Poreski zakoni bez ekonomskog cilja: Budžet važniji od radnika i privrede
Povećanje potrošnje stanovništva moguće je ostvariti ako im se povećaju plate, a plate se mogu povećati kroz smanjenje poreskog opterećenja koji za nas radnike plaća preduzeće u kojem radimo.
Dugo veće kontraverze u javnosti nije ostavila neka tema kao što je to bio slučaj sa donošenjem novih poreskih zakona u Federaciji BiH. Prema podijeljenoj nadležnosti, direktno oporezivanje zakonski je definisano na nivou entiteta u Bosni i Hercegovini, tako da je moguće da unutar države imate različite stope oporezivanja ostvarenog dohotka, čak i da se različito tretira visina neoporezivog dijela, te šta ulazi u oporezivi dio plate.
Federacija BiH kasni godinama u donošenju novih poreskih zakona vezano za doprinose i porez na dohodak, koji bi donijeli, toliko iščekivano rasterećenje poslovanja i veće plate radnika. Problemi se javljanju onda kada Vlada uputi prijedloge u proceduru, te koji nakon toga budu povućeni zbog izostanka podrške za navedene zakone.
Zašto nedostaje podrška za navedene zakone?
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je prvo napraviti uvod o načinu vođenja ekonomske politike u Bosni i Hercegovini. Slično kao i u politici, kada određene političke stranke žele ostvariti određeni željeni rezultat na izborima, oni prije tih izbora zacrtaju sebi određene ciljeve, poput broja zastupnika u pojedinom parlamentu ili skupštini.
Ostvarivanje ciljeva
Kako bi ostvarili navedeni cilj, vrše se pripreme i određuje strategija za ostvarivanje tog cilja, što može biti održavanje određenog broja političkih skupova, obilazaka glasača po kućama ili finansiranje određenih predizbornih aktivnosti. Nakon održavanja izbora i sabiranja rezultata vrši se analiza ostvarenog uspjeha što će omogućiti određenoj političkoj stranci da može procijeniti da li su zacrtani ciljevi u potpunosti ostvareni, djelomično ostvareni ili nisu nikako.
Slična situacija je i u ekonomiji. Kako bi država imala uspješnu ekonomiju, potrebno je da postavi određene ekonomske kratkoročne ciljeve koje planira realizovati u narednoj godini, te dugoročne ciljeve za naredne godine, mandat ili desetljeće. Ekonomski ciljevi koji se mogu postaviti mogu biti poput ostvarivanja stope ekonomskog rasta od šest posto, smanjivanje nezaposlenosti za određeni procent, povećanje zapošljavanja mladih osoba i otvaranje određenog broja preduzeća.
Plate i potrošnja
Kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi, postoje određeni instrumenti ekonomske politike, poput fiskalne politike i politike dohotka. Ako se želi recimo povećati stopa ekonomskog rasta, onda kreatori politike znaju da treba povećati bruto domaći proizvod, čija je najveća komponenta potrošnja stanovništva. Povećanje potrošnje stanovništva moguće je ostvariti ako im se povećaju plate, a plate se mogu povećati kroz smanjenje poreskog opterećenja koji za nas radnike plaća preduzeće u kojem radimo.
Kreatori politike bi recimo trebali znati da ako na trenutni nivo bruto plate od 1.000 KM (511 eura), sebi uzimaju 400 KM (204 eura), da bi trebali manje uzimati, kako bi radnik dobio umjesto 600 KM (306 eura), 750 KM (383 eura). Odricanjem dijela svojih prihoda, država stimuliše veću potrošnju radnika, a kroz mnogostruko veću potrošnju i bruto domaći proizvod, te u konačnici veće prikupljene indirektne poreze. Ako se sada vratimo na poreske zakone u proceduri u Federaciji BiH, ključno pitanje koje se može postaviti jeste koji ekonomski cilj će se njihovim usvajanjem ostvariti?
Novi porezi
Ako je u pitanju cilj rasterećenja poslovanja, onda uvijek postoji kontra pitanje, a zbog čega se onda uvode više poreske stope za ugovore o djelu, autorske ugovore i freelancere? Zbog čega se onda uvode u oporezivu osnovicu i druge do sada neoporezive naknade poput toplog obroka, prijevoza i regresa? Zbog čega se podiže stopa oporezivanja dohotka sa 10 na 13 posto ako se želi privreda rasteretiti nameta?
Da li je urađena neka simulacija ili procjena uticaja propisa provedbe pojedine mjere i kako će se to odraziti na pojedine kategorije stanovništva. Zbog čega će se stipendije oporezivati, ako nam je cilj stimulisati vrhunsko obrazovanje? Ako znamo da je danas prvih 1.000 KM dohotka nedovoljno za vođenje normalnog života, zbog čega će planirano da neoporezivi dio plate bude samo 800 KM (409 eura)?
Problem navedenih zakona jeste što se krenulo na pogrešan način u njihovo formulisanje.
Greške u pristupu
Prva greška je napravljena što se prvo razmišljalo o efektima na budžet umjesto efekata po privredu i radnike. Ključni cilj je bio kako zadržati iste, a čak i po mogućnosti veće budžetske prihode. Ako se smanje nivo oporezivanja plate, onda se ta razlika treba osigurati na neki drugi način, kroz veće poreze na drugoj strani.
Drugim riječima, smanjile bi se stope oporezivanja na plate, ali bi se sada oporezovali sa 32,5 posto topli obrok, prijevoz, regres, dnevnice i sve što je do sada bilo neoporezivo.
Druga greška koja je napravljena jeste forsiranje zakona koji su pisani prije sedam godina, kada je potpuno druga ekonomska situacija bila u našoj državi.
Da bi dobili opšte prihvaćene zakone, koji će pomoći privredi, potrebno se vratiti na početak i postaviti cilj koji se sa njima želi ostvariti. Danas živimo u vremenu kada inflacija izjeda ekonomiju na svakom koraku, ali i stvara ogromne, dodatne poreske prihode državi. Upravo ove nove okolnosti trebaju vlastima da pomognu u formulisanju ciljeva i načina za njihovo ostvarenje.
Zahtjevi struke
Struka godinama zagovara reformu koja će osigurati nivo minimalne plate od 750 KM, sa stopom oporezivanja od 25 posto iznosa bruto plate. Na ovaj način bi se plaćali doprinosi od samo 250 KM (128 eura), čime bi se stimulisala ekonomska aktivnost.
Analitički podaci su ti koji su pomogli struci u formulisanju ovih ciljeva i načina provedbe, jer danas u našoj državi oko 55 posto radnika radi za platu od 750 KM i manju, što bi značilo da će oni imati najveću korist od provedbe ovakve mjere, čime bi se značajno stimulisala potrošnja.
Onoga trenutka, kada se krene u formulisanje zakona i prijedloga koji će ići u korist onih koji pune budžete i održavaju ekonomski sistem, zasnovanih na analitičkim podacima i projekcijama uticaja, doći će se do rješenja koji pomažu privredi umjesto onih rješenja za koje neko smatra da se baš u toj formi i bez analiza trebaju provesti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.