Ekonomija (ne)jednakosti u BiH – kako ukidanjem akciza na gorivo promašiti metu

Kad se malo spustite ispod vrha ledenog brijega inflacije možete vidjeti kako je prijedlog za ukidanje akciza na gorivo ekonomski neproduktivan (veliki gubitak javnog novca bez adekvatnih društvenih koristi), a duboko socijalno nepravedan (dominantni korisnici efekta ukidanja akciza su oni sa najvišim dohotkom).

U dokazivanju ovih tvrdnji iskoristit ćemo slijedeću argumentaciju: a) obrazac distribucije dohodaka po društvenim slojevima u BiH, b) procjenu efekata ukidanja akciza i c) procjenu distribucije koristi od ukidanja akciza po društvenim slojevima.

Procjenjena distribucija dohodaka u BiH

Iz baze podataka Svjetske banke o nejednakostima i distribuciji dohodaka izveli smo izračun prikazan na grafikonu 1. Posljednji podaci o distribuciji dohodaka za BiH su iz 2011. godine, a o visini dohodaka po društvenim slojevima iz 2018. godine. Na primjeru Hrvatske smo zaključili da nema većih promjena u distribuciji dohodaka, pa projiciramo i za 2018. godinu istu distribuciju dohodaka kakva je bila i 2011. godine.

Procjena efekata ukidanja akciza

Ukupni efekti ukidanja akciza pod navedenim prepostavkama rasta potrošnje u 2022. su 513 miliona, od čega akcize 438,5 miliona KM akcize i 74,5 miliona KM alikvotni dio PDV.

Ukupni efekti na segmentu komercijalne i industrijske potrošnje iznose 263,2 miliona KM, a za osobnu maloprodajnu potrošnju 249,8 miliona KM.

Proračun je zanovan na podacima statistike energije – nafta i derivati nafte za 2019. godinu koje objavljuje Agencija za statistiku BiH (BHAS). Podaci o potrošnji derivata iz 2019. u kalkulaciji su povećani za 10 posto koliko se procjenjuje rast potrošnje u 2022. godini.

Te su procjene konzervativne, jer podaci o potrošnji goriva u BiH u maloprodaji za prvo tromjesečje 2022. pokazuju rast od 27,8 posto u odnosu na isti period 2021. godine. To govori o niskoj elastičnosti potrošnje na cijene goriva, što je dobro poznata stvar, ali i o tome da izdaci za gorivo bilježe rast u strukturi potrošnje.

Procjena distribucije koristi od ukidanja akciza po društvenim slojevima

Procjena je sačinjena na osnovi empirijski dokazanih zakonitosti po kojima je potrošnja naftnih derivata u osobnoj potrošnji degresivna u odnosu na dohodak kod društvenih slojeva ispod prosječnog dohotka (mnogi ni nemaju automobil, a mnogi nemaju novac da kupuju gorivo) i progresivna kod društvenih slojeva iznad prosječnog dohotka, iako i oni koji imaju visok dohodak mogu imati niske preferencije potrošnje goriva.

U ekonomsko-socijalnom smislu vožnja osobnim automobilom i odgovarajuća potrošnja goriva su povezane sa stilom života (hedonistički, poslovni, dinamični, konzervativni…). Životni stil se definira kao način života neke osobe koji se izražava u njenim aktivnostima, interesiranjima i mišljenjima (Kotler). Za svaki stil života plaća se neka cijena i za svaki stil života po pravilu postoji korelacija sa raspoloživim dohotkom. Uz to, stil života u kome je zastupljena intenzivna vožnja automobila i s tim povezana potrošnja goriva stvara negativne eksternalije u zakrčenosti ulica i efektu staklene bašte ( jedan kilometar vožnje proizvede 150 grama CO2). Zbog toga se postavlja pitanje otkud cijena goriva kao društveni prioritet i otkud inicijativa da se javne politike bave sniženjem cijene goriva i za to žrtvuje oko 250 miliona KM za 9 mjeseci trajanja mjere ukidanja akciza i alikvotnog smanjenja PDV za osobnu, odnosno maloprodajnu potrošnju. Ukidanje akciza stvara čitavu lepezu socijalno nepravednih efekata distribucije koristi od te mjere.

Prikaz distribucije koristi od ukidanja akciza po društvenim slojevima daje se na grafikonu 2.

Iz grafikona 2 je vidljivo da 20 posto stanovništva sa najvišim dohotkom mogu očekivati koristi od ukidanja akciza i alikvotnog smanjenja PDV sa 116,7 miliona KM što čini 46,7 posto ukupnih koristi od 249,8 miliona KM. Viši srednji sloj može očekivati 59,5 miliona KM ili 23,84 posto. Društveni sloj sa najnižim dohotkom ostvarit će 10,3 miliona KM ili 4,13 posto ukupnih koristi. Niži srednji sloj ostvarit će 8,61 posto koristi ili 21,5 miliona KM. Srednji sloj ostvarit će 16,7 posto ukupnih koristi. Dakle, dva najviša sloja ostvaruju daleko iznad svog učešća u populaciji, tj 70,5 posto svih koristi, dva najniža sloja daleko niže od svog učešća u populaciji, tj. 12,7 posto, a srednji sloj također niže od svog učešća u ukupnoj populaciji, odnosno 16,7 posto.

Diskusija prijedloga ukidanja akciza i rezultata distribucije koristi od te mjere

Ova pitanja treba različito tretirati kod segmenta osobne potrošnje i segmenta komercijalne i reprodukcijske potrošnje.

Kod segmenta osobne potrošnje ne vidimo nikakve ekonomske i socijalne razloge za poduzimanje mjera na suzbijanju inflacije, odnosno suzbijanje rasta cijena goriva. Potrošnja goriva bilježi visoke stope rasta, iako cijene rastu. To znači da tržište obavlja svoje funkcije, potrebe ljudi se zadovoljavaju, gorivo kupuju oni koji imaju potreban dohodak za to, visoki javni prihodi iz prodaje goriva se uredno prikupljaju. Cijene rastu zbog vanjskih utjecaja na koje BiH nema otpornost, a nema je niko u Europi. Ali nikome u Europi nije palo na pamet da ukida akcize na gorivo (ima sporadičnih primjera smanjenja akciza koje po EU direktivi mogu ići i najčešće su na nivou od 0,50 Eura). Akcize na gorivo u BiH su primjer poželjnog progresivnog oporezivanja, namjenjene su financiranju javne potrošnje i nemaju nikakvu određenu namjenu. U ovim inflacijskim vremenima ta su sredstva dragocjena za kreiranje sredstava za direktne intervencije za društvene slojeve koji su najviše pogođeni inflacijom i za druge socijalne intervencije, ali je drugo pitanje zašto te intervencije izostaju. Dakle, to nisu putarine koje su 2018. godine uduplane sa 0,20 na 0,40 KM po litru kao namjenski namet iz koga bi trebalo da se otplaćuju krediti i vrše potrebna gotovinska ulaganja za izgradnju autocesta i cesta u BiH. Javne politike smanjenja fiskalnih tereta na gorivo u širokoj potrošnji su nepotrebne. Ključni potrošači goriva su društveni slojevi dominantno visoke kupovne moći koji imaju sposobnost snošenja rastućih cijena. Distribucija koristi od ukidanja akciza bila bi socijalno nepravedna. Ako bi se usvojile akcize, 40 posto stanovništva iz društvenih slojeva sa natprosječnim dohotkom ostvarili bi 70,5 posto ukupnih koristi od ukidanja akciza. S druge strane, 40 posto stanovništva iz društvenih slojeva ispod prosječnog dohotka ostvarili bi samo samo 12,7 posto koristi od ukidanja akciza. Društveni sloje koji čini 20 posto stanovništva sa prosječnim dohotkom ostvario bi 4,13 posto ukupnih koristi od ukidanja akciza.

Kod segmenta reprodukcijske potrošnje ukidanje akciza bi trebalo da doprinese smanjenju troškova prijevoza, kako u drumskom, tako i robnom prometu. To je dobra namjera, ali ekonomski nesvrsishodna jer ulazi u širokom frontu u borbu protiv inflacije za šta ova država nema resurse. Svjedoci smo da je gradnja autoputeva u BiH najveća podrška drumskom transportu. Za taj transport radi tržište i zato prepustimo tržištu da uređuje odnose ponude i tražnje za uslugama drumskog transporta. Tržište je to dobro radilo u smislu da ponuda zadovoljava tražnju  i tu ništa ne treba mjenjati. U prva tri mjeseca ove godine usluge prijevoza su porasle za tolerantnih 5,2 posto u odnosu na isti period prošle godine. Neki specifični slučajevi traže izdvojena rješenja, ali tu samo treba primjeniti direktive EU o oporezivanju naftnih derivata koje predviđaju da se različito oporezuju različite svrhe potrošnje goriva. Sada je već na snazi odluka Vijeća ministara za oslobađanje plaćanja akciza goriva koje se koristi za željeznice i rudnike, a njeni efekti za 2022. godini su ukupno rasterećenje akcizama od oko 27 miliona KM. Po direktivama EU (sublimirane u Council Directive 2003/96/EC) standardno visokim akcizama opterećuje dizel kao pogonsko gorivo (minimum 33 eurocenta po litri), a znatno nižim akcizama oporezuje potrošnja za grijanje i za  komercijalne i industrijske svrhe, uključujući i poljoprivredu (minimum od 2,2 eurocenta po litri). Dakle, ima mjesta za plavi dizel kao trajno rješenje podrške farmerima i njega ne treba mješati sa ad hoc rješenjima za ukidanje akciza.

Zaključak

Nije racionalno u BiH kreirati i provoditi javne politike borbe protiv inflacije. Mnogo je racionalnije stvarati i provoditi javne politike ublažavanja posljedica inflacije po najugroženije društvene slojeve ili segmente ekonomije.

Javne politike smanjenja fiskalnih tereta na gorivo u širokoj potrošnji su nepotrebne. One su ekonomski neproduktivne, a socijalno nepravedne. Najveće koristi od ukidanja akciza ostvarit će oni koji najviše voze i kupuju goriva, a to su slojevi visokog dohotka u BH društvu. Oni sa nižim dohotkom periferno će osjetiti ukidanje akciza, ako ga uopće osjete s obzirom da ili nemaju automobile ili nemaju novac da kupuju gorivo i voze auta.

U segmentu komercijalne i industrijske potrošnje također nema potrebe javnih intervencija, posebno zbog toga što drumski teretni i putnički promet nema efektivne konkurencije željezničkog prometa koji je zanemaren u ekonomskim politikama. Za njega radi i tržište i zato prepustimo tržištu da uređuje odnose ponude i tražnje za uslugama drumskog transporta.

Neki specifični slučajevi u segmentu komercijalne i industrijske potrošnje traže javne intervencije, ali tu samo treba primjeniti direktive EU o oporezivanju naftnih derivata koje predviđaju da se različito oporezuju različite svrhe potrošnje goriva. Tako se po tim direktivama (sublimirane u Council Directive 2003/96/EC) standardno visokim akcizama opterećuje dizel kao pogonsko gorivo (minimum 33 eurocenta po litri), a znatno nižim akcizama oporezuje potrošnja za grijanje i za  komercijalne i industrijske svrhe, uključujući i poljoprivredu (minimum od 2,2 eurocenta po litri). Dakle, ima mjesta za plavi dizel kao trajno rješenje podrške farmerima i njega ne treba mješati sa ad hoc rješenjima za ukidanje akciza.

Izgubljena sredstva zbog ukidanja akciza smanjila bi mogućnosti direktnih intervencija prema ugroženim društvenim slojevima, onima koji se nalaze u zoni siromaštva. Horizontalne mjere koje počivaju na zabludi trickle down efekta (podjednakog raspršavanja kako pozitivnih, tako i negativnih efekata na svakog pojedinca u društvu) treba potpuno izbjegavati i pomoć ugroženima direktno usmjeriti kroz gotovinske transfere ili podršku biznisu, posebno farmerima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.