena nafte i energenata, te pojavu prijetnji od terorizma, kada se počinje pojavljivati saudijski državljanin Osama bin Laden, pa sve do događaja 11. septembra.

Odnosi Washingtona i Rijada

Prva faza odnosa između dvije države trajala je gotovo 70 godina, dok je druga trajala svega četiri godine, odnosno od dolaska predsjednika Trumpa na vlast pa sve do njegovog poraza na izborima i dolaska Joea Bidena u Bijelu kuću u januaru 2021. godine. Nakon Trumpovog odlaska s vlasti, odnosi između dvije zemlje više nisu podlijegali niti jednom od principa na kojima su se temeljili prilikom prvog ili drugog uspostavljanja.

Vijest o posjeti predsjednika Joea Bidena Saudijskoj Arabiji, koja je planirana za jul, ponovo je potaknula polemike u američkoj prijestolnici oko vrlo složenih odnosa između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i naftom bogate kraljevine, u kojoj se nalaze najsvetija mjesta za 1,8 milijardi muslimana širom svijeta.

Posljedice ruskog rata u Ukrajini pokazale su granice mogućnosti SAD-a, posebno u pogledu ograničene kontrole nad globalnim energetskim tržištima, što je dovelo do toga da škola pragmatizma unutar kuloara Bidenove administracije nadvlada pristalice principa i vrijednosti.

Brett McGurk sa svoje pozicije direktora za Bliski istok u Vijeću za nacionalnu sigurnost, koje pomaže i savjetuje američkog predsjednika, predvodi realizam Bidenove administracije i njenu politiku prema pitanjima Bliskog istoka.

McGurk ima pragmatičan pristup koji ne mari za slobode, demokratiju i prava osim kada se govori o neprijateljima Washingtona, kao što su Iran ili Hamas, a ponekad i Palestinska uprava i Turska.

Otkako je inflacija postala glavni politički prioritet za Bidena i Demokratsku stranku, jer su cijene benzina u prosjeku veće od pet USD po galonu, što je rekordna cijena po kojoj američki narod nikad ranije nije plaćao, to stvara veći pritisak na američkog predsjednika da pokaže kako čini sve što je u njegovoj moći da dođe do smanjenja cijena. Pogotovo što se počinje povlačiti pitanje kongresnih izbora zakazanih za početak novembra, na kojima se očekuje da će Bidenova stranka doživjeti težak poraz.

Proizvodnja nafte

Kraljevina Saudijska Arabija i dalje zauzima drugo mjesto u svijetu po proizvodnji nafte i glavni je igrač u globalnoj ekonomiji. Veliki značaj ove zemlje u tom pogledu dodatno se povećao nakon izbijanja rata u Ukrajini i njegovog utjecaja na rast cijena energenata.

Bidenova administracija nerado povezuje svoju posjetu toj zemlji s gorućom željom da se smanje cijene nafte. Biden je izjavio: “Posjeta će biti više od razgovora o opskrbi naftom.”

Američka administracija vrši pritisak na Saudijsku Arabiju nakon što su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Bahrein potpisali sporazume o normalizaciji odnosa s Izraelom. Također smatra da rastući odnosi između Izraela i zaljevskih država predstavljaju snažnu protutežu u suprotstavljanju iranskom utjecaju u regiji, te da proces normalizacije odnosa koji je u toku neće napredovati bez pristupanja Kraljevine Saudijske Arabije istom.

SAD izvlači mnoge koristi iz svog partnerstva sa Saudijskom Arabijom, a Washington radi s Rijadom na tome da se osigura priliv energetskih resursa na globalna tržišta i eventualno snize njihove cijene.

Iskustvo iz prethodnih osam desetljeća pokazuje da strašni udarci i ozbiljne krize s kojima su se suočavali odnosi između Washingtona i Rijada nisu rezultirali konkretnim napetostima u materijalnom smislu u njihovim odnosima. S druge strane, krize ili upravljanje njima nisu bile povezane s ličnošću saudijskog kralja ili favoriziranjima američkog predsjednika, a smrt kralja u Rijadu ili izbor novog predsjednika u Washingtonu nisu utjecali na stabiliziranje tih odnosa.

Na kraju, Bidenova posjeta Saudijskoj Arabiji postavit će temelje za treće uspostavljanje odnosa između Rijada i Washingtona koji se zasnivaju na zajedničkim i obostranim interesima obje strane: SAD-a kao velesile u današnjem svijetu, te Kraljevine Saudijske Arabije kao regionalne sile koja ima veliki utjecaj, kako duhovni, tako i materijalni. Ti odnosi će biti daleko od toga da budu neka forma strateškog partnerstva ili čvrstog savezništva.

Naravno, na saudijsko-američke odnose utječe i njihov regionalni kontekst, a ne mogu se izbjeći ni napori koje je poduzela Bidenova administracija u nastojanju da izvrši pritisak na Rijad da se ubrza proces normalizacije odnosa Zaljeva s Izraelom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera