Mogu li Ukrajina i Rusija, nakon Hersona, govoriti o miru?

Putin nema mnogo za izgubiti od upuštanja u mirovne pregovore, ali Zelenski ima.

Dječak maše ukrajinskom zastavom tokom slavlja nakon povlačenja Rusije iz Hersona, u centralnom Hersonu, 13. novembra 2022. (Reuters)

Kada je ruski ministar odbrane Sergej Šojgu najavio povlačenje svoje vojske iz ključnog ukrajinskog grada Hersona, predsjedavajući američkog Združenog generalštaba Mark Milley izjavio je da se time otvara prilika za mirovne pregovore između Rusije i Ukrajine.

Ruska invazija punog obima na svog susjeda traje već duže od osam mjeseci, a broj žrtava i razaranje rastu iz dana u dan. Milley je kazao da je više od 100.000 ruskih vojnika možda ubijeno i ranjeno u ovom ratu, dok je Ukrajina “vjerovatno” pretrpjela sličan broj žrtava.

Da bi naglasio svoju stavku o miru, Milley se prisjetio neuspjeha velikih sila da pregovaraju u ranijoj fazi u Prvom svjetskom ratu – greška koja je dovela do dodatnih više miliona žrtava i katastrofalnog razvoja događaja u nekoliko država, ponajprije u Ruskom carstvu.

Milleyeve primjedbe predstavljaju promjenu smjera u zvaničnoj američkoj retorici, postavljajući pitanja o mogućem pokretanju mirovnih pregovora između Moskve i Kijeva. Štaviše, u sedmicama prije ruskog povlačenja iz Hersona, Sjedinjene Američke Države i Rusija obnovile su komunikaciju o Ukrajini na nivou najviših sigurnosnih zvaničnika.

Ali, jesu li ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i ruski predsjednik Vladimir Putin spremni pregovarati? I kako bi se otvaranje dijaloga odrazilo na njihove vlade?

Ukrajina zahtijeva puno povlačenje ruskih četa sa svoje teritorije, odštetu i kazne za ratne zločince. Zelenski je potpisao dekret kojim mu se nedvosmisleno zabranjuje da razgovara s Putinom. Zvanični stav Kijeva zapravo predstavlja zahtjev za promjenom režima u Rusiji kao uslov za pregovore.

Moskva je odavno odustala od svog ranijeg cilja da ukloni ukrajinsku vladu i zvanično je izjavila da je spremna za pregovore bez uslova.

Iz ukrajinske perspektive, pregovori su način da Rusija kupi vrijeme u trenutku u kojem je ukrajinska vojska preuzela inicijativu na ratištu i oslobodila velike dijelove ukrajinske teritorije.

Ali, vlada Zelenskog navodno je pod pritiskom Washingtona da olabavi svoj beskompromisni stav. Vjerovatno kao reakcija na ove signale, ukrajinski predsjednik je u nedavnom intervjuu sa Christiane Amanpour sa CNN-a rekao da je “spreman razgovarati s Rusijom – ali s drugačijom Rusijom, onom koja je uistinu spremna za mir”.

Kijevska retorika ‘sve ili ništa’

U međuvremenu, na društvenim mrežama, savjetnik Zelenskog za sigurnost Mihajlo Podoljak ponavlja da je povlačenje svih ruskih četa sa ukrajinske teritorije neostvarivo dok je Putin na vlasti.

“Mi smo stoga konstruktivni u svojoj procjeni: razgovarat ćemo sa narednim liderom RF-a”, napisao je on u nedavno objavljenom tvitu, referirajući se na Rusku Federaciju.

Teško je reći da li kijevska retorika “sve ili ništa” dolazi od dubokog ubjeđenja da će pobijediti ili je to samo držanje kako bi se ljudi mobilizirali pred agresijom i da se izbjegne signaliziranje slabosti protivniku.

Iako Ukrajina nije iscrpila svoj ofanzivni potencijal, teško da može izdržati rat iscrpljivanja sa svojim moćnijim susjedom dugoročno gledano, čak i uz svu vojnu i finansijsku podršku koju dobija od Zapada.

Očekuje se da će Ukrajina izgubiti 35 posto svog BDP-a do kraja godine, dok će se ruska ekonomija smanjiti za 4,5 posto, kažu iz Svjetske banke. Ruski raketni i napadi dronovima ove jeseni uništili su do 40 posto državne energetske infrastrukture, priznao je Zelenski nedavno.

Manevarski prostor koji je Rusija ostavila

Ako se nastave zračni udari, mnoge stambene zgrade iz sovjetskog perioda, u kojima živi većina Ukrajinaca, postat će neuslovne jer ovise o centralnom grijanju iz termoelektrana. To bi moglo izazvati talas izbjeglica koji Evropska unija ne bi mogla primiti. Gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko spomenuo je mogućnost evakuacije tri miliona ljudi samo iz ukrajinske prijestolnice.

Rusija još nije poslala na ratište veći dio od 300.000 muškaraca, koje je, kako tvrdi, mobilizirala od septembra. Kupuje i još dronova i visoko preciznih raketa iz Irana, dok pojačava svoju proizvodnju. Dok se povlači iz Hersona, polako ponovo počinje ofanzivu u regiji Donjeck.

Trenutak u kojem je Ukrajina, kako izgleda, strana koja dobija, također je trenutak kada može najviše dobiti iz mirovnih pregovora. Ako Rusija ponovo preuzme inicijativu na ratištu, njen apetit za teritorijalnim i političkim trofejima eksponencijalno će rasti.

Rusko povlačenje iz Hersona i naknadno ublažavanje vašingtonskog tona o mogućnosti pregovora daje nejasne obrise izgleda budućeg sporazuma.

Povlačenjem sa desne obale rijeke Dnjepra, Moskva odustaje od nade da će zauzeti Odesu i pretvoriti Ukrajinu u državu bez izlaza na more – barem za sad.

Ali zauzimanje Odese seže daleko izvan ruskih teritorijalnih pretenzija na regije Donjeck i Lugansk. Nakon tobožnjeg “referenduma” u septembru, Rusija je također zvanično pripojila regije Zaporožje i Herson, ali ostavila je sebi manevarski prostor time što nije definisala njihove granice. I nakon povlačenja iz grada Hersona, Moskva i dalje kontroliše većinu Hersonske regije.

Putinova kaznena operacija

Da bi Putin mogao proglasiti pobjedu, dovoljno je da se drži teritorije koju Rusija već zauzima. Čak može sebi priuštiti da izgubi još malo. Ruska konformistička većina nikada nije pokazala ozbiljan apetit za teritorijalnom ekspanzijom niti se zamarala time koje će dijelove ukrajinske teritorije njihova država kontrolisati kada mir bude ponovo uspostavljen.

Putinov rat u Ukrajini više je kaznena operacija nego imperijalističko otimanje zemlje. Sve dok je ishod rata više ponižavajući za Ukrajinu od implementacije sporazuma iz Minska, koje je Moskva pokušala nametnuti Kijevu pred pokretanje invazije punog obima u februaru, Putin će se osjećati opravdanim. Implementacija bi rezultirala pojavom autonomne Donbaske regije na istoku Ukrajine koju bi u praksi kontrolisala Rusija i spriječila bi članstvo Ukrajine u NATO-u.

Sukob sa Zapadom koji predvodi SAD, kako Kremlj predstavlja rat u Ukrajini, sada je glavni izvor legitimiteta za Putinovu vladu, zbog čega je i prvobitno pokrenula agresiju. Gubitak jednog dijela okupirane teritorije neće nužno ugroziti vladu. Naprotiv, mogao bi dovesti do tog da će se više ljudi okupiti iza lidera pred onim što mnogi Rusi percipiraju kao egzistencijalnu prijetnju.

U međuvremenu, čini se da Zapad niti je u stanju niti želi doprijeti do ruske populacije sa vizijom bolje budućnosti bez Putina. Za mnoge političare, Rusija je nešto više od pogodnog neprijatelja. To olakšava Putinu da održi vlast.

Zelenski, s druge strane, ima zadatak da ispuni maksimalistička očekivanja dok se također suočava sa ratobornom opozicijom koja budno prati svaki njegov potez, spremna da ga optuži za izdaju ukrajinskih interesa.

On mora dokazati da ogromne žrtve Ukrajinaca nisu bile uzalud i da su dobili nešto opipljivo odbijanjem da podlegnu ruskom pritisku da impelentiraju sporazume iz Minska. To će biti puno teže za postići, pa Kijev zato pokušava vratiti što je moguće više teritorije i održati trenutni zamah.

Trik je odgonetnuti kada je pravi trenutak za podvući crtu i tražiti mir.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera