Zašto treba osporiti ruski narativ o ljudskim štitovima

Od početka ruske invazije krajem februara 2022, univerziteti, škole, pozorišta, bolnice i mnoge druge civilne lokacije u Ukrajini, uništene su ruskim granatiranjem, a više od četiri miliona ljudi je do sada pobjeglo iz zemlje. Suočena sa razornim posljedicama svojih postupaka, Rusija se sve više oslanja na jedno zakonsko opravdanje: živi štit. Zaista, Moskva je u više navrata sugerisala da ukrajinska vojska namjerno koristi civile kao paravan da odbrani legitimne vojne mete.

Dvadesetpetog februara, nedugo nakon što je počela invazija, ruski predsjednik Vladimir Putin apelovao je na oružane snage Ukrajine: „Ne dozvolite neonacistima i [ukrajinskim desničarskim radikalnim nacionalistima] da koriste vašu djecu, supruge i starije kao ljudske štitove.“

Oponašajući svog vođu, general-major Igor Konašenkov, glavni glasnogovornik ruskog Ministarstva odbrane, izjavio je na konferenciji za medije 28. februara da „oružane snage Ruske Federacije napadaju samo vojne mete“. Govoreći o glavnom gradu Kijevu, dodao je da „vođstvo Ukrajine i vlasti u gradu, nakon što su najavile policijski sat, uvjeravaju stanovnike glavnog grada da ostanu u svojim domovima“. Ovo, zaključio je on, „opet dokazuje da kijevski režim koristi stanovnike grada kao ‘živi štit’ za nacionaliste koji su rasporedili artiljerijske jedinice i vojnu opremu u naseljenim dijelovima glavnog grada“.

Onda je 3. marta Moskva optužila ukrajinske vlasti da drže grupu od 6000 indijskih studenata i drugih stranih državljana kao „ljudske štitove“. Indijske vlasti su opovrgle ovu tvrdnju. Nekoliko dana kasnije, Putin je izjavio da „neonacisti“ opstruiraju humanitarne koridore koje je tražila ukrajinska vlada kako bi evakuisala civile zarobljene na liniji vatre, tvrdeći da „militanti“ drže potencijalne evakuisane kao živi štit.

Optužba za upotrebu živog štita

Rusija je ponovila slične tvrdnje u diplomatskim krugovima kao što je Vijeće sigurnosti UN-a. Ruske diplomate su i na društvenim mrežama pokušale oblikovati percepcije bojnog polja, predstavivši ukrajinski otpor kao kriv za ratne zločine, insistirajući da su koristili „ljudske štitove“.

Tako smo, pored rata na terenu, svjedočiki i intenzivnom informacijskom ratu, koji je, kako je izjavio ruski ambasador u UN-u, izgleda ključni element ruske tzv. „specijalne operacije“.

Optužba za živi štit postala je sve učestalija odbrana kada se države ponašaju nemoralno. Kako smo pokazali u našoj novoj knjizi o živim štitovima, Saudijska Arabija, Sirija, Izrael, Šri Lanka i Indija su samo neke od država koje su upotrijebile taj argument da opravdaju velik broj civilnih žrtava u novije vrijeme.

To je dijelom zato što se pravno čini da je to veoma korisna klauzula za izvlačenje. Pravna odredba unutar međunarodnog zakona koja se odnosi na živi štit kaže da se „prisustvo ili kretanje civilne populacije ili pojedinaca civila neće koristiti da bi se određene tačke ili područja učinile imunim na vojne operacije, posebno u pokušajima da se zaštite vojni ciljevi od napada ili da se zaštite, favoriziraju ili ometu vojne operacije“.

Prema međunarodnom zakonu, upotreba ljudskih štitova predstavlja ratni zločin, a strana koja je odgovorna za smrt ljudskih štitova nije ona koja ih ubija, ako je napad proporcionalan, već umjesto tog, ona koja ih je postavila. Zaista, na dan kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Human Rights Watch je objavio Q&A – o okupaciji, oružanom sukobu i ljudskih pravima, u kojem se navodi da ako je napad proporcionalan, oružane snage mogu legitimno pogoditi „vojnu metu koja koristi ljudske štitove“, iako HRW također ističe da je „upotreba ljudskih štitova samo kada postoji specifična namjera da se upotrijebe civili kako bi odvratili napad“.

Dakle, optužujući Ukrajinu da koristi ljudske štitove, Rusija zapravo tvrdi da nije pravno odgovorna za civile koje ubije. I iako Rusija možda gubi informacijski rat, pravni trojanski konj njene agresije, optužba za upotrebu ljudskih štitova, još ne dobija značajno protivljenje. Ne samo države, već i organizacije za ljudska prava uglavnom nisu izrazile dosljednu kritiku ovih navoda. Kada su američka i šrilankanska vlada optužile ISIL u Mosulu ili Tamil Tigerse u sigurnim zonama da koriste stotine hiljada ljudi kao ljudske štitove, naprimjer, Amnesty International i Human Rights Watch nisu odbacili ili izrazili nikakve značajne sumnje protiv takvih narativa.

4,5 miliona civila

Kada su Rusi vidjeli da zapadne države i organizacije za ljudska prava ne osporavaju njihove navode o tome da Ukrajinci koriste ljudske štitove, izgleda da su odlučili povećati uloge. Osmog marta je rusko Ministarstvo odbrane optužilo ukrajinske „militante“ da drže „više od 4,5 miliona civila za taoce kao živi štit“. U suštini, Moskva je primijenila svoj pravni argument na 10 posto ukrajinske populacije, preobrazivši milione civila u potencijalno legitimnu metu.

Ovo ima dramatične posljedice. Kako smo pokazali u nedavno objavljenom članku u kontekstu šrilanskanskog građanskog rata, istaknuti pravnici i istražitelji su pomogli da se racionalizira ubistvo hiljada nedužnih ljudi nakon što su predstavljeni kao ljudski štitovi samo zato što su bili blizu borbi. Bivši glavni tužitelji na međunarodnim tribunalima za ratne zločine, David Crane i Desmond de Silva, koji su dali svoje pravno mišljenje šrilanskanskoj vladinoj komisiji za istrage građanskog rata, zastupali su stav da lišavanje života 12 posto grupe koja se koristi kao ljudski štit, predstavlja proporcionalno ubijanje. Ako bismo primijenili iste proračune dok nekritički prihvatamo ruske optužbe za upotrebu ljudskih štitova, onda bi pola miliona ukrajinskih civila moglo biti ubijeno bez da se prekrši zakon.

Nažalost, nije bilo prave rasprave o tome kako su, tokom protekle decenije, optužbu za upotrebu ljudskih štitova rutinski koristili Izrael, Šri Lanka, Rusija i druge zaraćene strane na brojnim bojnim poljima kao preventivnu pravnu odbranu da opravdaju ubijanje civila. Na sličan način, vlade nisu rekle ništa o ovom obliku pravne manipulacije.

Decenije ponavljanja, bez bilo kakvog značajnog državnog ili nedržavnog osporavanja, ili bilo kakve značajne pravne nauke koja bi problematizirala upotrebu optužbe za ljudske štitove, kreirale su uobičajeni pravni konsenzus prema kojem se odredbe o ljudskim štitovima mogu koristiti da opravdaju ubijanje civila.

Kako bi osporile pravne argumente na koje se Rusija poziva da bi opravdala ubijanje nedužnih, istražne agencije, humanitarne organizacije i grupe za ljudska prava se prvo trebaju suočiti s lakoćom s kojom zaraćene strane proglašavaju stotine hiljada, a nekada i milione civila ljudskim štitovima. Nisu to napravili u Mosulu, Gazi, Halepu i Sanaai, možda će u Kijevu konačno raskrinkati optužbe o upotrebi ljudskih štitova.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.