Da li je Putin ispunio svoje ciljeve u Ukrajini?

Posljednji ukrajinski branitelji iz lučkog grada Mariupolj predali su se u čeličani Azovstal u petak.

Činjenica da je barem polovina njih iz jedinice Azov, koju su stvorili ekstremno desničarski militanti 2014. godine, daje Kremlju priliku za tvrdnje da je ostvario veliki napredak kada je riječ o jednom od zvanično objavljenih ciljeva rata u Ukrajini – „denacifikacija“ države.

Šta je sa ruskim neonacistima?

Sada ruska propagandna mašinerija, neizbježno, sa uzbuđenjem paradira sa svim tetovažama i znakovima sa uniformi ukrajinskih vojnika koji su se predali, a koji prikazuju simpatije ka ekstremnoj desnici onih koji ih nose.

Kršeći Ženevsku konvenciju koja se odnosi na tretman ratnih zarobljenika, proruski mediji objavljuju snimke zarobljenika koji su primorani da se skinu i pokažu svoje tetovaže pred kamerama propagandnih medija. Snimanje zarobljenika, uključujući ispitivanje i mučenja, praksa je obje strane u ovom ratu.

Zvaničnici i iz Rusije i iz nepriznatih državica na istoku Ukrajine koje podržava Rusija sada traže suđenje pripadnicima Azova. Pred sami kraj opsade Azovstala, ured državnog tužitelja tražio je od Vrhovnog suda da proglasi Azovski bataljon terorističkom organizacijom. Ovo bi moglo omogućiti Rusiji da na svojoj teritoriji procesuira pripadnike Azova kao teroriste. Alternativno, Kremlj bi mogao iscenirati suđenje u odcjepljenim teritorijama Donjecka i Luganjska koji – za razliku i od same Rusije – imaju smrtnu kaznu.

Ruski napori da istaknu problematičnu ukrajinsku toleranciju ekstremne desnice bili bi još uvjerljiviji da i sama Rusija ne sarađuje sa takvim snagama. Zloglasna Wagner Grupa, privatna vojska koja se sada bori na frontu u Donbasu kod grada Popasne, primjera radi, sadrži i jedinicu Rusič koju čine ljudi iz Sankt Peterburga koji otvoreno kažu da su neonacisti.

No, takve činjenice su bukvalno nepoznate ruskoj javnosti, pa uz ogromne propagandne mašinerije Kremlj može navesti kako je ispunio cilj „denacifikacije“ obzirom da je Azov uvjerljivo najveći simbol ukrajinskog kontraverznog odnosa prema ekstremnoj desnici.

Povezivanje Krima

No, šta je sa drugim ciljevima?

Iako izgleda kako mnogi na Zapadu misle da je Putinov cilj okupirati cijelu Ukrajinu, objavljeni ciljevi teritorijalnog širenja na početku operacije nisu ni blizu tako ambiciozni. Oni se svode na uspostavljanje kontrole nad cijelim oblastima Donjecka i Luganjsta na istoku Ukrajine koje su dijelom pod upravom proruskih separatista od 2014. godine.

Ovo je prilično zahtjevan zadatak, vojno gledajući, jer uključuje zauzimanje najutvrđenijih područja Ukrajine koja su se pažljivo pripremala za ovu borbu punih sedam godina.

Ruski napredak u Donbasu je do sada bio primjetan ali veoma spor. Rusi su sada blizu uspostavljanja pune kontrole nad regijom Luganjsk, no ukrajinska uporišta u Donjecku će biti daleko veći zalogaj.

Svaka teritorija koju Rusija osvoji izvan Donjecka i Luganjska je samo bonus, reklo bi se u formi približavanja rata šovinističkom dijelu ruskog društva. Kremlj ne treba doći do bilo koje teritorije izvan Donbasa da uvjeri svoje pristalice da je ispunio ciljeve i proglasi pobjedu.

Pad Mariupolja pod rusku vojsku predstavlja jedno od tih bonus dostignuća. Rusija sada ima kopneni koridor do Krima koji je okupirala 2014. godine. Povrh toga, okončala je blokadu isporuke vode i struje Krimu koju je vršila Ukrajina sve ove godine. Kanal sa pitkom vodom koji povezuje rijeku Dnjepar i sušni Krim sada je u ruskim rukama. Takva je situacija i sa nuklearnom elektranom sjeverno od poluotoka, a da ne spominjemo da se naponska mreža jugoistočne Ukrajine sada može povezati sa ruskom.

Samo će historičari koji budu rovili po arhivama Kremlja, u godinama i decenijama koje dolaze, moći otkriti detalje pravog Putinovog plana za Ukrajinu.

Kažnjenički pohod na Kijev

Za sada, sve što znamo o prvoj etapi rata je to da je sadržavala marš na Kijev koji je propao, kao i pokušaj da se okruži drugi najveći grad Ukrajine Harkiv. Da li je to bio dio plana za širu okupaciju ili sredstvo skretanja pažnje ukrajinskih snaga dok je Rusija uspostavljala kopneni koridor do Krima?

Možda je riječ o primjeru onoga što je britanski politolog Mark Galeotti jednom nazvao „adhokratijom“ Kremlja.

Možda nije bilo velikog plana, već samo želja da se kazni Ukrajina zbog odbijanja da provede Sporazume iz Minska koji su okončali prvi rat u Donbasu 2014-15 i predviđali autonomiju da dijelove Donjecka i Luganjska koji su imali podršku Rusije. Sedmicu dana prije nego je Putin pokrenuo svoju invaziju na Ukrajinu, predsjednik Zelenski je nazvao Sporazume iz Minska „ispraznim“ i napravljenim da Ukrajinu pretvori u gubitnika.

Imajući to u vidu, napad na Kijev mogao bi biti više kažnjenički pohod nego pokušaj zauzimanja teritorije. Zločini koji su ustanovljeni nakon povlačenja ruske vojske sa sjevera Ukrajine sugeriraju kako se baš i nisu borili za srce i dušu tog dijela države.

Ako je ovo zaista tačno, onda je za Kremlj ključno da na kraju trenutnog rata Ukrajina bude primorana na mir koji će biti više ponižavajući od predviđenog u Sporazumima iz Minska. Ako rat bude okončan sa ruskom okupacijom cijelih regija Luganjsk i Donjeck, plus uz osvajanje kopnenog koridora do Krima, to će sve biti više nego dovoljno da Putin proglasi čistu pobjedu.

No, da učvrsti svoju pobjedu, ruski lider će morati uvjeriti Ukrajinu da pristane na mir pod takvim uvjetima, a to je potpuno druga priča.

Granica bola

Ukrajina i njeni zapadni saveznici se nadaju da će Rusija, koja je na udaru žestokih sankcija, u konačnici iscrpiti svoj vojni i ekonomski potencijal i izgubiti bitku.

To bi bio poželjan ishod, ne samo za Ukrajinu i Evropu, već i za samu Rusiju jer bi za nju bilo korisno da pobjegne od ovog crnog perioda svoje historije što je brže moguće i pretvori se u nešto slično Njemačkoj nakon 1945. godine, umjesto da nastavi postojati pod agresivnom vojnom diktaturom i dodatno uništi svoju ekonomiju.

Ali, iako se očekuje da će Rusija izgubiti 11,2 posto svog BDP-a ove godine, ukrajinska ekonomija bi mogla doživjeti pad od 45 posto do kraja 2022., pokazuju podaci Svjetske banke. Ukrajinski zvaničnici se hvale velikom kontraofanzivom kasnije ove godine, uz pomoć teškog naoružanja koje su zapadni saveznici počeli slati proteklih sedmica. Ipak, nije jasno da li imaju ljudstva za upravljanje njome.

Ofanzive dovode do značajno većih ljudskih gubitaka od odbrambenih ratova i, uz pomoć najmodernijeg zapadnjačkog naoružanja, Ukrajina će se suočiti sa veoma jakim neprijateljem. Velike su šanse da će dostići svoju granicu bola dosta prije nego se to desi Putinovoj Rusiji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.